Napisala: Dženita Vilajet Avdičević
U srcu Zenice, na trgu koji nosi ime zemlje čija je duša utkala toliko priča, stoji hram umjetnosti i sjećanja – Bosansko narodno pozorište Zenica.
Ova pozornica nije samo zgrada sa sjedištima i reflektorima; ona je mjesto gdje su generacije gledalaca prvi put osjetile čaroliju živog glumačkog izraza i gdje su glumci stasavali u umjetnike pred očima publike koja je učila voljeti život kroz tuđe likove i sudbine.
Pozorište je osnovano 25. februara 1950. godine pod imenom Oblasno narodno pozorište Zenica, a prva premijera, drama “Duboko je korijenje”, označila je početak jedne divne teatarske tradicije koja traje više od sedam desetljeća. Od tada je ova kuća postala simbol ne samo umjetničkog izrazа, nego i zajedništva ljudi koji su kroz ratne i mirnodopske dane pronalazili zahvalnost, utjehu i nadu u magiji kazališta.
Ulazeći u salu pozorišta, malo ko ostaje ravnodušan. Sjećanja publike često prelaze granice običnog gledanja predstave. Tu su prve emocije, suze i smijeh, šapat između redova, pogled koji drhti uz glumačku scenu.
Bosansko narodno pozorište Zenica nije samo prostor izvedbi; ono je živo sjećanje grada, mjesto gdje se susreću prošlost i sadašnjost, i gdje svaki gledalac nosi u srcu barem jednu priču koja je započela pod njegovim zidinama.
Zgrada u kojoj danas pozorište djeluje izgrađena je 1978. godine, a potpisuju je arhitekti Zlatko Ugljen i Jahiel Finci, čije je djelo nagrađeno za estetski i funkcionalni doprinos kulturnoj arhitekturi. Ta zgrada, sa svojim dubokim i toplim ambijentom, učinila je scenski prostor domaćim mjestom susreta publike i umjetnosti, prostoru u kojem se grade uspomene koje niko ne zaboravlja.
Tokom godina, pozorište je produciralo stotine predstava čije su se replike mogle čuti ne samo u Zenici, nego i širom regije, od jugoslavenskih scena do evropskih gradova gdje su njegovi ansambli gostovali, osvajali priznanja i dijelili svoju umjetnost.
Svaka predstava bila je, i ostala je, mali svjetionik intime između riječi i tišine gledališta, prostor u kojem publika postaje suosjećajni putnik kroz ljudske sudbine.
Ali Bosansko narodno pozorište Zenica ne drži ljepotu samo u scenskim svjetlima; ono njeguje budućnost. Sa snažnim fokusom na afirmaciju mladih bosanskohercegovačkih dramatičara, lutkarsku i omladinsku scenu, te edukativne festivale, ova kuća stvara nove generacije koje će jednoga dana voditi dalje ovu tradiciju.
Ćelije pozorišnog života, od prvih šaputanja na probi do ovacija publike, stapaju se u jednu kolektivnu priču o rastu, trajanju i neugasloj ljubavi prema umjetnosti.
Za mnoge posjetitelje, prvo sjedenje u mekim stolicama Bosanskog narodnog pozorišta Zenica znači susret sa sobom kroz tuđu priču.
Tu se pamti smijeh djeteta koje prvi put gleda lutkarsku scenu, tu se pamti šapat dvoje zaljubljenih u polutami gledališta, tu se pamte suze i aplauzi koji traju sekundu duže.
U svakoj predstavi, u svakom pogledu izvođača i svakom dahu publike, ova pozornica ostavlja trag — nostalgičan, topao, bezvremen.
