Nedavno objavljeno

PRABAL GURUNG Walk Like a Girl

Tokom gotovo sedam godina pisanja svojih memoara, Gurung nije želio ništa izostaviti. Najteže od svega bilo je pisati o seksualnom zlostavljanju koje je pretrpio u školi u Nepalu kada je imao samo 11 godina

Na početku karijere u New Yorku, nepalski modni dizajner Prabal Gurung počeo je razmišljati o svojim ambicijama. “Pokrenuti vlastiti brend,” stajalo je na početku liste. “Ući u nekoliko prodavnica. Odjenuti Oprah. Michelle Obamu. Gloriju Steinem. Pojaviti se u Vogueu. Prijaviti se za CFDA/Vogue Fashion Fund. Osvojiti CFDA/Vogue Fashion Fund. Otići na Met Galu. Postati kreativni direktor Chanela. Pokrenuti fondaciju.”

 

Gurung, poznat po svom  pristupu modi inspirisanom južnoazijskim identitetom, kao i po društvenom aktivizmu i humanitarnom radu, ostvario je gotovo sve s liste. Njegove nove memoare, “Walk Like a Girl”, prate svi ti koraci. U knjizi Gurung progovara o svemu, od iskustva imigranta u Americi do suočavanja s kulturom, običajima i politikom svoje nove domovine, kao i složenim emocionalnim pejzažem vlastite prošlosti — ovo je priča koja uspijeva biti i optimistična i empatična. Ponekad čak izuzetno velikodušna, čak i prema onima koji ga nisu uvijek dobro tretirali — ali bez uljepšavanja stvarnosti. “Moj put je uvijek bio voditi teške razgovore,” kaže Gurung, “ali ih voditi s dostojanstvom.”

„Mogu biti u Nepalu ili ovdje u New Yorku, i ljudi će mi prići i reći: ‘Oh, ti to činiš da izgleda tako lako’,“ kaže Gurung govoreći o svojoj karijeri, „ali to je samo zato što ne idem okolo govoreći: ‘Ovo je teško.’ Uvijek se trudim ostaviti dobar utisak — tako sam odgojen — ali onda sam se zapitao: Da li ja zapravo zavaravam ljude? Zar ne bih trebao jednostavno pričati o tome?”

Photo: Launchmetrics.com/spotlight

Nakon što je 2009. pokrenuo brend Prabal Gurung, u jednom trenutku uspio je izaći iz duga od milion dolara. Tokom gotovo sedam godina pisanja svojih memoara, Gurung nije želio ništa izostaviti. Najteže od svega bilo je pisati o seksualnom zlostavljanju koje je pretrpio u školi u Nepalu kada je imao samo 11 godina. Dok je počinjao pisati o toj traumi, razmišljao je: „Ne mogu biti žrtva toga, niti me prošlost smije zarobiti,“ kaže on. „Najviše od svega, to sam dugovao tom malom dječaku koji je nekako imao snage da sve to preživi.“

Za najnovije izdanje Voguea, uoči majske promocije knjige, govorio je o svemu tome.

Latest Posts

spot_img
spot_img
spot_img

Raport