Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Deblokada
Ako postoji najsimboličniji, ali istovremeno i najkonkretniji izraz nostalgije i žaljenja za prošlošću, onda ga je u filmski format uspjela pretočiti rediteljica Jasmila Žbanić u dokumentarcu Blum: Gospodari svoje budućnosti. Dugo je nastajao, a Jasmila je čak prikazala i radnu verziju publici kako bi podstakla sve one koji imaju neku vezu s tadašnjim Energoinvestom da se jave i podijele svoja sjećanja.
Snimiti film o osnivaču i prvom direktoru kompanije Energoinvest, Emeriku Blumu (1911–1984), jednoj od najznačajnijih figura novije historije BiH – gradonačelniku Sarajeva, inžinjeru, biznismenu, antifašisti i nosiocu titule “Vitez Legije časti” Francuske – bio je izazovan zadatak za Jasmilu. Jedan od najvećih izazova bio je izbjeći da poruka filma bude „vajkanje“; cilj je bio prikazati viziju onoga što je nekada bilo i što bi ponovo moglo biti.
Teško je zamisliti današnju situaciju u kojoj Energoinvest funkcioniše kao nekada – kompanija u kojoj je radilo 10.000 inžinjera, ekonomista i pravnika, koja je stipendijama podržavala hiljade studenata tehničkih fakulteta u Sarajevu i imala 11 naučnoistraživačkih instituta. Impresivan je i podatak da su prve aluminijske felge za Mercedes proizvedene u Energoinvestovoj fabrici u Jajcu.
Teško je zamisliti i gdje bismo danas bili da smo njegovali i sačuvali zaostavštinu Emerika Bluma – njegovu radnu etiku, viziju i svijest o tome koliko je važno ulagati u budućnost kroz ulaganje u znanje.
Blumova energija
A Jasmila je željela da upravo to zamislimo, i da povjerujemo kako možemo ponovo zakoračiti starim stazama slave. “Bilo mi je važno ispričati priču o Blumu i uspjesima Energoinvesta kako bih u javni prostor vratila sistem vrijednosti koji je svjesno politički potisnut i zaboravljen”, objašnjava Jasmila. “U film sam ušla s divljenjem prema geniju tog čovjeka i ljudima koji su s njim radili, ali i iz protesta što danas živimo sve ono što je suprotno Blumovom naprednom sistemu.”
Proces snimanja donio je rediteljici jedinstvenu mješavinu emocija. “Iskreno, svaki put sam u montaži plakala – što od uzbuđenja zbog fenomenalnih uspjeha naših ljudi i emancipatorskog uspona Bosne i Hercegovine, što od tuge jer je takav progres brutalno urušen, i to ne samo zbog rata nego i zbog odnosa poslijeratne vlasti prema Energoinvestu. Ipak, Blum bi nas svaki put napunio novom energijom. On bi, kao što kažu njegovi sagovornici, uvijek našao način i ne bi posustao ni pred kakvom preprekom. A pitanje šta bi Blum danas uradio je ono što me vodi naprijed. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi jeste da ne bi zapao u malodušnost.”
Susret s Blumovom porodicom
Iza Jasmile su veliki i važni filmovi, hvatala se u koštac s teškim poslijeratnim temama, ali priznaje da se nikada ranije nije suočila s tolikom količinom arhivskog materijala, što je uticalo i na dugotrajnost procesa. “Traženje arhiva, nalaženje originalnih formata, digitalizacija i kupovina prava – sve to zahtijevalo je angažman pet ljudi. Nisam bila svjesna koliko je to zahtjevan proces niti kolike su cijene kada plaćate prava. Na primjer, 58 sekundi olimpijskog materijala košta 25.000 dolara. To je bio jedan od razloga zašto je film dugo nastajao.“
Govori nam i to kako joj je susret sa Blumovom porodicom bio izuzetno emotivan: “Radili smo na filmu već uveliko kada smo upoznali Blumovog sina Pavla i unuku Sonju. Ugledati ljude koji jako liče na Bluma bilo je dirljivo, i kao da je sve postalo još stvarnije. Omogućili su nam da sagledamo Bluma i sa privatne strane i dali veliku podršku našem radu. Bez toga bismo teško napravili film.”
Snimanje ovog dokumentarca za nju je bilo posebno iskustvo i spoznaja o životu. Kaže da je kroz prizmu Blumove genijalnosti počela drugačije gledati na prepreke i posao. “Na novi način sam razmišljala o samoupravljanju, socijalizmu, kapitalizmu i današnjim problemima. Kada je naš američki producent pogledao film, rekao je: ‘Sada znam zašto je bio rat u vašoj zemlji i zašto je agresija na BiH bila tako brutalna.’ Tek kada shvatimo šta smo imali, možemo razumjeti zašto su se mnoge stvari u prošlosti dogodile.”
Ko treba pogledati film
Jasmilina misija je jasna: pokazati mladima kako je nekada bilo, i kako može biti opet. “Mladi ljudi reaguju fenomenalno. Nedavno smo imali razgovor s publikom u kojoj su većinom bili mladi. Bili su izvanredni, inspirativni. Blum im je dao energiju i želju da nešto promijene. Zbog toga bih voljela da što više mladih ljudi pogleda film i da im Blum postane referenca i optika kojom će posmatrati stvari. Sigurna sam da bi tada svi brže napredovali.”
Cilj Jasmiline producentske kuće Deblokada je da film pogleda što više mladih u školama i na univerzitetima, kao i poslovnih ljudi. “Tražimo podršku institucija da organizujemo projekcije. Federalno ministarstvo nauke i obrazovanja omogućilo je deset prikazivanja, ali svako individalno može napraviti promjenu time što će omogućiti jednom razredu ili fakultetu da pogleda film. Ljudi nisu isti prije i poslije izlaska iz kina. Energija koju dobiju od Bluma mijenja stvari.”
Kaže da su je dirnule reakcije starije generacije, koja dolazi u kino savršeno dotjerana u znak poštovanja prema Blumu, dok je oduševljena entuzijazmom mladih. “Jedna kolegica mi je poslala poruku: kćerka joj je imala kontrolni i bilo joj je mrsko učiti, a onda se sjetila Bluma i učila do tri ujutro! Divno je da mladim ljudima Blum daje snagu i viziju da budu bolji.”
