Odmah ćete ih primijetiti: ona ide ispred, radosna i uzbuđena, ponekad joj se ispred nekog izloga otme uzvik oduševljenja. A on, barem metar iza, napreduje laganim korakom u ritmu Verdijevog Requiema, odgovarajući na svaki njen uzvik tihim jecajem. Takav par možete vidjeti u bilo kojem gradu na zemaljskoj kugli. Za nju je jedan takav izlazak mnogo uzbudljiviji od onog s prijateljicom. A za njega mučenje, nesreća i propast.
Prva stanica: PARFIMERIJA Mnogobrojni časopisi pišu o tome kako su današnji muškarci tašti, kako poklanjaju sve više pažnje svom izgledu i sve češće upotrebljavaju dezodoranse i kreme. Vjerovatno i pokušavaju s početničkim entuzijazmom, ali kada se jednom nađu usred mora bočica i kutijica, postaje evidentna razlika u kategorijama učesnika. Kao u boksu: ona je Mike Tyson, a on mišić Jerry. Obično postavi muškarca pored police s testerima, pitajući prodavačicu ima li neki uzorak pour homme. Podmukla je to tehnika, korištena nebrojeno puta na vlastitoj djeci: u ruku djeteta stavi se autić ili balon i na taj način dobije pet minuta mira.
Druga stanica: PRODAVNICA OBUĆE Postoji jedan dio muškog mozga koji već stotinama godina uzaludno radi – uprazno. To je onaj određen da shvati kako jedna žena, ugledavši u izlogu jednostavne, crne i udobne cipele, može nakon 40 minuta izaći iz prodavnice s parom fluorescentnozelenih sandala s potpeticom od 12 cm. U njegovoj glavi su zelene sandale zauzele mjesto crnih, tačnije – s cipelama smo, za danas, završili. Kakva dramatična greška! U njenoj glavi, par crnih i udobnih cipela negdje postoji, kao idealan cilj kojem teži – možda u prodavnici prekoputa.
Treća stanica: BILJNA APOTEKA Ovdje muškarac pokazuje prve znakove popuštanja sa sljedećim simptomima: loše šale na račun čajeva, prirode, biljaka, životinja, ljubitelja životinja, globalizacije… Što prestaje onog trenutka kada ga ona glasno, pred svima i slatkim glasom, upita: “Maco, da uzmemo nešto za tvoj problem sa zadahom?”
Četvrta stanica: KABINE Parkiran tačno nasuprot nekoliko malih vrata, žalosno gleda oko sebe. Neodređeno se sjeća kako je nekad davno izašao s jednom ženom, ali šta se nakon toga desilo? Svako malo se otvore jedna od vrata i na njima ukaže neka mlada žena s pitanjem: “Jesam debela u ovome, al‘ iskreno?” Lik mu se nekako čini poznat, ali toliko je vremena prošlo i nije baš 100% siguran.
Peta stanica: POKLON-PUSTOLOVINA “Moram NEŠTO kupiti sestri.” Kažu da je ta rečenica izgovorena od strane gospođe Hussein natjerala na bijeg velikog iračkog diktatora. Opasna verzija je i potraga za novogodišnjim, bajramskim ili božićnim poklonom, ali takozvana obična prilika je pravo hodočašće kroz desetine prodavnica s neminovno istim stvarima… U tim slučajevima vrijedi i pravilo – ako nema u izlogu, možda ima u radnji.
Šesta stanica: INTIMNO RUBLJE Na samom ulazu će mu i prodavači i kupci uputiti poneki osmijeh. Nakon prvog osjećaja neprijatnosti slijedi opuštanje i razgovaranje i razmjenjivanje značajnih pogleda s lutkom u izlogu, obučenu u seksi veš. Njihovu idilu prekida ulazak još jednog para, čiji je muški član poguren i bezizražajan, tridesetogodišnjak kojeg je šoping s boljom polovinom postarao kao portret Doriana Graya. Ugledavši ga takvog, pomislio je kako i sam, vjerovatno, ne izgleda bolje.
Sedma stanica: PAUZA NA IDEALNOM MJESTU Nakon toliko prodavnica i bezbroj pređenih kilometara bilo bi lijepo sjesti i popiti kafu, čaj ili, možda, nešto gricnuti. Naravno, ali gdje? Prvi kafić u koji su ušli bio je jako zadimljen, u drugom nije bilo slobodnog mjesta, treći je imao zanimljivu manu: “Bezveze” (ona će prezrivo odbiti detaljnije objašnjenje). Četvrti je premračan, u petom je preglasna muzika, u šestom je konobari “skidaju pogledom”, sedmi je preskup… Nemoguće je naći pristojno mjesto (šta god to značilo): “Kad malo bolje razmislim, onaj šesti i nije bio loš”.
Osma stanica: SUPERMARKET Sve dosad je bila zabava, treba zaboraviti protekle bezbrižne trenutke i obaviti jednu od dužnosti svakog, iole odgovornog, para. On je zadužen da pronađe kolica i njima upravlja. Ona brzo ubacuje najveća, i najekonomičnija, naravno, pakovanja raznih ekoloških deterdženata, omekšivača, izbjeljivača, sredstava za čišćenje pločica, parketa, tepiha, prozora… A on će: “Sigurna si da nam baš sve to treba?” Ma, nije on kriv, nego Disney! Uz crtane filmove je odrastao u ubjeđenju da se suđe samo pere, veselo čavrljajući (Ljepotica i zvijer), da o čistoći podova brinu vile (Pepeljuga) i da veš peru zečići i ptičice (Snjeguljica).
Deseta stanica: POTRAGA ZA IZGUBLJENIM RADIČEM Odlučila mu je ukazati povjerenje: “Hoćeš li ti uzeti radič?” Uz potvrdan odgovor, okrenuo je kolica prema policama s kozmetikom. Shvativši kako je pogriješila što se povjerenja tiče, uzela je stvar u svoje ruke i uputila ga prema odjelu s voćem i povrćem, uz izjavu: “Za večeru ću uzeti soju, daj da potražimo i klice alfa-alfa, ukusne su i bogate željezom i vitaminima A, C i K.” Odjednom se prisjetio svoje uspješne taktike iz školskih dana, primjenjivane nakon izlaska na tablu: stajati nepomično i nijemo s pogledom u jednu tačku. Deset minuta kasnije, ona, iznervirana, odustaje (ono što jednom naučite u školi uvijek može koristiti).
Jedanaesta stanica: PAKAO JOGURTA Upravo ispred frižidera s jogurtima desilo se 94% od ukupnog svjetskog broja ubistava vlastitih žena. Ta je informacija poznata malom broju ljudi, jer ju je moćna industrija jogurta uspjela zatajiti. Naučno je neobjašnjivo koliko vremena jedna žena može provesti pred frižiderom s jogurtima. Ne primjećujući da pored nje stoji ON, tražeći način da ubije, jednog po jednog, sve te žive, mliječne fermente.
Dvanaesta stanica: ELEKTRONIKA ili, tačnije, USKRSNUĆE Strateški postavljen na kraju dugog, pređenog puta, izbrisat će i najmanji trag umora i tihe mržnje s njegovog lica. Nakon izlaska, smijat će se zadovoljno. Zaboravio je svaku patnju. On, ustvari, obožava taj šoping udvoje, jedva čeka da ga ponovi. Stvar koju je upravo kupio, objašnjava joj, ima buffer od 2 Mbyte, brzinu od 24x i omogućava jedan full authoring.
Ona, iskreno, nije najbolje shvatila o čemu se tačno radi. A, čini se, ni on.
Britanski psiholog David Lewis studirao je ponašanje muškaraca u kupovini, kojima je tom prilikom mjeren pritisak i puls. Rezultat je bio zastrašujući: svi su muškarci u prepunim radnjama imali povišen pritisak i ubrzan puls. “Muškarci su pokazali simptome stresa kakvi su inače vidljivi za vrijeme operacije kod pilota koji idu u borbu. Najgore je da je njih 70 posto imalo izljeve znoja prije nego što su napustili objekat”.
Stilist Hal Rubenstein dao je pet savjeta koji će pomoći muškarcima da uvijek kupe pravu stvar:
- Pogledajte što vam nedostaje u ormaru. Pazite da kupujete ono što izgleda dobro, ali i što vam treba. Da biste razbili odjevnu dosadu, kupujte odjeću različitih stilova.
- Idite sami u kupovinu, inače nikad nećete razviti lični smisao za modu. Najbolji prijatelji vam otežavaju i skraćuju vrijeme, a ljubavni partneri nameću vlastiti ukus.
- Dajte sebi vremena. Ne ubacujte šoping između teretane i izlaska, nego uzmite cijelo popodne i krenite. Dopustite sebi vremenski luksuz, popijte kafu ili pojedite nešto.
- Osoblje je tu da vam pomogne. Ne ustručavajte se pitati što god vas zanima, za to su plaćeni, i zapamtite da ne postoje glupa pitanja. Ako prodavač ne zna, nađite drugog.
- Isprobajte sve, to vas ništa ne košta. Stanite ispred ogledala u prirodnu pozu, opustite ramena, prošetajte i rastegnite se. Upoznajte prednosti i mane odjeće koju plaćate.
Nije potpuna istina da svi muškarci mrze šoping, ali nije ni lažna njihova averzija prema ovoj aktivnosti. I muškarci vole ubosti novi komad odjeće, no majicu koja im se sviđa obično zapaze na samom ulazu u dućan, dok su žene u stanju kupovati satima. Muškarci ne podnose hodočašćenje po trgovinama i izluđuje ih čekanje kako bi njihova draga probala svaki komad odjeće.
Anketa:
Da li je tačno mišljenje da muškarci ne vole šoping?
O šopingu smo razgovarali s rediteljem Pjerom Žalicom, glumcem Mariom Drmaćem, dizajnerom Samirom Plastom, potpredsjednikom kompanije ComTrade Group za BiH Sašom Cvijetićem i pjevačem Enverom Lugavićem Kicetom
Razgovarala Elma Zećo
SAŠA CVIJETIĆ
Na putovanjima uvijek ima vremena za šoping
– Iako je teško donijeti ocjenu o bilo čemu, u našem društvu važi mišljenje da muškarci ne vole šoping. Njima je to nekoliko sati gubljenja vremena, pogotovo ako moraju ići sa suprugom ili djevojkom. Misle ko će se gušiti u šopingu, jer bi radije otišli i pogledali utakmicu. Kod mene je situacija drugačija. Volim biti informisan i pratiti dešavanja putem medija. Smatram da svako voli biti trendy. Uživam u šopingu, bilo da kupujem za sebe ili nekog drugog. Jednostavno me to ispuni ako sam na pravom mjestu, kao, naprimjer, u tržnom centru koji ima rejting. Imam mogućnost da putujem tako da uvijek sebi organizujem vrijeme da pogledam nešto što me zanima u određenoj državi. Naravno, bude vremena i za šoping. Pet je gradova u Evropi u koje idem i gdje znam šta se može kupiti. Nađem li se u nekom drugom gradu, a nešto me zainteresuje, kupit ću to. Ako kupujem za sebe, onda decidno znam šta hoću. Nema puno lutanja. Imam li dragu osobu uz sebe, spreman sam dati sugestiju i pokloniti joj dva-tri sata vremena u šopingu kako bi bila zadovoljna. Učiniti je srećnom tog trenutka, najmanje je što joj mogu dati, i da ne kažem, također pomoći s finansijske strane.
MARIO DRMAĆ
Mene ne treba puštati u trgovinu
– Kod nas mnogo muškaraca mrzi šoping, lijeno im je ponekad boriti se oko nekog odjevnog predmeta, donijeti odluku oko boje, kreacije, zato ćete vidjeti dosta žena s muževim konfekcijskim brojem u ruci kako biraju i kupuju. Tako dođu nekako na gotovo. S druge strane, omladina voli biti u trendu, i za razliku od žena, često određeno znaju šta žele kupiti pa se stoga i kratko zadržavaju. Moj lični odnos prema kupovini je ovakav: ne treba me puštati u trgovinu, uvijek nađem neku kombinaciju, ali to nije jedna stvar, nego pretežito stvari koje mogu zadovoljiti jednu čitavu sezonu (smijeh). Kako ću često kupovati ovisi o pauzi između poslova. Ako sam blizu određenih prodavnica, dobro znam da ih ne mogu zaobići. Pogotovo ako je naznačeno sniženje na izlogu, ili su tu majica, hlače, koje me privuku.
Ako vidim da mi se nešto sviđa, ponekad i ne probam, odmah kupujem. Iako se ista stvar možda može kupiti u drugom butiku jeftinije, rijetko ću kada otići. Moje prosječno vrijeme u jednom butiku traje od tri do deset minuta. Šoping doživljavam kao relaksaciju samo u neobaveznim situacijama; često mi dođe kao teret kada kupujem za određenu prigodu. Tada se teško natjeram na razmišljanje i razgledanje, neodlučan sam i ništa mi se ne sviđa.
SAMIR PLASTO
Kupujem sve, od jedne do hiljadu maraka
– Mislim da su muškarci, pod pritiskom “ženskog” šopinga, nepravedno zanemareni. Sigurno vole trošiti novac na razne stvari, ali su žene te koje posvećuju više vremena i s više strasti idu, razgledaju, isprobavaju i kupuju krpice i džidžamidže. Lično kupujem sve i svašta: od jedne do hiljadu maraka. Ne volim markiranu robu, mada ponekad i to kupim, ali ne zbog marke, nego dizajna, vrste materijala ili drugih estetskih faktora. Kada uđem u radnju, u roku od deset sekundi skeniram sve što ima na policama, i odmah vidim jedan ili dva komada nečega što mi se sviđa. No, to se rijetko događa, jer kod nas nema velikog izbora. Ima jedna stvar koja me nervira u kupovini: uđete u radnju i prodavačica vas počne fizički ili pogledom pratiti, biti previše ljubazna i uslužna, te pokušava učestvovati u kupovini stvari koju ću ja da koristim. Ako sam i mislio nešto kupiti, jedva čekam da pobjegnem iz tog objekta u mirniju radnju. Kupujem kad god mi padne na pamet, ono što mi treba, mada često i nepotrebne stvari. Svidi li mi se nešto, kupim primjerak, i obavezno dođem za koji dan po duplikat te stvari – potroši li se jedna, ošteti ili iznosa da imam istu takvu novu. To mi je obavezno pravilo kod parfema, cipela, jakni, pantalona… Želim li nešto kupiti, ne hodam cijeli dan po gradu i ne obilazim desetine radnji. Kupujem brzo, na prvu znam šta hoću i otprilike gdje bih to mogao naći. Izuzetak su posjete šoping centrima u inostranstvu, tada to traje cijeli dan ili dva, i liči na maraton s kesama.
ENVER LUGAVIĆ KICE
Donedavno sam šoping zamišljao kao teret
– Prije nego što odem u šoping, hodajući gradom krajičkom oka snimam gdje se šta može kupiti, te šta me interesira. Na taj način, kada poželim nešto kupiti, ciljano mogu otići u određenu radnju ili šoping centar i najčešće kupiti željenu stvar u prvom objektu u koji sam ušao. Mislim da je tačno da muškarci ne vole šoping. Sklonije su mu žene, one u njemu uživaju, dok je nama muškarcima više potreba ili nužda. Kupujemo kada nam nešto treba. Žene odlaze u šoping i iz zabave. U principu, ja se puno ne razlikujem od općeg mišljenja. Recimo, volim posjećivati velike trgovinske centre. U Americi sam bio u ogromnim šoping molovima, gdje ćete se dovoljno zabaviti samo što dođete i prođete kroz njih, a da ne govorim o tome da razgledate i kupujete. U tim situacijama uživam na određeni način, ali generalno kupujem samo kada mi nešto treba. Najviše mog novca odlazi na hranu, i u posljednje vrijeme na odjeću, mada prije nisam imao takvu naviku. Uvijek sam gledao da imam cool odjeću, drugačiju od modnog trenda. Pored toga, volim kupiti dobru tehničku stvar, dobar zvučnik, uređaj za slušanje muzike, muzički instrument, ali najviše volim potrošiti na putovanja. Donedavno sam šoping zamišljao kao teret, no drugačiji je osjećaj kada sebi isplanirate vrijeme i odete u lijepom društvu. Mislim da lagano učim da uživam u tome.
PJER ŽALICA
Ako imate para, lako je voljeti kupovinu
– Nisam siguran u tvrdnju da muškarci ne vole šoping. Zavisi šta se podrazumijeva pod njim: ako se odnosi na lutanje po radnjama da se kupi bilo šta, onda je to možda i tačno. Ali, ako to znači otići i kupiti nešto što volite ili vam treba, onda ne vidim razliku između muškaraca i žena. Veći je problem, mislim, u mogućnostima. Kod nas, nažalost, često, jednostavno, nemate dovoljno sredstava da kupite što želite. Ako imate para, onda je lako voljeti kupovinu, ako ih nemate, džaba vam ljubav. Nije mi mrsko kupovati ako mi nešto treba i imam mogućnosti. Ipak, kupovinu doživljavam kao obavljanje potrebe, što nekada podrazumijeva i određeno istraživanje, bazanje po prodavnicama, jer je ponuda velika. Super je kada je mogu smjestiti u vikend. Kada me supruga zamoli da joj se pridružim, ukoliko nemam teških obaveza i nisam slomljen, vrlo rado idem u šoping. Čak se trudim da budem od koristi, što rijetko ispadne tako. Kupujem li sebi novi odjevni predmet, ući ću u najmanji mogući broj prodavnica i kupiti prvo što mi se sviđa. U mom slučaju veličina često predstavlja osnovnu mjeru vrijednosti. Cipele nosim 48, konfekcijski broj šta mi može, pa onda zamislite kako izgleda moj šoping.
