Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Studio Maja Topčagić
Asistentica fotografije Jasmina Omerović
Make up artist L’Oréal Paris Marko Nikolić
Frizura Studio EN
Odjeća Jasna Hadžimehmedović Bekrić i Amna Kunovac Zekić
Nije mi bila namjera da pravim paralele sa drugim glumicama, ali oprostit će mi Helena Vuković što će naredni redovi imati djelomice i tu uporednu notu, barem što se tiče njene moći transformacije. Zašto me je Helena fascinirala na snimanju na kojem smo se prvi put srele uživo?
Prethodni intervju s njom radila sam tokom pandemije i nije bilo mogućnosti da doživim njenu energiju jer je naša komunikacija bila svedena na e-mail. Nije bilo suđeno da prošle godine, pred sami Sarajevo Film Festival, realiziramo jednu drugačiju priču, i evo nas, u ljetnom izdanju Gracije – napokon se sve posložilo onako kako treba.
Dakle, zašto me je Helena fascinirala? Ona jeste glumica i vještina transformacije za nju je jako važna referenca. Međutim, kad na licu mjesta dobijete priliku vidjeti kako to izgleda – kako se iz trenutka u trenutak neko pretvara u nešto drugo, jedva primjetnim promjenama izraza lica, shvatite da pred sobom imate talentovanu osobu.
Čvrsta veza sa SFF-om
S Helenom smo se našli na snimanju editorijala za L’Oreal Paris, te kroz ozbiljni, ali na momente i neozbiljni razgovor, kreirali atmosferu filmske groznice koja Sarajevom vlada tokom Festivala. Njezina veza sa SFF-om je čvrsta i važna: bila je voditeljica pretprošlogodišnje ceremonije otvaranja te prošlogodišnje ceremonije zatvaranja. I stoga nam je bila prirodan izbor da kroz fotografije “oživimo” festivalsku atmosferu i trenutke pred samo stupanje na crveni tepih. A ko bi bio bolji izbor za ovo snimanje od brenda L’Oréal Paris – službenog make up sponzora SFF-a. Sjajne lookove napravio Marko Nikolić, make up artist L’Oréal Paris, a svečane haljine koje su nam za ovu priliku ustupile dizajnerice Jasna Hadžimehmedović Bekrić i Amna Kunovac Zekić odlično su se uklopile u outfit koji smo nazvali “tik pred izlazak na crveni tepih“.
Sinergija koju je iznjedrila koordinirana akcija Gracije, SFF-a, L’Oréal Paris te glumice Helene Vuković ilustrativna je upravo kroz odlične fotografije koje potpisuje Maja Topčagić. Helena je “ušla u lik” – glumice koja se sprema za premijeru novog filma i u jednom make up looku pretvorena u elegantnu damu, a u drugom fatalnu ženu s energijom koja osvaja na prvu. Treba li uopće napominjati koliko smo uživali stvarajući ovu priču i ove fotografije?
Upravo smo na ovom snimanju shvatili snagu moći – to kako se Helena pretvara u jednu pa drugu ženu, istodobno zadržavajući svoj prepoznatljivi šarm, bilo je posebno uživanje.
A njezin talenat su, što je mnogo važnije, prepoznala važna rediteljska imena poput Dine Mustafića i Danisa Tanovića. Prvi joj je povjerio ulogu u predstavi To nikad nigdje nije bilo, kojom je prije tri godine započelo obilježavanje stogodišnjice Narodnog pozorišta Sarajevo. Helena je bila najmlađi član ansambla u ovom pozorišnom djelu temeljenom na romanu Tvrtka Kulenovića Istorija bolesti, a odigrala je ulogu piščeve komšinice i pripovjedačice. Diplomirala je tri godine prije toga, ali nikad nije prestala educirati se, svaki joj je novi glumački proces prazan papir koji temeljno popunjava. “U svakom od tih procesa učim nešto novo – i o sebi i o glumačkoj igri“, kaže nam danas.
Junakinja Sevapa
Kako izgleda moć transformacije pokazala je i kao junakinja kratkometražnog filma Sevap rediteljice Sabine Vajrače, u kojem je utjelovila Sarajku Zejnebu Hardagu koja je s mužem Mustafom Hardagom spasila jevrejsku porodicu Kavilio tokom holokausta.
Nakon niza važnih glumačkih ostvarenja, stvari su, kaže nam Helena, ponekad vrlo jednostavne: postati u životu ono što si maštala kao djevojčica je za nju ostvareni san zbog kojeg se i dan-danas mora s vremena na vrijeme uštinuti kako bi provjerila da je sve to stvarno. “To što imam priliku njegovati ovo znatiželjno dijete u sebi, a istovremeno likovima koje utjelovljujem govoriti o važnim temama današnjice, moja je velika privilegija.“
Drugi reditelj koji je prepoznao Helenin potencijal bio je Danis Tanović, koji joj je dao ulogu Lane u svom filmu Deset u pola. Tada 25-godišnjoj glumici, i asistentici na Akademiji scenskih umjetnosti na predmetu Gluma, ukazala se prilika da debituje na filmskom platnu. “Od mnogih sam učila i dobila korisne , tehničke i ljudske savjete. Ipak najveći broj scena igrala sam sa kolegom Izudinom Bajrovićem, od kojeg sam najviše upijala u pogledu igre”, prisjeća se Helena.
Film, televizija, pozorište
Dobila je ulogu u drugoj sezoni Kotline, serije koja se realizira u okviru platforme BH Content Lab kompanije BH Telecom. Njezina televizijska prisutnost nastavljena je i kroz epizodne uloge u serijama Tender i Komar, a ono što posebno ističe kao veliko novo iskustvo je igranje rame uz rame sa Selmom Alispahić u predstavi Gidionov čvor, koja se bavi vršnjačkim nasiljem. “Dijeliti scenu sa Selmom Alispahić, prava je radost i neprocjenjivo iskustvo za mene“, govori Helena, koja je lani iskoristila i jednu veliku priliku da produbi svoje glumačko znanje tako što je provela dva mjeseca u Školi za klaune Philippea Gauliera u Francuskoj. Gaulier, autoritet u svijetu pozorišne umjetnosti kad je u pitanju ovaj žanr, u svojoj je karijeri radio sa zvijezdama poput Sache Barona Cohena, pa je Helena s velikim poštovanjem i uživanjem pratila i učestvovala u aktivnostima dvomjesečne škole. „Metodologija profesora Gauliera je zasnovana na tome da omogući učenicima da sami pronađu užitak i radost u svemu što rade na sceni, i naposljetku otkriju svog unutrašnjeg klauna“, priča nam Helena.
No nije to sve što joj se dešava na profesionalnom planu: u seriji Princ iz El Eja imala je nesvakidašnje glumačko iskustvo posudivši glas robotu.
Winona ili Anne?
E, sad ćemo malo o paralelama s početka. Smije se dok joj govorim kako mi u jednom trenutku tokom snimanja izgleda kao Anne Hathaway, a u drugom kao Winona Ryder. “Često me ljudi znaju upoređivati sa nekim holivudskom glumicama – i da, Anne i Winona su među njima!” Helena naprosto ima energiju koja privlači, a pričamo u međuvremenu i o glumicama i glumcima čija moć transformacije zadivljuje: spominjemo nezaobilaznu Meryl Streep, a Helena dodaje i Danela Day-Lewisa i Christiana Balea. “Svijet igre je svijet nepreglednih mogućnosti, i divim se jednako i glumcima i glumicama na propitivanju vlastitih granica kad je u pitanju rad na ulozi”, govori Helena.
Njezine granice će, svim srcem vjerujemo, tek da se propituju u narednim godinama, jer je već sada postavila odlične temelje za svoje nove kreacije.