Napisao: Emir Imamović
- Najdraža knjiga: Harry Potter (svi dijelovi)
2. Najdraže godine: Kad je izašao prvi Harry Potter
3. Najugodnije iznenađenje u životu: Kad je Harry Potter preživio
4. Najdraži film: Harry Potter
5. Pjesma koju sam najviše puta preslušao: Ona muzika iz Harryja Pottera (film)
6. Meni najbitniji identitet: Pokušavam biti Harry Potter
7. Najgore razočarenje: Kad sam čuo da ima samo 7 dijelova Harryja Pottera - Najveća molitva/nada: Da Harry Potter pobijedi svo zlo
9. Najveća ličnost: Hmmm… Harry Potter, vjerovatno
10. Najviše mrzim: Onog zlikovca što proganja Harryja Pottera
(www.zid.ba/forum)
Kažu da se snovi ostvaruju samo ako se dovoljno čvrsto vjeruje u njih. Evo, naprimjer, Joanne Kathleen Rowling je valjda željela biti uspješna spisateljica. Živjela je nakon razvoda na rubu egzistencije, primala socijalnu pomoć i pisala po kafićima dok bi joj kćerkica spavala. Sad ne znam je li dijete spavalo po kafanama ili je mama u kafane išla ostavljajući usnulu curicu… Ali to, naravno, nije nimalo važno. Dakle, J.K. Rowling je sanjala, vjerovala i pisala. Njeni romani o Harryju Potteru prodani su u preko 400 miliona primjeraka diljem svijeta. Pa da je, kako se kod nas kaže, ostalo po marku od svakog, puno je.
Ne zaboravite živjeti
Snovi se ostvaruju samo ako se dovoljno čvrsto vjeruje… Aha. Evo, naprimjer, ja želim dobiti najveći mogući dobitak u igri bingo. I tako godinama. Ne prestajem sebe sanjati kako po čitav dan ispravljam uši na većim banknotama. Sve radim kako bih uspio: kupujem listiće, vazda petkom nađem ispravnu olovku za zaokružiti brojeve, gledam izvlačenje na TV-u… I? Pa da se makar neko u Lutriji BiH sjeti mene i nagradi upornost s hiljadu maraka svakog petka? Al’ jok. Ko da je to kakva para za onako preduzeće?
“Nije dobro zanositi se snovima i zaboraviti živjeti”, kaže J.K. Rowling u prvom dijelu sage o malom čarobnjaku s munjom na čelu. Bit će da je u pravu. Priče o snovima i željama su, kako nas iskustvo uči, šarena laža. I ništa više. Barem ovdje. Svijet se dijeli na one zemlje u kojima snovi i želje imaju smisla, ali samo zato što bez njih ostaje odvratna mogućnost: da se prizna kako iz beznađa nema izlaza, a da je to beznađe posljedica i činjenice da negdje kvalitet naprosto ne može isplivati ili barem ne može isplivati dovoljno. Druga “polutka” u ovoj podjeli su one zemlje, društva i tržišta u kojima se može desiti da priznanje kvalitete zakasni, ali se uvijek dogodi.
Igra brojki
Dakle, J.K. Rowling nije imala razloga da sanja: ona je, ako je već htjela biti spisateljica, prvo morala sjesti i napisati nešto. Znala je, morala je znati, da će se zauvijek riješiti bijede ako to bude valjalo. Kao što je, uostalom, znala da će se morati prestati zanositi ako ne bude valjalo. Sve poslije je igra brojki. Engleski jezik je maternji za čak 341 milion ljudi na svijetu, dok ga govori još oko 600 miliona. Dakle, prije nego je prva stranica Harryja Pottera prevedena, oko milijardu ljudi su bili potencijalni čitatelji. I tako je, kada se sve sabere i pomnoži, bivša korisnica socijalne pomoći postala bogatija od, recimo, engleske kraljice. Tačnije, 620. je na svijetu po parama.
Play Station, Nintendo, internet, pedesetak TV programa, od toga barem pet na kojima su povazdan crtani, DVD-i, divixi… Tako žive današnja djeca. I u poređenju s njima, mi očevi smo rasli kao čimpanze. Crtani prije dnevnika, fliperi u smrdljivim kontejnerima kraj željezničkih stanica, dva TV kanala, od kojih na jednom nije bilo ništa za gledati, a na drugom ni slike. I odrasli to rade, a kamoli djeca: sve što je lako dostupno postane dosadno. J.K. Rowling je to, naravno, znala, no nije manipulirala. Ona nije pisala s namjerom da ponudi zamjenu za Yu-Gi-Oh i Ninja kornjače, Counter Strike i Taken, da popuni prostor između dva zasićenja. I nije pored laptopa imala digitron da računa tiraže i procente zarade. Ona je, prvo, pričala priču.
Ideja o čarobnjaku
Ideju o Potteru našla je J.K. Rowling u vozu kojim je 1991. svakodnevno putovala od Manchestera do Londona. Talentirani se, inače, s idejama nalaze svakodnevno. Kreativna zrelost mjeri se, međutim, spremnošću da se nekih ideja odrekne i da se posveti onima koje se jednostavno ne mogu zaboraviti. E, ona je znala prepoznati ideju vrijednu godina rada. Tako je prvi roman izašao 1997., u izdanju nezavisne kuće Bloomsbury. To što izdavač nema mogućnosti kakve imaju velike, poznate “fabrike knjiga” nije smetalo Potteru. Jer J.K. je, jednostavno, imala dobru knjigu! I tu je tajna njenog uspjeha. Svih sedam romana o Potteru su, prije svega, sjajno napisane priče namijenjene prvenstveno djeci. Ali to već znate: ono najbolje za djecu, uvijek je dobro i odraslima.
J.K. Rowling je vrhunski talentirana književnica. Njeni su likovi redom zanimljivi i svaki, kako već treba biti, doživljava unutarnje promjene. Konstrukcijski, romani su joj lako čitljivi, ali istovremeno i dovoljno napeti. Humor u svakom ima nekoliko nivoa: za djecu, malo veću djecu i najveću djecu. Dakle, odrasle. Plus raskošna mašta autorice i igranje jezikom na način da se mora vjerovati kako stvarno negdje postoji svijet u kojem se loptama igra u zraku i na metlama.
Stvaralački zanos
Rođena 1965. u gradu čudna imena, Chipping Sodbury, J.K., rekli smo, danas uživa u slavi i književnosti. Razvedena je već deceniju i po, ima kćer Jessicu. To je, uzgred, ona mala što je spavala dok je mama stvarala. Harry Potter danas je junak kompjuterskih igrica, pa lik iz filmova koji su harali box officeima te idol miliona, možda i milijardi djece. Plavokosa spisateljica ipak je njegova prva i prava mama, pa i dalje strogo kontrolira eksploataciju dječaka kojem ništa ne može ni onaj, Znate već ko… Kao što ni taj nema šta prigovoriti zasluženom uspjehu J.K. Rowling.
