Priredila Mersiha Drinjaković
Snimci Reuters i AG
Vijest je tog ljeta 2007. brzo prostrujala svijetom filma: švedski filmski i pozorišni reditelj, scenarista i pisac Ingmar Bergman umro je u zadnjim danima jula u svom domu na otoku Farou, u 89. godini života. Bio je jedan od posljednjih velikih art reditelja, koji su jednoglasno proglašavani za moderne klasike.
Ernst Ingmar Bergman rođen je 1918. godine kao sin luteranskog svećenika i domaćice, imao je teško djetinjstvo u kojem su ga strogo kažnjavali. Otuđio se od porodice i napustio je već u 19. godini, a u njegovim radovima česti su motivi usamljenosti, krivnje i teških međuljudskih odnosa. Volio je Stringbergova djela i onda upisao studij književnosti.
Osmijeh ljetne noći
Nakon diplome zapošljava se u pozorištu i počinje pisati kratke priče, drame i scenarije.
Godine 1942. radio je u scenarističkom odjelu u državnoj filmskoj kući, a 1944. je po njegovom scenariju snimio film ugledni Alf Sjöberg. Njihov film, Torment, osvojio je nekoliko nagrada, uključujući i onu na Kanskom filmskom festivalu. Uskoro počinje režirati u pozorištu i na filmu. Osmijeh ljetne noći donio mu je razna međunarodna priznanja, a 1957. biva i lično nagrađen u Cannesu za Sedmi pečat.
Nervni slom
Veliki uspjeh bile su i Divlje jagode, o profesoru koji putuje da bi primio nagradu, pa preispituje vlastiti život. Depresivni Bergman je 1976., kada je doživio probleme vezane za utaju poreza, doživio i nervni slom, te je proveo mjesec dana u bolnici. Odlazi potom u Njemačku, a u Švedsku se vraća tek 1982. Snima potom Fanny i Alexander, za kojeg biva nagrađen Oscarom.
Godine 2002. objavio je da više neće režirati – sve su ga više mučili zdravstveni problemi, a u biografiji je objasnio da je zbog umora i starosti počeo gubiti svoju strast koja ga do tad nije napuštala. Ipak, nastavio je raditi pomalo u pozorištu uz objašnjenje da mu je ono “uvijek bilo vjerna žena”, dok mu je film bio “uzbudljiva, strastvena ljubavnica”.
A privatni život ovog velikog reditelja? Sam Bergman ženio se pet puta, proživio je četiri razvoda i smrt svoje pete supruge, a imao je devetoro djece. Volio je raditi s istim saradnicima, imao je ekipu glumaca koji su se redovno pojavljivali u njegovim filmovima: Max von Sydow, Bibi Andersson, Harriet Andersson, Ingrid Thulin, te Liv Ullmann, koja mu je bila ljubavnica i rodila kćer Linn.
Depresivni reditelj
Ovaj Šveđanin kojeg su grupisali u kategoriju s Akirom Kurosawom i Federicom Fellinijem obično je sam pisao scenarije za svoje filmove, ispočetka vrlo detaljno, a u kasnijem razdoblju puštao je glumce da sami improviziraju uz njegove bilješke. Priča kaže da bi se znao skoro svakodnevni izolirati od ostatka svijeta, isključiti telefone i pisati po tri sata… U saradnji sa snimateljem Svenom Nykvistom, radio je filmove mračnih tonova i prigušenih boja, koji su se dobro uklapali u škrti skandinavski krajolik. Bio je poznat kao vrlo precizan, vremenom opsjednut reditelj (ponekad bi sebi dao zadatak svakoga dana snimiti 3 minute filma), sve je moralo biti isplanirano…
Pred kraj života je čak kritički govorio o svojim filmovima, tvrdeći da ih ne može gledati, jer se poslije njih osjeća depresivnim. “Većina njih tjera me u plač i nakon projekcije osjećam se strašno jadno”. Ipak, obožavaju ga mnogi filmofili i veliki filmski redatelji, a drugi depresivac, Woody Allen, nazvao ga je “najvećim filmskim umjetnikom od izuma filmske kamere”.
