Napisala Mersiha Drinjaković
Nije prošlo ni 24 sata od monstrouznog zločina prenošenog uživo u Gradačcu, a na pres konferenciji u Banjaluci Milorad Dodik je javno i uživo, pred kamerama televizija i drugih medija, pozvao na nasilje prema novinarima Buke, BN TV, Capitala i N1 televizije iznoseći brutalne laži i klevete, navodeći neke milione funti koje smo dobilii da bi ga rušili i da treba da pazimo kako i gdje hodamo. Ovim je riječima glavni i odgovorni urednik Buke Aleksandar Trifunović obznanio javnosti kako izgleda život u RS nakon usvajanja Krivičnog zakonika. “Na ovaj način Milorad Dodik crta mete novinarima prozvanih medija i daje naredbu svojim sljedbenicima da mogu da rade šta hoće prema označenim metama, kao onomad kad mi je ostećena imovina a on sam rekao uzivo, da sam ja to uradio sam sebi”, napisao je Trifunović.
Njegova kolegica s portala Buka Maja Isović Dobrijević također se oglasila nakon Dodikovih izjava: “Rođena sam ovdje, živim ovdje cijeli život i želim samo da ovdje bude bolje, ličnu korist nemam, nemam milione, nemam ni hiljade. Pola moje porodice je već protjerano odavde u ratu, a izgleda da se preostali dio treba protjerati u miru. Ja sam majka maloljetnog djeteta i trudnica u petom mjesecu trudnoće i zbog crtanja meta na čelo, mojim kolegama i meni, sinoć sam zbog anksioznog napada jedva zaspala. Znam da je novinarstvo jedan od najstresnijih poslova, ali ova atmosfera linča zaista prelazi svaku normalnu i očekivanu i neočekivanu dimenziju. Sad možemo samo čekati da vidimo kako mi to rušimo Republiku Srpsku, jer nam je predsjednik to obećao saopštiti… ili će to ostati samo još jedna besmislena izjava poput one da su novinari sami sebi oštetili auto. I nikome ništa, a o posljedicama oni ne razmišljaju”.
Ako je ovo način na koji će se i dalje postupati prema novinarima u BiH, možda bi bilo dobro da svi razmislimo o tome šta nam je raditi – možemo li nastaviti u ovakvoj atmosferi donositi medijske sadržaje, praviti se da nas se ne dotiču uvrede i prijetnje, jer malobrojni su oni iz medija koji na neki način nisu osjetili pritisak radeći svoj posao. Govorim, da se razumijemo, o časnim predstavnicima profesije.
Podsjećamo vas ovdje i na tekst o kriminalizaciji klevete u kojem smo propitivali šta su granice medijske slobode. Danas pitamo gdje su granice za političare koji upiru prstom na novinare i novinarke proglašavajući ih neprijateljima sistema.
