Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom
Veldu Bogunić sam upoznala u estetsko-medicinskom centru Skin Care Clinic u Sarajevu, gdje radi kao certificirana terapeutkinja za SFL tehniku odnosno skulpturalni lifting lica i dekoltea. I Velda kao i ono čime se bavi (a to je da nama koji posjećujemo Skin Care Clinic svojom jedinstvenom masažom vrati svježinu lica) fascinirali su me. Energija kojom pristupa ljudima te strast koju ulaže u svaki svoj tretman su tako prirodni da se osjećate kao kod kuće. Velda je stvarno posebna, i to se vidi i prije negoli s njom uspostavite neku relaciju, privatnu ili poslovnu: njeno lijepo lice, najnježnijeg osmijeha koji sam ikad vidjela, posuto je pjegicama koje, čini mi se, i same imaju svoje osmijehe. Stoga i ne čudi što je već godinama viđamo u TV reklamama, a nakratko se pojavljivala i u serijama Lud, zbunjen, normalan i Kriza. Zašto sam odlučila pisati o njoj? Zato jer mi je na tretmanima ispričala kako je preživjela – melanom.
Tačkica koja buja
Krenimo ispočetka: Velda je Dubrovčanka koju je ljubav prema Sarajliji Farisu dovela u grad koji već dugo godina zove svojim domom. Ima dvoje djece, tinejdžera i tinejdžericu. Nakon ovih početnih crtica iz života, Velda se vraća na trenutak kad je 2006. godine prvi put ostala trudna. Na unutrašnjoj strani koljena joj se tada pojavila jedna tačkica, mladež koji je, kako će joj objasniti ljekari, bio svojstven za njezino drugo stanje. “Godinama je ta tačkica rasla i bujala”, kaže Velda. “Na kraju je izgledala kao karfiol crne boje, bila je nepravilnog oblika i imala crvene rubove. U ljeto 2016. sam se stvarno prepala i odlučila otići na pregled. Kao da mi je neko šapnuo otiđi doktoru”.
Krajem augusta prije sedam godina našla se, po preporuci, kod plastičnog hirurga Malika Jakirlića jer nije mogla tri mjeseca čekati, strahujući, na pregled koji su joj bili zakazali na Klinici na dermatologiju. Doktor Jakirlić nije časio ni trenutka: isti dan joj je zakazao operaciju sa lokalnom anestezijom, budući da se spremao na odmor i nije je želio ostaviti da čeka. Odlučio se za uklanjanje tog sumnjivog mladeža nepravilnog oblika, ali ne samo njega, već i dodatna dva, jedan lociran na sredini bedra, drugi na preponi. Za mjesec dana dobila je rezultate biopsije: dva su bila u redu, a za treći su zatražene dodatne pretrage u Sloveniji.
Za novih mjesec dana stigla je vijest od koje je strahovala: mladež je bio maligan. Naučila je tad s razumijevanjem čitati ljekarske nalaze: na njenom je stajalo da je u pitanju maligni melanom Clark II – što znači da je već probio epidermis i počeo se širiti dublje u kožu, u bazalne stanice dermisa. “Bila sam u stanju šoka, nevjerice, kao neke emotivne anestezije. To stanje potrajalo je u mom slučaju dosta dugo. I onda je stigao i osjećah straha o onome šta će dalje događati”, priča Velda.
Stručna i ljudska podrška
Da joj se dešava nešto strašnije nego inače, shvatila je kad je trebala raditi reeksciziju, odnosno ponovnu operaciju na mjestu ožiljka, malo dublji operativni zahvat, što je podrazumijevalo još jedno čekanje od mjesec dana. “Bližio se kraj 2016. i dan pred Novu godinu doktor Jakirlić javlja mi da moram opet na onkološki tretman.” Patohistologinja joj je tad saopštila nove loše vijesti: melanom se širio i zahtijevao je operaciju odstranjivanja tumorom zahvaćenog tkiva.
Dok priča, divim se mirnoći s kojom mi prenosi jedno od najtežih životnih iskustava. I sama zna koliko je balansirala između života i smrti, ali je sve faze prihvatala s jednakom čvrstinom i željom da izađe kao pobjednica. “Čak sam se uspijevala i našaliti. Kad su mi ljekari rekli da će ostati ožiljci, nasmijala sam se i rekla: Pa nisam nikakva manekenka, neka ožiljaka, a i da jesam, šta smeta!”. Zapravo, danas je, dodaje, svaki ožiljak na tijelu podsjeća kako je život kratak i kako treba uživati u svakom trenutku. “Shvatila sam da sam jača od svega što me pokušava ubiti i to je bio važan trenutak spoznaje”.
“Cijeli život sam na moru, rođena sam na moru, a kad sam sa 15 godina imala psorijazu liječnici su mi propisali što više izlaganja suncu kako bih apsorbirala D vitamin. Liječila sam jedno, a nešto drugo mi je, očito, stradalo. Ne odmah, ali, evo, godinama kasnije se aktiviralo”
Treća operacija je prošla u redu, i dok je čekala rezultate tek tad ju je stigla spoznaja o težini vlastite bolesti. Radila je u to vrijeme kao maserka, i svaki tretman je, kaže, preplakala. Razmišljala je šta će djeca ako ostanu bez nje, tješeći se istovremeno da imaju oca. Izgubila je apetit i smršala, ne od bolesti, već od stresa.
Ipak, sve je potom išlo nabolje. Danas je redovna na kontrolama, svaka tri mjeseca. Mladeže, kojih po tijelu ima mnogo, povremeno odstranjuje i za svaki slučaj radi biopsije. Zahvalna je na podršci koju ima od dr. Mersihe Krupalije sa Klinike za dermatologiju KCUS-a, kao i dr. Vesne Stanojević iz Skin Care Clinica te dr. Jakirlića. “Puno znači kad imate dobru stručnu, ali i ljudsku podršku u ovakvim trenucima, a ja je stvarno imam.”
Koža pamti
Melanom spada u najagresivnije i na liječenje najotpornije zloćudne tumore. Kad je u pitanju liječenje, najvažnije je otkriti ga na vrijeme i potom hirurškim putem odstraniti tumor zajedno s odgovarajućom zonom zdravog tkiva oko njega. Velda je trenutno u fazi koja je vodi ka remisiji (zadnji put je maligni melanom imala prije dvije godine), jednostavno rečeno, ka stanju mirovanja bolesti, odnosno bolesti koja se drži “pod kontrolom”.
Objašnjava i sebi i nama da je ona jednostavno neko ko je sklon formiranju malignih tumora kože, što opisuje ovako: “Kao da se u meni nalazi neki fitilj koji čeka da se upali. Cijeli život sam na moru, rođena sam na moru, a kad sam s 15 godina imala psorijazu liječnici su mi propisali što više izlaganja suncu kako bih apsorbirala D vitamin. Liječila sam jedno, a nešto drugo mi je, očito, stradalo. Ne odmah, ali, evo, godinama kasnije se aktiviralo.”
Priznaje da tokom sunčanja nije koristila kreme sa zaštitnim faktorom, nego je, kako kaže, više bila okrenuta domaćim pripravcima pa je kožu mazala maslinovim uljem za bolju preplanulost i gospinom travom. “Koža stvarno pamti, i vjerovatno je sve ovo, plus neki nakupljeni stresovi, rezultiralo melanomom.” Napominje da je tek nekoliko puta bila u solariju, pa se nada da joj to nije nanijelo dodatnu štetu. Proučila je sve aspekte pojave melanoma. Puno je ljudi koji dolaze na preglede, i onda kad bolest uznapreduje sve već bude teško za liječiti ili prekasno. “Čini mi se da niko ne shvata ozbiljnost raka kože, da niko ne misli na prevenciju dok te ne pogodi nešto ovako. Nakon svih ovih godina kad nisam pazila – tek sad mi se čini da sam se osvijestila i stalno brinem o koži, o tome koliko je izlažem suncu. Moja kćerka, kao i ja, ima puno mladeža i stalno je napominjem da se maže kremama sa zaštitnim faktorom, vodim je na preglede, pazim na sve.”
I nešto što je jako važno uvijek napominje: mladež vam ne mora biti sumnjiv na običnom pregledu, ne mora se mijenjati, imati čudnu boju. “Moj mladež na sredini bedra bio je potpuno bezazlenog izgleda, svijetlosmeđi, nimalo ispupčen, i taj je bio maligan! Eto, zato treba stalno ići na preglede! Ljudi su pasivni, nikako da se pokrenu, da misle na prevenciju, da spriječe pojavu bolesti, a smatram da bi i kampanja o povećanju svijesti o raku kože trebalo biti više, tokom cijele godine, a ne samo u ljetnim mjesecima.”
