Nataša: Kad bih začula zvuk e-maila ili SMS-a, naježila bih se od pomisli da je od njega
Faruk: Bilo mi je neprijatno da ikome na poslu kažem za to jer sam mislio da će me kolege ismijavati
Napisala Mersiha Drinjaković
Fotografije Bigstock
Agencija za osnovna prava Evropske unije pokazuje da je seksualno uznemiravanje veoma uobičajeno iskustvo mnogih žena. U zavisnosti od vrste uznemiravanja, ovo istraživanje pokazuje da je 83 do 102 miliona (45% – 55%) žena u 28 zemalja članica Evropske unije bilo izloženo nekoj vrsti uznemiravanja od svoje 15. godine, uključujući i uznemiravanje na poslu. Istraživanje OSCE-a iz ove godine pokazuje da je 28% žena u Bosni i Hercegovini bilo izloženo nekom obliku seksualnog uznemiravanja od svoje 15. godine, a 10% njih u godini koja je prethodila istraživanju.
Kod nas je seksualno uznemiravanje manje prepoznato nego u zemljama EU i smatra se da je to zbog slabog poznavanja problema. Seksualno uznemiravanje definisano je kao zabranjeno ponašanje i to sljedećim zakonima: Zakonom o ravnopravnosti spolova, zakonima o radu u FBiH i RS, potom Zakonom o zabrani diskriminacije i Zakonom o radu u institucijama BiH, a ponekad i disciplinskim pravilnicima i etičkim kodeksima.
Osobe koje su doživjele seksualno uznemiravanje nisu samo broj. Iza svakog postotka stoje žene – ali i muškarci – koje su na svojoj koži osjetile ovu vrstu nasilja. U narednim redovima donosimo ispovijesti žene i muškarca koji su, svako na svoj način, doživjeli ovaj oblik seksualnog nasilja u radnom kontekstu.
Priča prva
Nataša, tako ćemo je nazvati, zaposlena je u javnoj instituciji, visoko je obrazovana i radi na veoma stručnim poslovima. Sebe smatra upućenom i osviještenom osobom po pitanju ravnopravnosti spolova, dobro poznaje i zakone, odnosno sve što ima na raspolaganju da se zaštiti. Uznemiravanje je počelo prije dvije godine od mlađeg muškarca koji joj nije hijerarhijski nadređen, ali ostvaruju poslovni kontakt budući da Nataša redovno sarađuje s institucijom u kojoj je on zaposlen. “Najprije mi se počeo približavati kao kolega, a zatim vrlo nespretno i prikriveno upućivati čudne prijedloge i izjave koje izlaze iz konotacije poslovnog pa i drugarskog, ali sam uspijevala na kulturan način održati komunikaciju da ga ne uvrijedim ili povrijedim budući da poslovno sarađujemo.”
Kroz posao su bili upućeni jedno na drugo, tako da nije mogla izbjeći njegovo prisustvo u životu. “Kako je vrijeme prolazilo, a on znao da nisam u emotivnoj vezi, to su njegove izjave počele poprimati konotacije udvaranja i nabacivanja, mada i dalje sve pod izgovorom nekog ‘epskog, fantastičnog prijateljstva’. U jednom trenutku počeo mi je slati e-mailove u kojima je pokušavao da ocrni moje muške prijatelje i kolege, da mi kaže da samo s njim trebam i mogu da komuniciram, da mi predlaže susrete za ručak i šetnje, do toga da mi prijeti da će uticati na moju karijeru i na posao.”
Iz, kako Nataša veli, nepoznatog razloga, njezin se uznemiravatelj postavljao kao da su njih dvoje u vezi, a često bi obrnuo uloge pišući e-mailove kao da se ona njemu udvara. “Počeo je da me uhodi tako što je dolazio do svih informacija o tome gdje se krećem i šta radim. Vršio je razne ucjene.”
Nakon što je shvatila da prema njoj ispoljava osjećanja koja se ne mogu povezati ni sa poslovnom saradnjom ni sa drugarstvom, saopštila mu je kako joj nije privlačan kao muškarac i zamolila ga da je ovakvim pričama ostavi na miru. “Međutim, njegov odnos prema meni bivao je sve gori. U više navrata sam mu zaprijetila da ću ga prijaviti njegovim pretpostavljenim, ali ga to nije obeshrabrilo. Na kraju sam ga i prijavila, ali reakcija pretpostavljenih nije bila dovoljno ozbiljna, te je ubrzo opet nastavio, čini mi se još agresivnije.”
Nataša je postala očajna, shvativši da čovjek koji je uznemirava neće odustati. Bio joj je kao uvijek prisutna sjena koja joj je konstantno stvarala osjećaj neprijatnosti, ali i straha, jer je sve više bivala svjesna na šta je spreman. “Svaki put kad bih začula zvuk e-maila ili SMS-a naježila bih se od pomisli da je od njega. Čula sam da je uznemiravao još dvije žene na prethodnom radnom mjestu i da je i za to dobio upozorenja. Nakon dugog razmišljanja odlučila sam da pokrenem odgovarajuće procedure kako bi se on sankcionisao.” Natašin slučaj još nije dobio epilog.
Priča druga
Uznemiravanje muškaraca dosta je rjeđi slučaj i smatra se da u prosjeku 10% njih doživi neki oblik seksualnog uznemiravanja. Ono ne dolazi nužno od žena, već i od drugih muškaraca odnosno heteroseksualni muškarci su skloni uznemiravanju homoseksualnih muškaraca zbog njihove seksualnosti. Muškarci u odnosu na žene teže prepoznaju i prijavljuju seksualno uznemiravanje. Jedan od njih je i naš sagovornik, nazvat ćemo ga Faruk, koji nam je ispričao svoj slučaj.
“Radim kao vozač na jednom projektu i firma je poslala mene i kolegicu na dvodnevni službeni put. Ta kolegica je starija desetak godina od mene. Od samog početka putovanja krenulo je neprimjereno ponašanje, udaranje i stiskanje po nozi dok vozim, kao, drugarski. Pričala je o seksu dosta otvoreno, pravila šale i aluzije na moj račun, tipa koliko dugo mogu, da se vidi da sam iskusan i slično. Došlo je do toga da kafu nisam mogao promiješati a da i od toga ne napravi neku seksualnu konotaciju.”
Faruku je ovakvo ponašanje kolegice bilo neugodno i stvaralo mu je neopisivu nervozu te je jedva čekao da dođe kući. Supruzi je pričao kako je ta žena neprijatna, kako mu je grozno, kako je sve okretala na seks i kako mu je ta njena priča o seksu bila vrlo neugodno iskustvo. “Supruga me je pogledala i rekla: ‘Pa ti si žrtva seksualnog uznemiravanja!’ Bio sam šokiran. Kao neko ko jako voli seks, kako da budem žrtva?! Rekla mi je još i ovo: ‘Vidiš kako je nama ženama, mi smo tome često kroz život izložene. Kad nije željeno, nije ugodno ni za muškarca ni za ženu.’ Bilo mi je neprijatno da ikome na poslu kažem za to jer sam mislio da će me kolege ismijavati.”
Nažalost, Faruk zbog straha od osude okoline nije prijavio seksualno uznemiravanje, a njegov slučaj je epilog dobio tako što danas ne radi sa svojom uznemiravateljicom.
Definicija
Seksualno uznemiravanje je neželjeno ponašanje seksualne prirode zbog kojeg se određena osoba osjeća povrijeđeno, poniženo ili zastrašeno. Neželjeno ponašanje mora sadržavati seksualni element, konotaciju ili implikaciju kako bi se okvalificiralo kao “ponašanje seksualne prirode”. Može biti verbalno, neverbalno i fizičko.
Verbalno: Zahtijevanje dodira, zagrljaja, upućivanje seksualnih prijedloga, traženje seksualnog odnosa, neželjena pitanja o seksualnom životu, uvredljivi vicevi, seksualne šale i dobacivanje, komentarisanje seksualne privlačnosti
Neverbalno: Gestikulacije i insinuacije koje imitiraju seksualni odnos, slanje pornografije i eksplicitnih slika.
Fizičko: Dodiri seksualne prirode, zagrljaji, poljupci, nepotrebni fizički kontakti (invazija osobnog prostora).
Šta učiniti ako ste izloženi seksualnom unemiravanju
Ako možete, recite toj osobi da prestane, direktno i bez ublažavanja. Možete se obratiti i e-mailom ako vam je neugodno da kažete u lice. Ako to ne možete, raspitajte se ko je u vašoj firmi ili organizaciji zadužen za ovakve probleme i upoznajte se sa svojim pravima. Ako takvo ponašanje ne smeta nekom drugom, to ne znači da vi trebate da trpite ako vama smeta. Čuvajte e-mailove i SMS poruke jer time možete potkrijepiti vašu tvrdnju ako dođe do disciplinskog ili nekog drugog postupka. U svakom slučaju, obavezno zatražite pomoć i ne očekujte da će uznemiravanje samo od sebe prestati.
Historijat
Seksualno uznemiravanje je, prema pravnim i sociološkim istraživanjima, prisutno stoljećima, međutim, zaštiti žena od seksualne eksploatacije i uznemiravanja nije se posvećivala pažnja i do 1920. godine ženama se savjetovalo da napuste posao ako se ne mogu nositi sa nasrtajima ove prirode. Zapravo, sve do šezdesetih pa i sedamdesetih godina prošlog stoljeća neželjena seksualna ponašanja na poslu su odbacivana kao beznačajna. Pravna definicija seksualnog uznemiravanja pojavljuje se osamdesetih godina kao neželjeno ponašanje seksualne prirode koje se dešava u radnom kontekstu. Američka pravna naučnica Cathrine MacKinnon napravila je velike pomake u pravnoj teoriji tako što se još kao studentica zalagala za prepoznavanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu kao oblika diskriminacije po osnovu spola. Njeno djelovanje je potvrđeno 1986. u prvom slučaju seksualnog uznemiravanja na američkom Vrhovnom sudu, a u kojem je MacKinnon bila u timu koji je i podigao tužbu. Danas Evropska unija prepoznaje seksualno uznemiravanje kao kršenje principa jednakog postupanja i kao oblik diskriminacije, a države članice dužne su ohrabriti poslodavce da razviju mehanizme za sprečavanje i zaštitu od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.
Trivijalizacija
Seksualno uznemiravanje se često trivijalizira i pogrešno shvata kao preuveličano kroz mitove o prirodi muškaraca i žena. Neki od najčešćih mitova i društvenih stavova prema seksualnom uznemiravanju su: “Žene vole komplimente i udvaranje, zašto to onda nazvati seksualnim uznemiravanjem”, “Žene su odgovorne za seksualno uznemiravanje”, “Muškarci su po svojoj prirodi skloni tome da žele žene i tu nema pomoći”, “Nema štete ako nema dodira ili ucjene”, “Žene preuveličavaju ozbiljnost seksualnog uznemiravanja. Radi se o bezopasnom flertu”, “Ako žena ignoriše seksualno uznemiravanje, ono će prestati”, “Seksualno uznemiravanje je rijetko, zašto da mu posvećujemo toliko pažnje?”.
Psihologija uznemiravatelja
Psiholozi su utvrdili tri tipa muškaraca koji seksualno uznemiravaju žene.
1. Muškarci koji su naivni u razumijevanju muško-ženskih odnosa te skloni da pogrešno interpretiraju ponašanje, odijevanje i stav žena. Ovi muškarci smatraju da su ljubavne veze prikladne na radnom mjestu, a prijateljski stav kolegica interpretiraju kao izraz seksualnog interesa. Opetovano pozivaju kolegice na ljubavne sastanke i često započinju razgovore o seksu.
2. Uznemiravatelji koji su skloniji iskorištavanju žena, te u psihološkim testiranjima ispoljavaju neprijateljska seksualna uvjerenja, nemogućnost da zamisle kako se druga osoba osjeća, potvrđuju tradicionalne i stereotipne muške uloge, imaju sklonost ka silovanju, spremnost da koriste društvenu moć u seksualno eksplorativne svrhe, te povezuju seksualnost sa društvenom dominacijom. Oni vjeruju da žene žele dominaciju muškaraca, čak i kada to podrazumijeva fizičku prisilu.
3. Mizogini uznemiravatelj je treći tip i njihovo uznemiravanje je ukorijenjeno u neprijateljskim i negativnim osjećanjima prema ženama na radnom mjestu. Njihova namjera nije ostvarivanje seksualnog odnosa, već ponižavanje žena u radnom kontekstu i kreiranje neprijateljskog radnog okruženja za žene. Oni često koriste pornografiju na radnom mjestu, nazivaju žene pogrdnim imenima te koriste razne prilike da umanje sposobnost žena u radnom okruženju.
Posljedice
Psihološke posljedice seksualnog uznemiravanja rezultat su kompleksne interakcije između osobe koja mu je izložena, počinitelja, njihovih kolegica i kolega i nadređenih te njima bliskih osoba. Na posljedice utiču i intenzitet i dužina trajanja događaja, status uznemiravane osobe i uznemiravatelja, te da li su ta ponašanja riješena na adekvatan ili neadekvatan način. Neke od osnovnih karakteristika psiholoških posljedica seksualnog uznemiravanja su: smanjeno zadovoljstvo svojim životom, osjećaj gubitka samokontrole, osamljivanje, emocionalna otuđenost, gubitak samopoštovanja, stid, ljutnja, frustracija, osjećaj ugroženosti, bespomoćnost, u slučajevima trajnog uznemiravanja – anksioznost i depresija, povećano korištenje alkohola u cilju smanjivanja stresa.
U osnovi posljedice seksualnog uznemiravanja je stres, a što je on dugotrajniji i intenzivniji, veća je i vjerovatnoća da će posljedice biti teže. Studije pokazuju da žene i muškarci koji su često izloženi seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu pate od značajno jače depresije od onih koji nisu uznemiravani. Usto, seksualno uznemiravanje u ranoj fazi karijere može imati dugoročne efekte na simptome depresije kasnije u životu.
