Istraživačica na polju društvenih nauka, s fokusom na političke nauke i međunarodne odnose, Mia Karamehić-Abazović (38) svojim obrazovnim backgroundom ulijeva povjerenje. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, nositeljica je Zlatne značke UNSA-e, a trenutno je na doktorskom studiju političkih nauka iz oblasti komparativne politike na Univerzitetu u Salzburgu. U politiku, i to kroz platformu stranke Narod i pravda, ušla je samouvjereno i odgovorno – što joj njeno široko znanje i iskustvo opravdano dopuštaju.
Politikom se ranije bavila akademski, istraživački i konsultantski, tako da “može bolje predvidjeti udarce i lakše se od njih odbraniti”. Iako su žene danas češća pojava u politici, Mia smatra da su nedovoljno zastupljene, i što je mnogo važnije – nedovoljno istaknute. “Tek ulazimo u period kada žene prestaju biti samo ‘nužna dekoracija’ i postaju značajan faktor odlučivanja na političkoj sceni i u svojim strankama. To ne znači da ranije nije bilo izvrsnih političarki koje su činile i trudile se da čine značajne stvari, već samo da je, između ostalog i zbog njih, tek sada došlo vrijeme da žene budu shvaćene i prihvaćene na mnogo ozbiljniji način.”
Kaže kako žene prvo moraju dokazati svom okruženju, stranačkim kolegama i javnosti da su dostojne biti tu gdje jesu, dok muškarci nemaju taj apriorni teret dokazivanja. “To se ne čini poštenim, ali trenutno je tako, i ne samo ovdje već i u većini drugih zemalja. One žene koje savladaju tu prepreku imaju veći ili manji utjecaj.”
I pitanje kako žena koristi svoju političku moć vidi kao zamku u koju nesvjesno upadamo. “Ona treba da je koristi na isti način na koji bi trebalo da je koristi muškarac u politici, a to je da napravi pozitivnu promjenu, da radi za građane zbog kojih je tu i da tim građanima bude odgovorna.”
Za funkcionalno, stabilno i uspješno društvo, znanje bi trebalo biti osnovni preduslov za političko djelovanje. Vještine i osjećaj za navigaciju u političkom prostoru su ono što bi potom razlikovalo uspješne od neuspješnih. “I opet, ti kriteriji trebali bi biti jednaki za muškarce i žene, ali nisu. Možete biti žena s javno prepoznatim referencama – naučnim ili profesionalnim, i da se vaš kredibilitet opet dovodi u pitanje na osnovu vaše odjeće, šminke ili bilo kojeg drugog proizvoljnog kriterija koji muškarci ne moraju ispuniti. Vještina je kako reagovati na to i prepoznati da su takve kritike zapravo odraz političke nemoći i neznanja.”
Kao i većina žena, Mia se također suočila s rodno zasnovanim predrasudama. Žene su, kako kaže, vrlo često predmet osuda zbog stvari koje nemaju nikakve veze s njima kao osobama, već isključivo s činjenicom da su žene od kojih se očekuje da budu tihe, krotke i poslušne. “Nisam dobijala poslove koje sam zasluživala mnogo više od muških kolega jer su o njima odlučivali isključivo muškarci, i to stariji. Bivala sam ‘premlada’, ‘prepametna’, ‘prekvalifikovana’. Svaki put kada čujete ‘ženska glavo’, to je prepreka. Najgore je što te prepreke i predrasude ne šire samo muškarci već često i druge žene.”
Prirodnim smatra uzajamnu podršku među političarkama, posebno kada je u pitanju problematika koja se tiče žena. “Mi nemamo vremena za beskonačne ideološke sukobe. Konkretno, ako smo svjesne da se trudnice i porodilje u BiH tretiraju nečovječno, ako čitamo užasne ispovijesti žena iz cijele zemlje kojima je najljepše životno iskustvo pretvoreno u najgore, mi moramo raditi zajedno da se to više nijednoj ženi ne ponovi. Političkim prepucavanjima tu nema i ne smije biti mjesta.”
NAPOMENA: u svakom od tekstova o ženama i izborima naglašavamo i važne informacije o tome koliko i na koji način su žene zastupljene na pozicijama moći:
