Napisao Mirza Skenderagić
Snimci AG
Nakon što je na filmu pobio “blizu milion” Nijemaca, rušio mostove, obarao avione, zaustavljao tenkove, te preživio desetine historijskih partizanskih bitaka, Velimir Bata Živojinović nije uspio dobiti posljednju životnu bitku. Preminuo je u nedjelju, 22. maja, u 83. godini. Međutim, Bata ponovo nije otišao bez ispaljenog metka i vodio je bitku sa smrću do posljednjeg daha. I zasigurno, svoj teški mitraljez popularni Valter nije odložio ni na drugome svijetu, ako slučajno sretne kojeg fašistu i neprijatelja partizana. Tamo će svakako imati veliku pomoć svojih prijatelja i kultnih jugoslavenskih glumaca – Đuze, Pere Kralja, Bore Todorovića, Dragana Nikolića, Bate Stojkovića, pa i Borisa Dvornika s kojim je dugo bio u (ne)prijateljskim odnosima zbog njihovih različitih političkih angažmana devedesetih godina.
Bata Živojinović, dakle, predstavlja simbol jednog vremena, jedne generacije, kraj najvažnije i najdugovječnije glumačke epohe na prostorima bivše Jugoslavije. On je posljednji jugoslavenski akcijski junak.
Jugoslavenski Rambo
Kao i svaki glumački velikan, Bata je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu upisao iz trećeg pokušaja. Svoju prvu značajnu ulogu ostvario je u filmu Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića, 1959. godine, i upravo će ova saradnja odrediti najpopularniju, ali ne i najvažniju glumačku fazu Velimira Bate Živojinovića. Uslijedile su uloge u Bulajićevim ratnim spektaklima (Kozara, Bitka na Neretvi i Sutjeska), te tzv. partizanskim filmovima Hajrudina Šibe Krvavca (Diverzanti, Most, Valter brani Sarajevo i Partizanska eskadrila) s kojim je stvorio jedan novi žanr u jugoslavenskoj kinematografiji (partizanski vestern), a koji će Batu uskoro pretvoriti u filmskog akcijskog junaka. Dakle, Bata je u to vrijeme u Jugoslaviji simbolizirao ono što će megazvijezde Arnold Schwarzenegger, Sylvester Stallone i Bruce Willis nekoliko decenija poslije predstavljati u Hollywoodu, dok će propagandni fikcionalni junak Valter postati preteča Ramba (Rambo – First Blood, 1982), Johna McClanea (Umri muški, 1988) i komandosa (Comando, 1985). Osim što su dijelili isto naoružanje i identičan uvježbani mačo pogled, bili neuništivi, te ubijali na hiljade svojih neprijatelja, zajednički su im i popularni akcijski on-lineri (filmske fraze), a Batini najpoznatiji su: “Ja sam država”, “Poljubit ćete vi ovu zemlju, mrtvim ustima”, “Diži ga odmah u vazduh”, “I održao sam je”… U ovome segmentu Batine glumačke karijere svakako se najviše ističe uloga šarmantnog sarajevskog ilegalca Valtera koji spašava Sarajevo od njemačke okupacije u ostvarenju Valter brani Sarajevo, koje se s više od milijardu i po gledatelja danas smatra jednim od najpopularnijih jugoslavenskih filmova svih vremena.
Također, negdje između dizanja u zrak vozova i ubijanja neprijatelja s osmijehom na licu, Bata Živojinović je s jednakim uspjehom, predanošću i opuštenošću jednog naturščika ostvarivao i uloge u dramama, te umjetničkim filmovima koju su kreirali put i razvijanje jugoslavenske kinematografije i način na koji je postajala dio evropskog filma.
Pod uticajem evropskih filmskih tendencija i zahvaljujući trenutnoj atmosferi u državi koja je jugoslavensko društvo usmjeravala ka većoj demokratizaciji te novom zakonu o filmu 1962. godine, nastajalo je “najbogatije i najsloženije razdoblje razvoja jugoslavenske domaće filmske industrije…”, kako za pokret jugoslavenski “novi film” kaže Daniel J. Goulding u knjizi Jugoslavensko filmsko iskustvo, 1945.-2001 – oslobođeni film. Kao jedan od najreprezentativnijih reditelja ovoga perioda isticao se Aleksandar Petrović i njegova ostvarenja Tri (1965) i Skupljači perja (1967) u kojima je presudne uloge ostvario Bata Živojinović. Dakle, za razliku od ideološkog prikaza stvarnosti u spomenutim partizanskim spektaklima, jugoslavenski “novi film” karakteriše odabir tema iz svakodnevnog života običnog čovjeka, socijalna tematika, autentične lokacije, realistički prikazi, te pobuna protiv dotadašnjih filmskih konvencija. Uloga u ostvarenju Tri jeste zasigurno jedna od najkompleksnijih i najupečatljivijih u njegovoj karijeri. U filmu koji karakteriše mozaična narativna struktura tri zasebne priče koje povezuje pojam smrti, Bata, zapravo, ostvaruje tri uloge. Naime, on utjelovljava lik partizana Miloša koji se na tri različita načina susreće sa smrću, na početku, u toku i na kraju Drugog svjetskog rata.
Također, Bata je veoma često igrao lik negativca, jednako uvjerljivo kao i junaka koji spašava cijeli svijet. U Skupljačima perja Bata je Mirta Klaser koji u oporim dijelovima Vojvodine preživljava tako što skuplja i preprodaje guščije perje, a kojeg kao negativca definitivno obilježi pokušaj silovanja pokćerke. Dakle, ove Batine uloge su predstavljale reakciju na partizanske filmove, čiji su filmski likovi često predstavljani kao heroji, nepobjedivi junaci narodno-oslobodilačke borbe. Kao instrumenti jedne propagande, oni su predstavljali lažnu sliku stanja u državi i pjevajući partizanske pjesme vješto nadglasavali tišinu običnog čovjeka.
Da se ne ljubimo…
Bata je u filmskoj karijeri ostvario više od 250 uloga, i poput američkog glumca Clinta Eastwooda, igrao je dobre i loše momke, ali nikada nije utjelovljavao zlo. Zapravo, on je mnogo bliže bio zlu u stvarnom životu nego na filmskom platnu, kada je početkom devedesetih postao član Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića. Međutim, iako je u stvarnosti promijenio vojničku odoru, na filmu je do kraja ostao posljednji autentični antifašista. U filmu Lepa sela lepo gore Srđana Dragojevića iz 1996. godine, koji se bavi početkom raspada Jugoslavije, Živojinović igra oficira JNA Gvozdena. U svom posljednjem ratnom ostvarenju, prisjećajući se vremena partizana, narodnooslobodilačke borbe, himne Hej, Slaveni, Tita, Bata oživljava samog sebe, udišući posljednji dah za junake koje je nekada igrao. Zatim, pogleda naprijed, upali vojni kamion, mitraljezom očisti ostatke šoferšajbe, okrene se i kaže: “Da se ne ljubimo.” Dvadeset drugog maja 2016. godine ponovo izgovori ove riječi i ode na vječni počinak, ostavivši iza sebe Valtera, Nikolu iz Sutjeske, komandanta Stoleta iz Bitke na Neretvi, Marka iz Breze, Mirtu iz Skupljača perja, Gvozdena iz Lepih sela… Da se ne ljubimo…
