Priredila: Mersiha Drinjaković
Snimio Edin Hadžihasić
Kakvu viziju imate za Fondaciju “Gorica”?
– Ovo mi je prvi put u životu da se pokazuje nužda za desetogodišnjim planom i ne znam kako ću se snaći, ali oko mene postoje bistriji i sposobniji ljudi koji će raditi praktične stvari i pretpostavljam da će mene koristiti kao garanciju da sve ide u dobrom pravcu.
Kako ste uspjeli da na koncertnoj promociji Fondacije na jednom mjestu okupite i muzički “pomirite” Lepu Brenu i Vlatka Stefanovskog, Severinu i Bombaj štampu, Petra Grašu i Jelenu Karleušu, Acu Lukasa i Gibonnija?
– Mislim da se radi o povjerenju u projekat. Ne postoji niko ko se bavi muzikom – od direktora filharmonije do kafanskog pjevača – a da nema respekt prema Romima kao muzičarima. Svi oni su sarađivali s Romima i znaju koliko je značajno da dobiju obrazovanje.
S kojim svjetskim muzičarom biste vi voljeli nastupiti?
– S Ericom Claptonom, i to kod mene kući (smijeh). On je važan lik u mom životu. Naime, kao mladić sam svirao u striptiz barovima u Italiji u vrijeme kada se pojavio bend Cream – prva Claptonova grupa. Bila je to prva “slobodna” muzika a da nije bio u pitanju džez. Počeli smo da sviramo tu slobodnu muziku i dobili otkaz nakon sedam dana. Eto, desilo se da sam zbog Claptona dobio otkaz svirajući njegovu muziku, i uvijek sam o njemu mislio kao o najvažnijoj pojavi u mom životu.
Koji je najgori trač koji ste čuli o sebi?
– Jedini trač koji čekam o sebi je – da sam gej. Ne postoji ništa drugo što nisam bio, samo mi je još taj trač ostao. Taj ne bi bio loš!
Čega se najviše bojite?
– Volim kad govore profesionalci i najviše se bojim da će na mojoj sahrani krenuti da govori neko od raje. Samo da me to ne snađe! Raja, u najboljoj namjeri, drže užasne govore na sahranama. U mom komšiluku je živio Mlađo Vujović kod kojeg su sve komšije, penzioneri, rezervisali govor za sahranu jer je stvarno znao lijepo da govori.
Imate li kultnu knjigu koju biste mogli čitati bezbroj puta?
– Postoji nekoliko čeških pisaca, kao što je Jozef Škvorecky, čije knjige želim kupovati svojoj djeci, ali nikako da ih nađem. Također, Strogo kontrolirani vlakovi Bohumila Hrabala, pa Salingerov Lovac u žitu… Te knjige su meni bile važne kad sam odrastao, pa bih volio da ih i moja djeca pročitaju.
Koji vam je omiljeni film?
– Slumdog Millionaire: to mi je kao Dom za vješanje, samo iz jedne velike kulture. To je možda najbolji film koji sam vidio posljednjih godina.
Koji filmski citat pamtite?
– Ne znam iz kojeg je filma, ali pamtim scenu: on je zovne na ples, a ona pita: “Dolazite li često ovdje?” A on odgovara: “Ne, samo u doba parenja!” (smijeh)
Koju poznatu ženu smatrate seksi?
– Imali smo jako seksi glumice kad sam ja bio mlad. Milena Dravić je bila jako lijepa kad je bila mlada.
Ništa od Monice Bellucci, znači?
– Pa Monica liči na naše žene, zato i jeste lijepa. Ja sam nekako osjetljiviji na našu ljepotu nego na stranu.
Kad bi se snimao film o vašem životu, koga biste voljeli vidjeti u glavnoj ulozi?
– Nekog ko je zgodan i pametan! Kao… ma, puno njih. Eto, neka bude George Clooney i neka pije ristretto!
Kako zamišljate idealan godišnji odmor?
– Samo sjedim kući, ne idem nigdje, perem auto i šaltam kanale na televiziji.
Kad bi vam ostalo samo 24 sata života, kako biste ih proveli?
– Kao mlad sam stalno mislio da nisam dovoljno visok i onda sam radio stvari koje normalan svijet ne radi: penjao sam se s alpinistima, plovio preko okeana, radio neke gluposti i izbliza se često susretao s opasnošću. Kad bi mi sad rekli “za 24 sata bit će dženaza” – ništa naročito ne bih uradio taj dan. Proveo bih ga kao i svaki drugi, skromno, u krugu porodice.
 osnovao je Fondaciju “Gorica” koja će im omogućiti pohađanje nižih muzičkih, srednjih škola i fakulteta){kind=link}