Prokletstvo i blagoslov hroničara vremena

Nedavno objavljeno

Napisala Mersiha Drinjaković

Kako se oprostiti od godine koja nam je uzela toliko, godine koju je pojela pandemija od prve do zadnje minute, kako je ne nazvati najpogrdnijim imenima, jer smo naivno u njenoj prethodnici vjerovali kako je najgore iza nas. A onda nas ona – ta 2021. – iznevjerila. Mogla bih vam, kao i vi meni sigurno, satima, ma danima, pričati o svim mukama na koje nas je stavila. Ali i ona, kao i sve drugo, neumitno prolazi i ostaje u prošlosti. Zato ćemo je adaktirati.
No, treba biti realan, pa joj, ipak, odati i priznanje: bila je to i godina velikih uspjeha, nevjerovatnih postignuća i ogromnih radosti. Jasmila Žbanić je umjesto američkog, dobila evropskog Oscara – tri čak; naše zmajice, sjajne košarkašice, od potpunih autsajderki zasjele na peto mjesto Eurobasketa i osigurale kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo; Damir Imamović, mag sevdaha, postao najbolji umjetnik Evrope; pa tek Lana Pudar, divna petnaestogodišnja Mostarka, koja je, evo, osvojila bronzanu medalju u utrci na 200 metara leptir stilom na Svjetskom prvenstvu u Abu Dabiju…. Skijašica Elvedina Muzaferija zauzela je 18. mjesto u superveleslalomu u St. Moritzu u okviru Svjetskog kupa i postigla najbolji uspjeh u historiji bh. skijanja. Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci postala je opet prvak Evrope, po deseti put! Naši rukometaši idu na Evropsko prvenstvo 2022. Tim mladih robotičara iz Bosne i Hercegovine (ako ćemo pošteno – iz Hercegovine) osvojio je prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi, a tamo ih je odveo profesor koji je podigao kredit da bi djeca išla na takmičenje. Niz se nastavlja, malim i velikim sportskim, filmskim, inovatorskim i svim drugim uspjesima.
Prokleti smo i blagoslovljeni mi hroničari vremena sa svim ovim čime se bavimo: bilježimo nova dna koja uvijek imaju podrume kad je o politici riječ, ali i pišemo o staklenim plafonima koji svaki dan pucaju pomičući granice uspjeha onih koji s politikom nikakve veze nemaju, ali su ono najbolje što zemlja može ponuditi. Najbolje je često skromno i skriveno, najglasniji su, obično, oni koji nemaju puno za ponuditi, a neka mi bude dozvoljeno ovdje i da se zahvalim što prostor još uvijek dijelim s onima čija su srca otvorena, koji razumiju, empatični su i pomažu, i čija desna ruka ne zna šta radi lijeva. Iako ih je sve manje, jer odlaze, odlaze da se ne vrate.
Zemlja smo apsurda i paradoksa čija djeca, prije nego se, kao ona rakova mladunčad, razmile po svijetu, nađu načina da, uprkos svim preprekama, postignu najbolje. Kako? Mi samo bilježimo te uspjehe, a historija će valjda naći odgovore.
Mi u Graciji smo i dalje tu da postavljamo pitanja, insistiramo na odgovorima, slavimo sve vaše uspjehe, ponosni na njih kao da su naši, radosni što imamo o čemu pisati, sretni što nas ima ko čitati, zahvalni što imamo podršku i što smo prepoznati kao medij od ugleda sa snažnim osjećajem za društveni angažman. I što još vjerujemo da naše “malo” čini razliku.
A 2022.? Njoj ćemo se nepovjerljivo približiti, oprezno odškrinuti vrata u neizvjesnost, sa umjerenom nadom da će nam donijeti jednake uspjehe kao u ovoj, a da nam neće odnijeti… ono što 2021. jeste. Neka vas prati zdravlje. Sve drugo će se nadoknaditi, barem nas je na to, na teži način, podsjetila 2021. I da je više ne spominjemo, samo po sjećanjima na ljude kojih više nema među nama.

Gracija 418, januar 2022.

Pročitaj još
Related