Kupus se obilato koristi u domaćim zimskim jelima, a jedna je od rijetkih namirnica koje možemo koristiti kao lijek ili priručno ljekovito sredstvo. Pri kupovini kupusa vodite računa o njegovom izgledu: treba izgledati svježe i bez mrlja. Nikada ne kupujte posušeni, uvenuli kupus, nego onaj tvrdih, sočnih i čvrstih listova.
Proljetni bijeli kupus ima više ovojnih zelenih listova, a unutarnji listovi su svijetlozelene do žućkaste boje s tek započetim formiranjem glavice kupusa. Jesenski bijeli kupus ima bijelo-žućkaste ili sasvim bijelo-zelene tijesno priljubljene listove formirane u okrugle glavice.
Proljetni kupus možete držati na hladnom mjestu sedam dana, a jesenski i duže.
Svježi ili kiseli kupus kombinira se u raznim glavnim jelima s mesom kao što je kalja, zatim u raznim povrtnim juhama, s tjesteninom – kao što su krpice sa zeljem. Kiseli kupus idealan je za sarmu, ali i kao prilog kuhanim i pečenim kobasicama.
Narodna medicina preporučuje kupus kao dobar antianemik, kod raznih anemija i oboljenja krvi, te kod raznih upalnih procesa i epidemija kao dobar prirodni antiseptik. Kao jak diuretik preporučuje kod oboljenja gdje je potrebno odstraniti nakupljenu tekućinu u raznim dijelovima tijela. Jedno istraživanje pokazalo je kako sirovi ili kratko kuhani kupus imaju preventivna svojstva u različitim kancerogenim oboljenjima, dok dugo kuhani kupus nije pokazao mjerljive prednosti. Kuhanje kupusa na pari povećava njegova ljekovita svojstva.
Dobro djeluje na kosti i preporučuje se kod pojave osteoporoze. Ima i blago sedativno djelovanje pa ga koristimo kod nesanica i živčanih napetosti. Vanjska primjena kupusa, kao što su oblozi od lista kupusa, pomaže kod reume i raznih kožnih nečistoća.
Kiseli kupus pomaže u probavljanju masnih obroka te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru. Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma. Moreplovac James Cook je posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta.
