Priredila Živana Jovančić
Foto Majda Balić
Prva asocijacija koju u vama bude Duhovi Sarajeva, snimani prije 10 godina?
– Zar je prošlo 10 godina?! Jedina asocijacija je ta što još nije napravljena žičara. To još negdje, valjda, stoji i nešto čeka.
Šta sada novo radite u Ljubljani?
– U principu, živim u Sarajevu, kod roditelja. U Ljubljanu sam otišao 1999, ali sad idem okolo, po ovim plemenskim zemljama. Radim sve manje, jer se suzio krug kvalitetne produkcije, filmske i teatarske, a meni se više ne radi baš svašta.
Kada ćemo vidjeti film Na mliječnom putu, u kome igrate?
– Već tri godine radim sa Emirom Kusturicom na tom filmu, a snimanje nastavljam u Trebinju, na ljeto. Igram zanimljiv lik – vehabiju.
Zašto snimanje traje tako dugo?
– Film se jako mijenja. Emir voli da eksperimentiše u svojim filmovima, pa je tako i ovog puta.
Kako je raditi s Kusturicom?
– Provesti jedan dan s njim je kao da radiš tri filma. Naporno je raditi, ali puno naučite od njega.
Izjavili ste jednom da vas privlači režija.
– Pokušavam napraviti nešto svoje, zanima me autorsko djelo.
A šta vas privlači u privatnom životu?
– Drago mi je što sam upoznao mnogo ljudi. Žao mi je što se ljudi više ne bave ljepotom života, nego drugim stvarima.
U ime ljepote života, čime se vi bavite?
– Pokušavam slušati muziku, čitati što više. Već treći put u mjesec dana čitam roman Filipa Davida Kuća sjećanja i zaborava. To je remek-djelo.
Koju muziku slušate?
– Slušam sve vrste muzike, pod uslovom da je kvalitetna. Tu su pijanista Arturo Benedetti Michelangeli, dirigent Sergiu Celibidache, pop muzika i Radiohead, rumunska narodna muzika, etnomuzika…
Zanimaju li vas žene?
– Nisam više tako mlad da se kao dječačić zanosim time. Postoji žena i u njenom društvu, kako se kaže, uživam.
Koju poznatu ženu smatrate seksi?
– Monicu Bellucci: lijepa je, zrači, veliki je profesionalac, u prirodi izgleda fantastično. I, Francescu Dellera, koja izgleda kao Sophia Loren iz mladih dana.
Koje filmove rado gledate?
– Volim sve žanrove, od SF-a do melodrame. Volim iranske i japanske filmove, američke iz 70-ih godina, istočnoevropske, naše današnje i ex-yu filmove.
Ko su reditelji koje cijenite?
– Kenji Mizoguchi, Akira Kurosawa, Abbas Kiarostami, Emir Kusturica i Karpo Godina.
Najdraži glumac?
– Jack Nicholson. Tu sve počinje i završava. Volim i Roberta De Nira.
A glumica?
– Meryl Streep. Ona je velemajstorica.
Kojih biste pet slavnih ličnosti pozvali na večeru?
– To su: Sergiu Celibidache, Danilo Kiš, slikar Ferrari, Andy Kaufman da nam bude zabavno i Nikola Tesla, kao totalni autoritet i zato što bi pričao na našem jeziku. Ja za tim stolom ne bih sjedio – postavio bih kameru i snimao ih.
Šta biste spremili za večeru?
– Crni rižoto. Znam kuhati i kuham svašta, a volim talijansku i istarsku kuhinju. Dok sam bio u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji, to sam radio profesionalno.
Od tri stvari, koju biste izabrali: automobil, avanturističko putovanje ili ljubavnu vezu?
– Ja bih spojio ljubavnu vezu s mnogo putovanja.
Ako biste dobili glavni zgoditak na lutriji, na šta biste ga potrošili?
– Kada bi to bila tri miliona eura, uložio bih ih u snimanje filma koji bi bio moje rediteljsko djelo.
Kako biste se opisali u tri riječi?
– Imam problem da me ljudi teško shvataju ozbiljno. Razlog je, valjda, to uvriježeno mišljenje da su glumci ljudi koji se igraju. Borim se protiv toga. Nekad sam dijete, a nekad ozbiljna ličnosti, kontroverzna, što bi rekao Zoran Radmilović.
Kada bi se snimao film o vašem životu, koga biste rado vidjeli u glavnoj ulozi?
– Mikija Manojlovića. Kažu da smo slični.