Prije pet godina Kerim Čutuna bio je student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Imao je glavnu ulogu u filmu “Deset u pola” oskarovca Danisa Tanovića, pojavljivao se u nekoliko domaćih i međunarodnih produkcija i pripadao generaciji mladih glumaca za koju se govorilo da dolazi. Ali između “dolazi” i “stigao je” često prođe mnogo više vremena nego što publika vidi.
Kerim je o tome uvijek govorio iskreno. Nakon filma radio je u fabrici prozora. Zatim je prodavao donere, nekoliko stotina metara od pozorišta u kojima je igrao ili maštao da igra. Posmatrao je kako se mijenja način na koji ga ljudi doživljavaju zavisno od toga gdje ga sretnu.
Jednog dana bio je mladi glumac iz uspješnog filma, već narednog radnik iza pulta. Ta promjena pogleda drugih ljudi postala mu je važna životna lekcija.
Kasnije će upravo od tih iskustava nastati monodrama “Nebitno”, predstava koja je rasprodala veliki broj dvorana. Na sceni je Kerim pričao ono što mnogi mladi osjećaju, ali rijetko izgovore – koliko lako društvo određuje našu vrijednost prema poslu koji radimo, uspjehu koji imamo ili broju ljudi koji nas prepoznaju. “Nebitno” je postala zbir svih njegovih životnih iskustava.
Riječ “nebitno” postala je možda najvažnija riječ njegovog profesionalnog puta.
U međuvremenu je izgradio i sasvim drugačiju publiku. Na društvenim mrežama, gdje ga danas prati veliki broj ljudi, Kerim nije pokušavao biti influenser. I baš zato to i jeste postao, ali i ostao glumac koji humor koristi kao način da govori o društvu. Njegova autoironija, sposobnost da se prvo našali na vlastiti račun, a tek onda na račun svijeta oko sebe, učinila ga je jednim od rijetkih ljudi čije objave istovremeno nasmiju i natjeraju na razmišljanje.
Nikada nije glumio uspjeh. Naprotiv, govorio je o čekanju, odbijanjima, privremenim poslovima i onome što se događa između dvije uloge. O životu koji se uglavnom ne vidi na društvenim mrežama.
Zato vijest da će upravo on voditi ceremoniju otvaranja 32. Sarajevo Film Festivala meni djeluje prirodno. Ne zato što je postao zvijezda, nego zato što je ostao svoj.
Kada kaže da je godinama gledao ceremonije otvaranja i pitao se kako bi se on snašao u toj ulozi, vjerujemo mu. Iza te rečenice nisu samo ambicija i san, nego godine rada, čekanja i odustajanja od odustajanja.
“Kao i svake godine potrudit ću se da što više vremena provedem gledajući filmove na otvorenom sa što više publike, al’ nebitno“,kaže Kerim.
Sarajevo Film Festival već dugo ima običaj da ceremoniju otvaranja povjerava mladim glumcima iz Bosne i Hercegovine. Ove godine izbor je pao na Kerima Čutunu. I meni je Kerim u toj ulozi prirodan, a i dalje u njemu vidim mladog čovjeka koji je, između dvije smjene, iza pulta s donerima, skupljao priče koje će jednog dana pretvoriti u umjetnost.
