Napisala Mersiha Drinjaković
Snimili Irfan Redžović i Jasmin Brutus
Jedan od gostiju SFF-a bio je i čuveni glumac Armand Assante, koji je u Sarajevu promovirao kratki film Vadiona američkog reditelja hrvatskih korijena Ante Novakovića. Sreli smo se u hotelu Evropa, gdje je disciplinirani profesionalac Assante u 10 ujutro uredno davao intervjue, slijedeći uputstva festivalskog protokola. Ipak, i on je samo čovjek, pa nam se kratko požalio. “Nemam vremena za zabave, stalno dajem intervjue! Hahahaha! Ali, moram vam odmah ispričati o restoranu u kojem sam bio – Kod Tibeka, je li, Ante? Neee, Kod Kibeta! Nikad nisam jeo takvu janjetinu u životu, stvarno nevjerovatna hrana. Kibe je ušao među mojih top 10 restorana na svijetu”, govori nam oduševljeni Assante koji se tokom festivala nije razdvajao od svog reditelja, dugogodišnjeg prijatelja, rođenog Njujorčanina, kojeg je Kibe također impresionirao: “Kibe je najbolji! Da sam tu stalno, za mjesec dana bih izgledao kao Orson Welles i Marlon Brando u jednoj osobi!”
Kibe i Četiri sobe gospođe Safije
Glumac i reditelj odlično su se provodili u Sarajevu: osim Kod Kibeta, bili su u restoranima Četiri sobe gospođe Safije i Pivnica, te obilazili grad. Assante je s nama podijelio i priču o njihovom prijateljstvu koje je na kraju izrodilo i saradnju na filmu Vadiona, što ga je Ante napisao s bratom Kreshom, jednim od glavnih junaka, a koji prati dvojicu sitnih kriminalaca… “Antu poznajem dugo godina i bilo je logično da se odlučimo za ovaj korak. Uvijek postoji neka čudna simbiotička veza između glumca i reditelja. Taj odnos podrazumijeva potpuno povjerenje i takvu vezu sam i u ovom filmu ostvario s Antom, ali valjda i zato što smo prijatelji pa je sve došlo nekako prirodno. Ja na setu uvijek tražim taj oblik povjerenja, inače se ne mogu potpuno otvoriti, kanalisati ono što reditelj želi od mene. Veliki reditelji uzgajaju taj odnos povjerenja s glumcima jer znaju koliko dobrobiti proizađe iz toga”, govori Armand Assante.
Večera u Kazahstanu
Glumac kojeg pamtimo po ulozi u Kraljevima mamba, o Kubancu Cesaru koji emigrira u SAD zajedno s bratom Nestorom (Antonio Banderas) sa snovima o uspjehu na latino-jazz sceni, danas i sam ima najviše sjećanja upravo na ovaj film iz 1992. godine. “Nedavno sam imao nevjerovatno podsjećanje na njega, i to u Kazahstanu. Bio sam na večeri s nekim vojnim zvaničnicima i tamo je bio jedan kazahstanski general, koji je sjedio četiri mjesta od mene. Iznenada je ustao usred večere, prišao mi i rekao: ‘Upravo sam shvatio da ste vi glumili u Kraljevima mamba. Taj film mi je promijenio život, ta priča o vama i vašem bratu je vrlo slična odnosu koji sam ja imao s bratom, a on je umro…’ I počeo je plakati. Bio sam šokiran i dirnut. Nikad ne znate kako ćete nekom svojom ulogom dotaknuti ljude bilo gdje u svijetu.”
Raskrsnica svijeta
Poznat kao čovjek koji kad dođe u bilo koji grad želi saznati sve o njegovoj prošlosti, Assante je zamolio svoje pratioce iz protokola SFF-a da mu pokažu i ispričaju sve što mogu i znaju. I oduševio se. “Ovo je moja prva posjeta Sarajevu. Shvatio sam da je ovo jedna od raskrsnica svijeta. Nije slučajno da je SFF baš ovdje, ovo je i raskrsnica mnogih civilizacija, pa zato i imate važan filmski festival na kojem se mogu čuti mnogi glasovi. Primijetio sam i da na sto metara u Starom gradu možete naići na bogomolje četiri religije – ovo je grad s historijom i idejom”, ushićeno govori Assante.
Privilegiran život
Odrastao s majkom Katherine, učiteljicom muzike i pjesnikinjom, i ocem Armandom, slikarem, i sam je imao umjetničku žicu, koja ga je prvo usmjerila ka muzici. “Čudno, ali sam još kao tinejdžer znao da ću postati glumac. Bio sam pjevač i to godinama, a samopouzdanje koje su mi dali nastupi vodilo je ka toj odluci. Porodica mi je pružala podršku, što je vrlo važno. Kad sam odlučio ostaviti pjevanje i postati glumac, znao sam da ulazim na opasnu teritoriju, ali odrastao sam u porodici koja je u potpunosti razumjela moje porive i porodici koja je voljela pričati priče. Kad sam ušao u teatar, shvatio sam da mi gluma pričinjava veliku radost, kao neko pričanje priče, ali i radost što imaš priliku da nekog dirneš tom pričom, glumom”, govori glumac koji je snimio oko stotinu filmova, ali, kako sam kaže, možda će njih dvadeset ostati upamćeno. “Postoje filmovi u kojima uživam i oni kojima plaćam račune. Pokušavao sam birati ljude s kojima ću raditi i imao sreću da sarađujem sa stvarno divnim svijetom. Ne kajem se ni zbog čega, jer danas imam pasoš za cijeli svijet. To je privilegiran život, zar ne?”
