Piše Emina Hadžić
Dok se novogodišnje lampice postepeno gase, zamislimo zajedno jednu jednostavnu, ali snažnu februarsku želju. Sve one želje za novim počecima, mršavljenjem ili materijalnim usponima – sve zamijenimo jednom, moćnom molbom za život bez tereta straha, boli, suza, spremnih kofera koji nigdje ne idu i izgubljenih adresa.
Ove godine, neka naša želja bude mir. Ne samo mir u nemirnom svijetu, već unutarnji mir koji nam omogućava da sanjarimo, volimo i živimo bez rezerve. Da svaki dan bude osvijetljen svjetlom nade, a svaka noć bude popločana snovima koji ne poznaju granice.
Želim nam ljubav koja nadmašuje sve razlike i prepreke. Ljubav koja ne poznaje uslove, ružne riječi ni barijere, već se širi poput nevidljivog svjetla, obasjavajući tamne kutke naših duša. Neka ova ljubav bude lijek za sve rane, pružajući nam snagu da zajedno koračamo kroz život.
A život – želim nam život ispunjen radošću, izazovima koji nas oblikuju i trenucima koji nas ostavljaju bez daha. Neka svaki dan bude prilika za novo otkriće, za razvoj i promjenu, ali iznad svega neka bude ispunjen smislom.
I kad nam neko obeća da će sve biti u redu, želim da ta riječ bude ispisana zvijezdama na nebu naše sudbine. Neka svako obećanje bude poput nježnog dodira vjetra koji nosi sigurnost i povjerenje.
Želim nam i nikada jače, iskrenije molitve za ovaj svijet u kojem dijelimo svoje postojanje. Molitve koje se ne gube u šaptu, već se uzdižu kao toplo svjetlo koje obasjava staze ljubavi, razumijevanja i zajedništva.
Neka ova februarska želja bude naša nit vodilja, isprepletena s nadom, ljubavlju i životom. I neka svaki trenutak nosi pečat naše zajedničke težnje ka boljem svijetu.
