Napisala Mersiha Drinjaković
Ne znam kako da vam objasnim ono nestrpljivo odbrojavanje koje nas je vodilo ka augustu. I, evo nas napokon u mjesecu filma! Uzbuđenje koje osjećam dok pripremamo festivalsko izdanje je teško mjerljivo. Znam da stiže sedmica filmske magije, znam da ćemo vidjeti mnoge ljude koje inače nemamo priliku da vidimo, jedva čekam da se pogase svjetla i da sa kutijom kokica u krilu pustim da mi filmsko platno ispriča svoju čarobnu priču.
Sarajevo Film Festival je stvarno poseban događaj, bilo da si “običan gledatelj” ili bilježnik, u mom slučaju novinarka koja treba da prenese atmosferu publici (a i sama sam publika). Za nas sve počinje u julu, kad gradimo festivalsko izdanje, kad nam mozak radi u petoj brzini jer želimo na pravi način dočekati SFF i njegove goste. I kad napokon stigne festival, sve je drugačije i nekako ljepše – pogotovo ona jutarnja kafa, nakon prethodne noći odgledanog filma, u danu kad svi imamo svoje impresije i jedva čekamo da čujemo i ono što nam ima za kazati filmska ekipa.
Kad se sve poreda kako treba
Evo me danas, razmišljam o tome kako često govorim i sebi i drugima da je život more neispijenih kafa (znate ono: hajde, obavezno, kafa naredne sedmice). I onda se ti nikad ostvareni usputni dogovori tokom SFF-a pretvore u stvarnost, jer nađemo vremena i za kafu i za druženje i za film. Razmišljam i o tome kako u tim posebnim festivalskim trenucima otkrivamo mlade talente, one čije vrijeme tek dolazi (jednom smo na naslovnicu Gracije stavili cijelu jednu studentsku klasu s Akademije scenskih umjetnosti, i ta mi je priča jedna od dražih koje sam radila). Naše naslovnice i danas često budu prostor za nova lica i zato mi je lako da se identifikujem sa onima koji na sličan način gaje kulturu podrške mladim kreativcima (ne deklarativno, nego stvarno). Vidim kako Grand kafa i ove godine ima konkurs za izbor dizajna Festivalske šoljice na temu “Hajde da imamo vremena za kafu i film“, a pobjednički rad onda krasi ograničenu seriju šoljica iz kojih ispijamo topli napitak tokom festivala. To je ono kad se sve poreda kako treba: i film, i festival, i ritual kafe, i imanje vremena, i podrška mladima.
“Često govorim i sebi i drugima da je život more neispijenih kafa (znate ono: hajde, obavezno, kafa naredne sedmice). I onda se ti nikad ostvareni usputni dogovori tokom SFF-a pretvore u stvarnost, jer nađemo vremena i za kafu i za druženje i za film”
Grand kafa, kako iskopah iz arhive, već godinama podržava rad talentovanih umjetnika iz regiona pružajući im priliku da se predstave najširoj publici. Kroz projekat koji su nazvali “Velika scena” okupljaju umjetnike iz cijele regije i organizuju konkurs za Festivalsku Grand kafa šoljicu, inspirisanu temom “Sve nas spaja i miris i ukus i uživanje u dobrom filmu”. Umjetnica Sanja Tomašević lani je osvojila najveći broj glasova – pa kafu ove godine pijemo iz šoljica s njezinim dizajnom za koji je inspiraciju pronašla u filmskim klasicima. I važno je da znamo imena ljudi čije kreacije nam svijet čine ljepšim mjestom za život. Ako postoji utopija, ako postoji idealan svijet, voljela bih misliti kako on izgleda upravo ovako: festival, filmovi, ispijanje kafe, divljenje umjetnicima, i uvijek, uvijek – imanje vremena za drage ljude.
