Bosanka Emina Hadžić je dizajnerica koja stoji iza britanskog modnog brenda La Luna London, a čiju slavu su pronijele zvijezde poput glumice Cameron Diaz i manekenke Candice Swanepoel
Piše: Emina Hadžić
Jedna od stvari u koje čvrsto vjerujem, i stojim iza toga, jeste dobročinstvo, njegova važnost.
Reći ću vam što za mene znači učestala fraza “Budite dobra osoba, činite dobro i dobro će vam se vratiti”, a čiju težinu na prvi izgovor ne shvaćamo u potpunosti i uzimamo zdravo za gotovo.
Imala sam veliku sreću da kroz djetinjstvo, a i kasnije u odrasloj dobi, nisam oskudijevala u osnovnim egzistencijalnim potrebama, međutim, ne mogu reći da je sve bilo lako i bez poteškoća s kojima sam se morala nositi. U adolescentnoj dobi imala sam fazu kada sam bila depresivna, iako to tada nisam shvaćala. Moja podsvijest bila je ta koja mi je “šaputala” da nemam s kime razgovarati, da nisam vrijedna nečijeg društva i prisnosti. Bila sam umorna odlazeći u školu i vraćajući se kući.
U to vrijeme sam imala možda dva hobija, čak su me i oni umarali. Svi dani činili su se isti… bezlični… danas se nije razlikovalo od jučer ili sutra. Ne vidjevši ništa svijetlo u tekućem danu, nisam se mogla radovati nekom novom, budućem.
Sve sam više postajala tjeskobna, pod stresom, pod pritiskom kojeg sam sama sebi nametnula, uplašena i bijesna više nego ikad u životu.
Faze su se izmjenjivale: u određenim trenutcima bile su intenzivnije, pa bi nestale. Svaki put kada bih bila u stanju bezvoljnosti dogodilo se nešto što me je izdiglo iznad toga i što mi je dalo vjetar u leđa da se u potpunosti ne prepustim.
S vremenom sam shvatila da se mogu nositi s poteškoćama i svakodnevicom. Da mogu upravljati sobom i da imam kontrolu nad svojim fazama. Svaki put sam si dokazala da sam sposobna za više nego što sam mislila da mogu. Shvatila sam da svakom borbom pomičem granice svojih mogućnosti. Usporedila bih to kao borbu s ovisnošću: mislite da ne možete izdržati više od jednog dana bez opijata, a onda to učinite. Otkrivate da unutar sebe posjedujete više nego što ste mislili da imate – to se zove potencijal.
Dok se uspinjete po ljestvici potencijala, otkrivate svoju novu osobinu… otkrivate svoju vrijednost. Imaš više od onoga što si vidio, a to znači da vrijediš više nego što si mogao zamisliti.
I tako iznova. Kad god sam u situaciji da se propitkuje moja vjerodostojnost, učim se braniti od prijetnje. To nikako ne znači da zanemarujem iskrenu i dobronamjernu kritiku, već da sam naučila na vrijeme prepoznati i spriječiti situacije u kojima moje samopouzdanje dolazi u pitanje.
Kada integritet vaše osobnosti ostane netaknut, ispunit ćete se neopisivom energijom, osjećat ćete se nadmoćno i samouvjereno, znat ćete da možete postići sve što želite. Znat ćete da imate potencijal učiniti nešto dobro u svijetu i obogatiti život sebi i drugima nekim novim vrijednostima. Od postanka smo naviknuti funkcionirati u zajednici, nismo stvoreni da živimo kao pojedinci, mi smo bića s urođenom potrebom pomaganja kako pojedincima koji nas okružuju tako i sredini u kojoj živimo.
Kada ste dobri i blagonakloni prema drugima, kada ste suosjećajni, kada im pomažete ne tražeći i ne očekujući nešto zauzvrat, kada prema drugima pokazujete empatiju, ljubaznost i razumijevanje, prihvaćate odgovornost života i sve posljedice koje proizlaze iz življenja. Polako, ali sigurno postajete bolja osoba i dajete najbolji dio sebe.
U trenutku kada dostignete fazu opće empatije život se pobrine da se sve ostale stvari poslože i uzvrati vam kad je najpotrebnije.
