Najnovija i možda najvažnija stvar u njenom životu jeste da je u februaru 2026. postala majka. Zala i njen suprug Gregor dobili su djevojčicu, a Zala je tu vijest objavila vrlo jednostavno i emotivno, riječima da je – postala mama! Ove je godine opet na Sarajevo Film Festivalu a Kaftan studio joj je bio prirodan izbor za kreaciju s kojom izlazi na crveni tepih.
Žena koja je posljednjih godina gradila karijeru između glume, pisanja i pozorišta našla se početkom godine u novoj životnoj roli.
MakeUp: @esefatajic Hair: @_pasa_bh Frizz Photo by: @kolaroid_sarajevo & Damir Hajdarbašić
Glumačka karijera
Završila je HB Studio u New Yorku, a u SAD je otišla vrlo mlada – sa 18 godina. Govorila je svojevremeno kako joj je upravo rano osamostaljivanje u New Yorku bilo „veća škola od akademije“ jer je tada naučila brinuti o sebi.
Ima niz filmskih i televizijskih uloga, među kojima su „Šesti autobus“, „Dedek gre na jug“, „Kapa“, „Tartinijev ključ“, „Skrito v raju“ i „Hiša ljubezni“.
Posebno je zanimljiva njena uloga Olivije u „Šestom autobusu“, filmu o Vukovaru. Za tu ulogu se pripremala veoma ozbiljno – čitala knjige i članke, gledala dokumentarce i arhivske snimke kako bi razumjela tragediju o kojoj, kako je sama priznala, kao osoba rođena nakon rata nije mnogo znala.
Ali Zala nije samo glumica. Ona piše poeziju, scenarije i dramske tekstove, a autorica je zbirke poezije „Zbrka poezije“ i dječje knjige „Samorog Samo“. Njena predstava „We Will, We Will Rakija“ bila je jedan od njenih velikih autorskih iskoraka: napisala je tekst, dok je njen otac, glumac Branko Đurić Đuro režirao i zajedno s njom igra u predstavi. Premijerno je izvedena 2025. u zagrebačkoj Ludoj kući.
Predstava je zapravo vrlo zanimljiv porodični i generacijski eksperiment: otac i kćerka na sceni igraju oca i kćerku, a kroz njihov odnos sudaraju se generacija X i generacija Z, Balkan i Zapad, različiti pogledi na porodicu i život.
A Đuro je o njenom pisanju govorio s prilično neskrivenim ponosom – rekao je da Zala piše i za televizijske serije, da je napisala nekoliko scenarija i da ga je njeno pisanje ozbiljno iznenadilo.
Odnos s Sarajevom
Njezin tata ju je, zapravo, u početku odgovarao od glume. Ne zato što nije vjerovao u nju, nego zato što je znao koliko je glumački posao izazovan. Prestao je insistirati na tome kad ju je prvi put vidio na sceni i shvatio da gluma za nju nije hir nego način izražavanja.
Zala ima posebnu vezu sa Sarajevom jer je to rodni grad njenog oca. Još prije nekoliko godina rekla je: „Iako dolazim samo jednom godišnje, Sarajevo je moj dom.“
Zala nije samo poznato lice na crvenom tepihu; Sarajevo je dio njezine porodične priče.
Ona je spoj brojnih identiteta, gluma, pisanje, New York, različite zemlje, različiti projekti, pozorište, film, sada majčinstvo…
A kada znate neke zanimljivosti iz njezinog života postaje vam jasnija I slojevitost koju nosi tako prirodno.
Kao petogodišnjakinja pojavila se u filmu svog oca „Kajmak i marmelada“; bavila se pjevanjem, pisala pjesme i još kao tinejdžerica snimila pjesmu i spot. Njena majka, također glumica Tanja Ribič predstavljala je Sloveniju na Eurosongu 1997. pjesmom „Zbudi se“ koju je napisao Saša Lošić Loša. Kaže kako govori svojevrsnim „jugoslavenskim miksom“ i svoj identitet opisuje riječima: „Ne znam čija sam. Ali znam da sam naša.“
Osim glume i pisanja, voli modu i dizajn, a među njenim vještinama su i joga, trčanje, jahanje i kickboxing. Ime Zala dobila je po jogurtu koji je bio popularan kada su njeni roditelji bili mladi. Tanja Ribič je ispričala jednom kako su čak čuvali poklopac tog jogurta kao mali podsjetnik na ime koje su izabrali za buduću kćerku.
