Priredila Mila Durić
Hermès proizvodi tašne još od 1922. godine. Više od sto godina kasnije, u 2026., ta ih modna kuća i dalje ne želi olako prepustiti svima. Štaviše, čini se da brend čini sve kako čak ni iskreno zainteresiranim klijentima ne bi bilo jednostavno doći do kultnih Birkin ili Kelly modela.
Ovim torbama dodijeljen je status svetog grala – reklamiraju se kao investicija bolja od dionica, a cijene se kreću od 8000 do 200.000 eura. Ipak, ni plaćanje astronomske svote ne garantira ljubaznost ili zahvalnost prodajnog osoblja, koje je, čini se, obučeno da ostane hladno i distancirano, piše LuxuryLaunches.
Unutar Hermèsovih butika gotovo je nepisano pravilo da je svaki novi klijent automatski sumnjiv – najprije potencijalni preprodavač, a tek onda pravi obožavatelj brenda, ako uspije proći dugi niz nevidljivih testova.
Ekstremne mjere provjere
Najnovije glasine koje kruže još su bizarnije. Hermès je navodno optužen da „uhodi“ kućne adrese svojih kupaca kako bi procijenio jesu li dovoljno „prestižne“ za kupovinu birkinice. Drugim riječima, nije važno jeste li spremni čekati godinu dana i platiti 8.000 eura – ako brend ne odobrava vaše susjedstvo, vaša će ljubav prema Hermèsu vjerovatno završiti teškim razočaranjem. Kako piše LuxuryLaunches, zaposlenici navodno koriste Google kako bi analizirali adrese potencijalnih kupaca i provjerili jesu li njihovi domovi dovoljno ekskluzivni. Riječ je o luksuznoj verziji provjere korisnika odnosno KYC-a (know your customer) podignutoj na novi nivo: ne samo da se mora poznavati kupac, već i njegov poštanski broj mora proći provjeru prije nego što se odluči „zaslužuje“ li torbu.
Ali ekstremne mjere provjere elitne klijentele ne završavaju na adresama. Prema francuskom modnom časopisu Glitz, zaposlenici luksuzne kuće navodno pomno analiziraju i društvene mreže potencijalnih vlasnika Birkin torbi. I ne daj bože da primijete kako neko oglašava torbu za prodaju – u tom slučaju, i klijent i zaposlenik odgovoran za prodaju navodno završavaju na crnoj listi.
Simbol statusnog cirkusa
Za kuću opsjednutu time ko je dovoljno „dostojan“ Birkin torbe, gotovo je ironično prisjetiti se koliko je ležerno ovaj kultni model nastao.
Nije li sve počelo zato što se francuska glumica Jane Birkin mučila da ugura sve svoje osnovne stvari u jednu lijepu, praktičnu torbu za svakodnevnu upotrebu? Zar Birkin nije trebao biti modni dodatak koji u sebi nosi cijeli ženski svijet? Kako se onda pretvorio u simbol statusnog cirkusa koji ženama uskraćuje pravo da ga imaju?
Prema portalu LuxuryLaunches, u Hermèsovim prodavnicama procjenjuje se i cjelokupan izgled kupca. Odjeća i luksuzni brendovi koje nosite pažljivo se analiziraju. Ako se pojavite s diskretnijim Hermèsovim tašnama kao što su Plume ili Victoria, nalazite se u sigurnoj zoni. Ali dođete li s torbama drugih brendova prekrivenima monogramima, mogli biste biti tretirani kao turist u Hermèsovu svijetu. Navodno, i veliki, blještavi Rolex na ruci može izazvati sumnju, dok će ozbiljni Audemars Piguet ili složeni Richard Mille promijeniti percepciju prodavača.
Prema pisanju portala, čak se i lojalnost mjeri na neobične načine. Kupovina u istoj Hermès trgovini povećava vaše šanse da se popnete na ljestvici prihvatanja u svijet Birkin i Kelly torbi – ali, naravno, ne nužno u boji koju želite. Ako zaista ciljate na Birkin, preporučuje se da prvo kupujete veće, teže prodajne komade. Namještaj, kućanski pribor i dekorativni predmeti igraju veliku ulogu: stolići za kafu, deke ili porculanski setovi značajno vam idu u prilog. Hermèsov luksuzni KYC zapravo je KYC temeljen na klasi, koji zahtijeva da klijenti potroše desetak hiljada eura na druge kategorije prije nego što im se ponudi osnovni model torbe – a znatno više, čak do 200.000 eura, ako žele rijetke ili egzotične verzije.
Svo to današnje prosuđivanje nije postojalo kada je nekadašnji direktor Hermèsa, Jean-Louis Dumas, dizajnirao torbu za „običnu“ Jane Birkin tokom leta, dok je ona nespretno prtljala po pletenoj torbi iz koje su stalno ispadale stvari. Nije se ni ponašala nešto naročito uglađeno – žalila se saputniku zbog nedostatka kožne torbe s džepovima. Ta su vremena davno prošla. Danas čak ni dugi redovi i milioni u ruci – za torbu čija izrada navodno košta oko 1.000 dolara – više nisu dovoljni.
