Napisala Dženita Vilajet Avdičević
Na samom vrhu Bjelašnice, gdje se planine dodiruju s nebom, smjestio se Lukomir – najviše stalno naseljeno selo u Bosni i Hercegovini. Na nadmorskoj visini od 1.495 metara, ovo mjesto izgleda kao da je zaustavljeno u vremenu. Kamenite kuće s krovovima od šindre, uske staze i beskrajni vidici čine da se čovjek osjeća kao da je zakoračio u priču koja traje stoljećima.
Lukomir pripada općini Konjic i od njega je udaljen oko 35 kilometara, dok se do Sarajeva putuje oko sat i po vožnje. No, sama vožnja do sela posebna je avantura. Organizirane jeep ture iz Konjica vode posjetitelje vijugavim planinskim putevima, kroz netaknutu prirodu i pejzaže koji oduzimaju dah. Zbog nepristupačnog terena i neasfaltiranih dionica, do Lukomira se i danas stiže isključivo terenskim vozilom, što cijelom iskustvu daje notu autentičnosti i pustolovine.
Kada stignete, dočekat će vas tišina koju remeti tek blejanje ovaca i šum vjetra koji se prelama između kamenih zidova. U selu danas živi tek tridesetak stalnih stanovnika. Većinom su to stariji ljudi koji čuvaju stoku i održavaju tradiciju svojih predaka. Zimi, kada snijeg zatrpa planinske puteve, Lukomir gotovo potpuno utihne, tada mještani silaze u niže krajeve, a selo „spava“ do proljeća.
Nekada, ovo mjesto imalo je i osnovnu školu. Mala zgrada koja i danas stoji kao nijemi svjedok prošlih vremena bila je središte dječjeg smijeha i znatiželje. No, kako su godine prolazile, a stanovništvo se smanjivalo, školsko zvono je utihnulo. Danas su vrata škole zatvorena, a klupe prazne, ali priče o nekadašnjoj djeci Lukomira i dalje žive u sjećanjima starijih.
