Prethodna istraživanja regija u svijetu gdje ljudi u prosjeku žive duže pokazala su da osjećaj svrhe može doprinijeti dugovječnosti.
Novo istraživanje Univerziteta Kalifornija u Davisu otkriva još jednu korist osjećaja svrhe u starijoj dobi: smanjenje rizika od demencije. Studija, objavljena u časopisu American Journal of Geriatric Psychiatry, pratila je više od 13.000 odraslih osoba starijih od 45 godina u periodu do 15 godina.
Istraživači su otkrili da su ljudi s izraženijim osjećajem svrhe imali oko 28% manju vjerovatnost razvoja kognitivnih poteškoća – uključujući blago kognitivno oštećenje i demenciju. Zaštitni učinak svrhe zabilježen je u svim rasnim i etničkim grupama, a ostao je značajan čak i kada su u obzir uzeti obrazovanje, depresija i gen APOE4, poznat faktor rizika za Alzheimerovu bolest.
„Naši nalazi pokazuju da osjećaj svrhe pomaže očuvanju otpornosti mozga tokom starenja“, izjavila je Aliza Wingo, viša autorica i profesorica na Odjelu za psihijatriju i bihevioralne znanosti na UC Davisu. „Čak i kod osoba s genetskim rizikom za Alzheimerovu bolest, osjećaj svrhe bio je povezan s kasnijim početkom i manjom vjerovatnošću razvoja demencije.“
Učesnici nisu bili posebno pitani o aktivnostima koje su im davale smisao u životu. Ipak, prethodna istraživanja o starenju pokazala su da širok spektar aktivnosti može pružiti starijim osobama osjećaj svrhe, poznat i kao ikigai.
Osjećaj svrhe može obuhvatati:
- Odnose: briga o porodici, provođenje vremena s unucima ili podrška supružniku i prijateljima.
- Posao ili volontiranje: nastavak profesionalnog rada, mentorstvo ili doprinos zajednici.
- Duhovnost i vjeru: religijska uvjerenja, duhovne prakse ili uključenost u vjerske zajednice.
- Osobne ciljeve: bavljenje hobijima, učenje novih vještina te postavljanje i ostvarivanje životnih prekretnica.
- Pomaganje drugima: činovi dobrote, filantropija, briga o drugima ili zagovaranje važnih vrijednosti.
Svrha odgađa kognitivni pad
Istraživači su otkrili da osobe s izraženijim osjećajem svrhe u životu sporije doživljavaju kognitivni pad u odnosu na one s nižim osjećajem svrhe. U prosjeku, početak poteškoća bio je odgođen za oko 1,4 mjeseca tokom osmogodišnjeg perioda, i to nakon što su u obzir uzeti dob, obrazovanje, simptomi depresije i genetski rizik. Iako se čini skromnim, ovaj učinak je značajan u poređenju s postojećim tretmanima.
„Lijekovi poput lekanemaba i donanemaba mogu donekle usporiti napredovanje kognitivnog oštećenja kod Alzheimerove bolesti, ali nose i rizike te visoke troškove“, istaknuo je Nicholas C. Howard, prvi autor i istraživač javnog zdravstva na UC Davisu. „S druge strane, svrha života je besplatna, sigurna i dostupna svima. Ona se gradi kroz odnose, ciljeve i smislene aktivnosti.“
Nalazi potvrđuju da psihološka dobrobit ima ključnu ulogu u zdravom starenju, ističe Thomas Wingo, koautor studije i profesor neurologije. Kazao je da bi buduća istraživanja mogla pokazati mogu li intervencije usmjerene na jačanje osjećaja svrhe doprinijeti prevenciji demencije. „Uzbudljivo je to što ova studija sugerira da ljudi možda mogu osmisliti svoj put do boljeg zdravlja. Svrhu u životu moguće je njegovati. Nikada nije prerano – niti prekasno – zapitati se šta vašem životu daje smisao.“
