Napisala Dženita Vilajet Avdičević
U svijetu gdje su psi i mačke najčešće asocijacija na ljubav prema životinjama, doktorica veterinarske medicine Emra Hamidović odlučila je svoj profesionalni put usmjeriti na bića koja većina ljudi doživljava s nelagodom – zmije.
Kao herpetologinja, ona se neumorno bavi razbijanjem mitova, edukacijom i promocijom razumijevanja ovih fascinantnih, ali često nepravedno osuđivanih životinja.
Na pitanje odakle potiče njena ljubav prema zmijama i zašto baš one, Emra se prisjetila svojih prvih fascinacija još iz djetinjstva.
„Gmizavci su me oduvijek fascinirali još od djetinjstva, a posebno one životinje koje društvo najmanje voli, a to su zmije. Kao doktorica veterinarske medicine i herpetolog, s posebnom posvećenošću nastojim ukazati na njihovu nezamjenjivu ulogu u očuvanju prirodnog balansa naše zemlje. Bosna i Hercegovina bogata je raznolikim vrstama, ali nažalost, herpetologija kao nauka o gmizavcima i vodozemcima još je uvijek nedovoljno razvijena i često pogrešno shvaćena. Upravo zmije, kao jedne od najugroženijih i najnepravednije osuđivanih životinja, zahtijevaju našu pažnju, razumijevanje i zaštitu.“
Iako zmije u stvarnosti rijetko predstavljaju prijetnju, u kolektivnoj svijesti postoje brojne zablude koje se prenose generacijama. Emra objašnjava koje su najčešće.
„Najčešće zablude su da su sve zmije otrovne i da napadaju ljude čim ih vide. Ljudi često vjeruju i da zmije progone čovjeka ili da skaču na njega, što nije tačno jer one se, zapravo, uvijek trude izbjeći kontakt. Još jedna česta zabluda je da su zmije ‘podmukle’ ili ‘zle’, dok su u stvarnosti to oprezna i povučena bića koja se brane samo kada se osjete ugroženo.“
Kako bi razbila strah i pokazala njihovu stvarnu vrijednost, Emra naglašava važnu ulogu zmija u prirodnom lancu života.
„Zmije su izuzetno važne za očuvanje prirodnog balansa. Njihova uloga u lancu ishrane nije jednostrana. One su istovremeno predatori, ali i plijen mnogim drugim životinjama, čime se održava sklad i raznolikost ekosistema. Pored toga, imaju i posredan značaj za zdravstvo: držeći populacije glodara pod kontrolom, smanjuju rizik od širenja zaraznih bolesti koje glodari prenose. Vrlo je važno naglasiti i njihovu osjetljivost na nagle promjene u prirodi gdje upravo zbog toga zmije možemo smatrati korisnim indikatorima stanja životne sredine, jer su među prvim životinjama koje ukazuju na propadanje ekosistema. Uprkos njihovoj skromnoj i često neprimjetnoj prisutnosti, njihov doprinos prirodi i našem svakodnevnom životu daleko je veći nego što se na prvi pogled čini.“
No, da bi ljudi shvatili ovu važnost, najprije je potrebno suočiti se sa strahom koji je duboko ukorijenjen u našem društvu. Na pitanje zašto se toliko bojimo zmija, Emra kaže:
„Strah od zmija u velikoj mjeri proizilazi iz neznanja i nedostatka spremnosti da ih prihvatimo kao dio naše prirode kojoj pripadaju i koje zaslužuje mirno mjesto u njoj. Nerazlikovanje otrovnih od neotrovnih vrsta jedan je od glavnih razloga zbog kojih zmije svake godine stradaju, ali i povod za nastanak panike i predrasuda. Tome doprinosi i strah od nepoznatog i ‘neprirodnog’ jer njihov način kretanja mnogima izaziva nelagodu. Uz to, generacijske predrasude prenose se s koljena na koljeno, pa tako i ljudi koji nikada nisu imali priliku vidjeti ili upoznati zmiju često unaprijed razvijaju stav da je riječ o neprijatelju i izvoru opasnosti. Istina je, međutim, potpuno drugačija.“
Kada je riječ o samim vrstama, u našoj zemlji se krije pravo bogatstvo koje mnogi i ne poznaju. Emra otkriva koje zmije najčešće susrećemo u BiH.
„U Bosni i Hercegovini živi ukupno 14 vrsta zmija, a među najrasprostranjenijima su smuk (Zamenis longissimus), smukulja (Coronella austriaca) te dvije semiakvatične vrste – ribarica (Natrix tessellata) i bjelouška (Natrix natrix), koje se mogu naći širom cijele teritorije zemlje. Na našem području stanuje i najopasnija zmija u Evropi a to je poskok (Vipera ammodytes), koji može potencijalno ugroziti život ljudi, posebno kod osoba s oslabljenim imunitetom, djece i starijih osoba.“
Jedno od najčešćih pitanja koje ljudi postavljaju jeste – kako razlikovati otrovne od neotrovnih zmija. Evo šta savjetuje stručnjakinja:
„Otrovne zmije kod nas se relativno lako razlikuju od neotrovnih zahvaljujući karakterističnim šarama i obliku tijela. Naše tri otrovnice: poskok (Vipera ammodytes), šarka (Vipera berus) i šargan (Vipera ursinii) imaju cik-cak šare duž tijela, trouglastu glavu, zdepastije tijelo i sporiju narav, što ih razlikuje od neotrovnica. Važno je napomenuti da ovo važi samo za naše vrste. U svijetu ne postoji univerzalno pravilo kojim bi se otrovne zmije mogle razlikovati od neotrovnih na osnovu izgleda.“
