Razgovarala: Mersiha Drinjaković
Snimio: Nikola Blagojević
Možda najteže trenutke u životu preživljava novinar magazina 60 minuta Slobodan Vasković, čije je kolege i saradnike polovinom januara počela privoditi policija RS-a montirajući mu optužbe da je reketirao svoje sagovornike. Slobodanova supruga Ljiljana i 13-trogodišnja kćerka Una napustili su BiH, a nešto ranije učinio je to i 23-godišnji sin Nemanja. Slobodan ne pristaje na poraz, niti na odustajanje od novinarske karijere: odlučio je nastaviti rad u emisiji 60 minuta Federalne televizije. “Odluku da porodica napusti BiH donio sam kad sam vidio da je napravljena atmosfera da neko bude eliminisan, i da mogu udariti na nekog od njih. Oni zasad ostaju vani, a koliko dugo, to zavisi od razvoja situacije”, kaže Slobodan Vasković u emotivnoj ispovijesti za Graciju. Iako je okružno tužilaštvo Banje Luke odbilo zahtjev policije da se protiv Vaskovića pokrene istraga, on je nakon višesedmične medijske hajke shvatio kako bi moglo biti pitanje dana kad će se cijela priča pretvoriti u tragediju te izmjestio porodicu van zemlje.
Je li teško danas biti Slobodan Vasković?
– Zavisi gdje si. U Sarajevu je OK, u Banjoj Luci – katastrofa. Biti Slobodan Vasković u Banjoj Luci veoma je opasno i nije in. Iako i tamo ima svijeta koji uvažava činjenicu da živim tu i radim to što radim.
Pojedini mediji objavili su kako ste reketirali banjalučkog gradonačelnika. Kako ste reagirali na ove napise?
– To sam saznao iz medija; sve o sebi i inače saznajem iz medija Željka Kopanje i od anonimne grupe građana o kojoj sam nedavno pisao na portalu Žurnal.info, gdje sam tačno opisao njihov sistem rada koji sada primjenjuju na meni. Dakle, sve što želim da saznam o sebi, pročitam u Nezavisnim novinama, Glasu srpske, na agenciji SRNA, pogledam na RTRS-u kome sam sve šta oteo, koliko… Samo što nikad ne pruže ni jedan jedini dokaz za to i ne kažu kada i gdje. Kopanja je stvorio mafiju u Republici Srpskoj i najviše pridonio tome da RS bude 100 posto mafijaška tvorevina. On demonstrira strašnu moć koju posjeduje iživljavajući se na ovaj način na Bakiru Hadžiomeroviću i na meni, odnosno primarno na magazinu 60 minuta, pokazujući da su on i njegov šef Milorad Dodik gospodari na pola teritorije BiH. Drugo je pitanje dokle će tako, a ja sam optimista i uvjeren sam da neće dugo.
NEMAJU NIŠTA “Zašto su neki od njih čekali pet ili sedam godina pa da kažu da sam ih reketirao, zašto ne vode istragu protiv njih zbog neprijavljivanja krivičnog djela? Ne mogu, jer znaju da je sve laž. Da imaju nešto o meni, već bih u zatvoru”
Šta je bio Vaš prvi potez kad ste ugledali tekst s optužbama na Vaš račun?
– Nije to počelo u zadnjih nekoliko dana. Ljetos su mjesecima vozili idiotsku priču o reketiranju Eroneta, optuživali Bakira i ostale kolege iz 60 minuta da su oteli milione maraka. To je bila priprema za ovo što se sad dešava meni: pokušaj etničkog čišćenja 60 minuta u Banjoj Luci. Sve je krenulo s falsifikovanim dokumentom koji je u Nezavisnim novinama isfabrikovao Denis Kuljiš. Kad sam to vidio, rekao sam Bakiru: “Sljedeći sam ja”, jer sam poveznica tog magazina s RS-om. Ovo je pokušaj da se pokaže da je tamo sve med i mlijeko, a svi koji žive u tom entitetu znaju da nema ni meda ni mlijeka. A reketaši su neki drugi.
Zašto sa svim tim parama od reketiranja niste otišli negdje, u Argentinu naprimjer, i uživali daleko od svega?
– Lijepo bi bilo otići u Argentinu da smo uzeli pare, ali nismo ih uzeli i radimo svoj posao što bolje možemo, u užasnim uslovima. Izloženi smo ovom čemu smo izloženi jer ne funkcionišu institucije. Problem je, za one koji nas napadaju, što su magazin 60 minuta i FTV postali institucije. Kad ne rade tužilaštva, sudovi i policija, običan svijet se okreće onima kojima mogu iznijeti realne probleme. Taj svijet nema hljeba da jede, a za doručak, ručak i večeru serviraju mu porcije nacionalnih interesa, secesija i ostalih kvazivelikih, velikosrpskih, velikohrvatskih ili velikobošnjačkih ideja. Jednom ti ljudi, a taj trenutak je blizu, neće moći to više da jedu.
Nijednom novinaru nije ugodno čuti kako sagovornik pristaje na razgovor uz opasku “ako do subote budem živ”. Šta se dešavalo tog dana kad sam Vas zvala?
– Zaista sam iskreno mislio to što sam vam rekao. Postoje živi svjedoci situacije u kojoj smo se moja porodica i ja nalazili tih 24 časa, prije i poslije vašeg poziva. U Banjoj Luci su bili novinari Eldin Karić i Semir Mujkić, kolege s portala Žurnal.info, i družili smo se kod mene kući: oni, moja supruga Ljiljana Kovačević i kćerka Una. I ujutro, prije nego što sam se našao s njima na kafi, od svojih izvora dobio sam informaciju da policija ima namjeru da me uhapsi na osnovu lažnih svjedočenja i izmišljotina. Nazvao sam prvo Bakira Hadžiomerovića, obavijestio ga o tome, našao se s Eldinom Karićem kako smo se i dogovorili te poslao poruku direktoru policije Gojku Vasiću u kojoj sam mu napisao kako znam da njegovi podređeni konstruišu slučaj protiv mene, te zaključio: “Vi samo radite svoj posao.”
Šta je još pokrenuto od “operativnih radnji” u smislu Vaše diskreditacije?
– Visoki policijski funkcioneri su tog jutra bili u tužilaštvu i tražili da se Slobodan Vasković stavi na specijalne mjere: prisluškivanje, praćenje, privođenje i nalog za otvaranje istrage. U tužilaštvu im je rečeno da se radi o montiranom procesu. Sve to je policija radila ne na osnovu istrage, nego na osnovu dopisa „anonimne“ grupe građana.
A da li Vam je Gojko Vasić išta odgovorio na SMS koji ste mu poslali?
– Nije. I danas, bez obzira na sve, ne mogu za njega reći da je kriminalac. Nažalost, on ne radi svoj posao, štiti kriminalce, vjerujem da je izmanipulisan i da su mu rekli da su obezbijedili nalog od tužilaštva, koji nisu obezbijedili. Cijeli taj dan pokušavano je da se osigura nalog za otvaranje istrage, ali bez uspjeha.
Ali, na kraju dana, Vi ostanete među četiri zida s porodicom. Kako to izgleda?
– Vrlo gadno. Inače smo svi u porodici vrlo čvrsti. Kćerka ima 13 godina i nije joj lako sve to slušati. Međutim, supruga i ja objasnili smo joj o čemu se tu radi: da je ovo bitka za slobodu svih nas, ne samo za Slobodana Vaskovića. I da je ovo bitka protiv kriminalaca, fašista, ratnih zločinaca, etničkih čistača, koje je Dodik okupio oko sebe, smjestio u i oko institucija sistema. Supruga Ljiljana, banjalučka dopisnica agencije Beta, pruža mi punu podršku. Ima strašnih problema i pritisaka, ali mi smo odlučni da se iznesemo s ovim po svaku cijenu.
A šta je s Vašim sinom?
– Nemanja danas ima 23 godine, radio je sa mnom kao snimatelj, ali sam ga ja ranije, znajući šta se priprema, sklonio iz zemlje. Uradio sam to sad i s ostatkom porodice, da bih ih zaštitio od napada. Odakle mi više pare da svaki dan nekog tužim, tražim advokata za sve što se o meni napiše i objavi?
Kako se nosite sa svakodnevnim stresom; treba izaći iz kuće, sjesti u automobil, upaliti ga i razmišljati da li će odletjeti u zrak…
– Naravno da razmišljam o tome, nisam luđak, ali jedan rumunski filozof kaže: “Onog trenutka kad shvatiš da si mrtav, nema toga što ne možeš u životu napraviti.” Ja sam prije tri godine shvatio da sam mrtav čovjek i definitivno prelomio preko koljena najveće strahove. Ne upadam u tu vrstu paranoja. Kad idem prema autu pojavi se pitanje ima li šta ispod njega, ali nikad ne gledam ispod – sjednem i upalim motor. Šta Bog da. Mislim da bi bilo preopasno da me sada eliminišu.
Imate li ikakvih mjera opreza u svakodnevnim situacijama?
– Naravno, poduzimam mjere predostrožnosti, imam kvalitetne izvore, trudim se da ograničim kontakte s njima da ih ne prepoznaju i da ih ne ugrozim.
Možda naivno pitanje, ali evo: šta je s policijskom zaštitom?
– Policija radi protiv mene! FTV je uputila zahtjev da mi se da policijska zaštita i poslali su mi dva inspektora koji me pitaju ko mi radi o glavi. Odgovorim da su to Željko Kopanja, Dragoljub Davidović i dva visoka policijska funkcionera čija sam im imena dao. Kažu mi da su to teške optužbe, a ja njima da oni o meni konstruišu slučaj. Uostalom, zašto su neki od njih čekali pet ili sedam godina pa da kažu da sam ih reketirao, zašto ne vode istragu protiv njih zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Ne mogu to, jer znaju da je sve potpuna laž. Da imaju nešto o meni, ja bih već bio u zatvoru.
Kako su Vaši roditelji, imaju li problema zbog činjenice da se protiv Vas vodi hajka?
– Provocirali su ih na ulici u nekoliko navrata, posebno oca, koji je slabijeg zdravlja. Danas (15. januar 2011; op.a.) sam bio s njima i rekao im kako stvari stoje i da neću odustati, a njima savjetovao da ne gledaju to smeće koje se plasira o meni i da će sve biti uredu. Iz ove kože ja ne mogu, a ne mogu ni oni iz svoje. Razumiju me, brinu se, ali brinu se i drugi. Koliko je roditelja u ovoj zemlji ostalo bez djece, njima je mnogo strašnije nego mojim roditeljima.
Kakvo je ponašanje prema Vama u Banjoj Luci, koliko često se možete vidjeti u gradu, dobacuju li Vam na ulici?
– Ne hodam nešto previše po gradu, dosta sam oprezan, sjedim u dvije kafane, idem van grada. Ne izlažem se prevelikom riziku, a znate kako kaže naš narod: “Ako se čuvaš, i Bog te čuva”, pa i to poštujem. Ne pada mi napamet da prestanem da radim, da se krećem i da živim.
Radite li najnormalnije, kao da se ništa nije desilo, pravite priče za 60 minuta, sarađujete s portalom Žurnal.info?
– Radim, ne mogu me zaustaviti da se bavim svojim poslom.
Pomislite li ponekad da ništa nije vrijedno toga?
– Nikad! Svaki put kad se desi nešto poput ovog, vidim da sam u pravu. To me motiviše da nastavim u tom pravcu, s argumentima, a ne lažima kao oni.
Policija RS-a saslušava Vaše bivše saradnike. Kakve informacije imate o tome, jeste li se čuli s njima?
– S nekima da, s nekim ne. Neki su jako uplašeni, jako. Ne želim govoriti njihova imena jer bi mogli imati problema, kao što su ih i imali. Jednu osobu saslušavali su pet sati, da ti pamet stane.
Jeste li u ovoj situaciji prepoznali prave prijatelje?
– Jesam, zahvaljujući prijateljima smo i razvalili čitavu ovu priču, nije mi to palo s neba. Ostalo je nešto pravih prijatelja. Svjesni su da ako dozvole da mene pojede montirani proces u Banjoj Luci i Bakira Hadžiomerovića u Sarajevu, da će onda pojesti i njih. Mojim prijateljima prijete, i to im prijeti policija, s fantomkama na glavama prijete djeci mojih prijatelja. U takvom društvu živimo.
Jeste li razmišljali o mogućoj selidbi u Sarajevo?
– Razmišljao sam svašta, a šta ću uraditi, vidjet ćemo. To bi bio bijeg. Kad smo moje kolege i ja u pitanju, ovdje je uspostavljen samo jedan zakon, jedno pravilo koje glasi: pravila nema! Ne postoje pravila, primjenjivo je sve.
A jeste li tražili zaštitu?
– Nazvao sam jednog visokog funkcionera SNSD-a i pitao ga kojoj instituciji se mogu obratiti da zaštitim sebe i svoju porodicu. Odgovorio mi je: “Nema nijedna”. Time sam vam sve rekao.
Spavam malo, ali dovoljno
Kako spavate zadnjih dana?
– Nisam baš najbolje spavao. Bitka je i adrenalin eksplodira u glavi i teško zaspiš navečer. Odspavam dovoljno da bih se mogao nositi s njima, ma koliko to malo bilo. Ipak su oni mafija koja je prevarila narod, lažima i populističkom pričom.
