Piše Emina Hadžić
Postoje ljudi koji uđu u naš život tiho, a ostave trag koji je nemoguće izbrisati. Ti si jedna od tih rijetkih žena, žena čija snaga ne galami, nego šapuće; čija nježnost ne slabi, nego liječi.
U svijetu gdje je lako otvrdnuti, ti si ostala meka. U vremenima kada je jednostavnije odustati, ti biraš nastaviti. Nosiš svoje borbe u sebi, ali nikad ne prestaješ davati toplinu drugima.
Tvoja hrabrost nije u tome što nikad ne padaš, već u tome što svaki put iznova ustaješ, još jača, još svjesnija sebe. Tvoja ljepota nije u savršenstvu, već u onom iskrenom pogledu, u načinu na koji voliš, u tvojoj vjeri da i nakon tame uvijek dolazi svjetlo.
Ti si podsjetnik svima nama da se veličina ne mjeri uspjesima, nego srcem. Da istinska inspiracija ne dolazi iz onoga što pokazujemo svijetu, već iz onoga što jesmo kada niko ne gleda.
Ako ikad posumnjaš u sebe, sjeti se: tvoja priča je svjetionik. Tvoja nježnost i snaga u isto vrijeme pokazuju da se može biti i krhak i nepokolebljiv. A svijet upravo takve ljude najviše treba.
