Razgovarala Ana Kotur Erkić
Snimio Goran Popovski
Zejna Murkić, srbijanska pjevačica rodom iz Loznice koja se godinama zalaže za prava žena i romske zajednice, lani je predvodila beogradski Prajd, na kojem je izabrana da nosi titulu kume. Za kume Prajda tradicionalno se biraju žene, istaknute ličnosti iz javnog života, koje su svojim radom, borbom, solidarnošću i javnim zagovaranjem dale doprinos poboljšanju položaja LGBTQI+ osoba, što Zejna nastoji da radi od početka svoje karijere pa sve do danas, učestvujući u kampanjama protiv govora mržnje, i zalažući se za prava žena i romske zajednice. Ove godine na Bosanskohercegovačkoj povorci ponosa 14. juna Zejna je bila uz svoje saborce i saborkinje u našoj zemlji.
Prvo si kumovala beogradskom Prajdu, a ove godine imamo priliku da te gledamo na šestoj Bosanskohercegovačkoj povorci ponosa. Na šta si ponosna kad staješ u odbranu ljudskih prava LGBTQI+ osoba?
– Što se mene tiče, ljudska prava su ljudska prava, i tiču se svih nas i svega onoga što volimo ili želimo. Ja sam se uvijek borila za pravdu, koju osjećam i za te ljude, među kojima su mnogi moji prijatelji. Znam kakve su živote živjeli, kroz šta su prolazili i bila sam jako srećna što sam bila kuma Prajda, što ću nastaviti da se bavim time i kad mi titula prođe. Jako mi je drago što su me pozvali u Sarajevo. Mnogo mi znači da, gdje god bila, mogu da donesem dobrobit ljudima. Ako je moj glas u nekom trenutku bitan, uvijek ću da ga dam za ljubav, za ljude i za ljudska prava. Zato mi je drago što dolazim u Sarajevo!
Vrlo često u prvi plan medijski iskoči slika o tvom iskustvu života na margini u Srbiji. Kako je bilo biti drugačija u društvu koje je, kao i sva balkanska društva, samo nominalno otvoreno prema različitostima? Šta je ono što ljudi moraju znati u prihvatanju različitosti? U čemu smo, kao ljudi, isti, a šta treba da nas razlikuje?
– To “drugačije” kod mene uvijek mi je bilo nešto prelijepo, jer sam oduvijek znala da imam svoje želje, ciljeve i talente koji me čine srećnom. Uvijek sam na drugačiji način razmišljala o životu, muzici i poslu – to za mene nikada nije bio šoubiznis ili estrada, gdje želim biti bolja od drugih ili zaraditi kola, kuću i stan. Normalno, svi mi živimo od novca, ali za mene je jako bitno kako dolazim do novca i jako mi je bitno da stvari koje postignem jesu – prave, stvari na koje sam ponosna i zbog kojih sam srećna. To moje “drugačije”, ili ta različitost, za mene nikada nije bilo nešto negativno. Iako ljudi, u svom neznanju, često sa strahom gledaju na ono što im je strano ili nepoznato – pa to samim tim doživljavaju negativno – ja sam u svemu tome vidjela samo pozitivno. Upravo to me je pokrenulo da progovorim ne samo o gej populaciji, već i o Romima, i o svim ljudima koji se bore da budu prihvaćeni ili da se, barem na prvu, osjete voljeno. To mi je oduvijek bio cilj – i to je cilj moje muzike. Nikada nisam pravila kompromise: šta je u trendu, šta bi menadžer rekao da je isplativo ili nije isplativo. Uvijek sam radila sve iz srca. Vjerujem da prava muzika nema strogo definisan žanr i da nije presudno o čemu govori – prava muzika ima svoju frekvenciju koja se podudara s ljudima, i zato uvijek pronađe put do njih. Moja parola je da budem svoja i da radim ono što osjećam da je ispravno. Tako gledam i na muziku, i na ljudska prava, i na cijeli moj aktivizam – koji se desio prirodno, jer sebe prije svega vidim kao osobu, ženu i majku koja govori ono što joj je na srcu i u šta iskreno vjeruje.
Slogan ovogodišnje Povorke je Ljubav je zakon! Ta rečenica nosi suštinu borbe za jednakost, ravnopravnost, obične životne stvari koje su nam uskraćene. Šta ili ko su sve tvoje ljubavi, i kojim se zakonima, kao vrijednostima, ti rukovodiš u svakodnevnom životu? U čemu si najbolja, a na čemu još radiš?
– Svi smo ljudi i svi griješimo, pogotovo mi – majke, žene – koje imamo odgovornost prema mnogim stvarima i usađeno nam je da previše i brinemo i mislimo. Ali, nekako razmišljam da je to mnogo lakše nego nemati osjećaj za mnoge stvari. Puno je lakše spoznati svoje mane i greške i na osnovu njih učiti i upoznavati ljude nego biti osoba koja osuđuje i koja na prvu kaže da nešto ne valja. Kad vidim da mi je nešto strano, neki problem, volim da to ispitam, da upoznam. Volim da radim na dijelovima svojih trauma, doživljaja ili životnih događaja kako bih bolje upoznala sebe i nas kao ljude, da sljedeći put bolje znam šta ću reći, kako ću prići ili uraditi nešto ili kakvu ću muziku praviti. Bitne su samo one stvari koje ostaju i koje ti ispune srce i donose osmijeh na lice. Zato ljubav jeste zakon, na prvom mjestu – ljubav prema sebi, ljubav prema porodici, ljubav prema muzici, ljubav prema životu. Ljubav je pokretač, ljubav je energija i bez nje ne postojimo. Živimo u svijetu u kojem vlada negativno, ali svako od nas se računa, svako dobro djelo se računa, i na ličnom i na nivou cijelog društva. Jako je teško, ali u isto vrijeme i prelijepo biti čovjek.
Svjedočimo značajnom otporu kulturi trans zajednice u umjetnosti, iako su neke forme drag-umjetnosti prihvatljive u mainstreamu. Možeš li naše čitatelje upoznati sa onim što drag-kultura donosi u umjetnost, iz pozicije žene koja muziku i scenu živi?
– Drag-umjetnost je velika umjetnost – to je hrabrost koja nosi težinu života. Ti ljudi to ne rade samo zato što vole da se slikaju, igraju ili pjevaju; oni tako žive i izražavaju svoju ličnost. To zaslužuje poštovanje i ljubav, a ne ružne nazive i osudu. Za mene je to čista umjetnost i ljubav na djelu. Jako podržavam svoje prijatelje i prijateljice koji se bave dragom – oni su veliki dio scene. U početku to nije bilo lako prihvaćeno, i ne mogu reći da danas u potpunosti jeste, ali meni je to nešto predivno, i zato sam ih uključila u svoje spotove. To su ljudi koji u ovaj posao unose ljepotu, jer ga rade iz srca. Volim da sarađujem s njima, a uz to smo i privatno bliski. Oni su mi inspiracija, a mislim da je svijet glup što je tako dugo pružao otpor toj umjetnosti. I oni i ja radimo na tome da drag postane nešto normalno, prihvaćeno – samo još jedna od ljepota koje imamo.
U regiji su nam borbe rasparčane. Kako ih ujediniti, da postanu zajedničke?
– Mislim da svako od nas treba da se bavi sobom, svojim ljudskim pravima i svojom slobodom. Kada bi svako od nas radio na tome, svijet bi bio mnogo ljepše mesto. Mislim da još uvijek živimo u primitivnom dobu gdje je bitno šta je ko rekao, šta će ko reći, šta ko misli i kako te neko vidi. Na primjer, nikad nisam gledala na sebe kao na nekog ko misli da je bolji od drugih i ko će s visine gledati na ljude. Prava zvijezda je dio naroda, narod joj vjeruje, sa zvijezdom ljudi žele razgovarati, prići joj i zagrliti je. To je, za mene, zvijezda, to je ljubav koju sam željela da imam od ljudi i da je moja muzika prizove. U svijetu koji je “naopačke”, koji će zbog načina na koji funkcioniše da propadne, nekako sam uvijek protiv sistema, usađenih pravila i predrasuda, i možda sam to iznosila na pravi način. Super je što su ljudi počeli da slijede moj primjer. To je zajednički početak velike borbe za prava.
Za kraj, zanima me šta je tvoja poruka LGBT zajednici u BiH, ono po čemu želiš da zapamtimo ovogodišnju Povorku je…
– Prije svega, mnogo volim Bosnu, i Sarajevo je lijep grad. Ljudi su jako srčani, prijatni i topli. Kod vas se nekako ljubav osjeća u vazduhu, pa mislim da će biti sve manje problema. Mi Balkanci idemo srcem, volimo ljude i volimo život. Jako mi je drago da dolazim. Moja baka je iz Srebrenice, moja mama je iz Janje kod Bijeljine, tako da sam i ja Bosanka. Zbog te ženske strane u mojoj porodici, Bosnu vidim kao svoju zemlju. Važno mi je da mladi napreduju, i to bez negativnih konotacija, već u smjeru slobode i prava ljudi, da budu ono što jesu, da se bore za ono što jesu, da time ko su i šta su doprinose sebi i svojoj zemlji. Da se ne gube porodične veze, da se ljudi ne odriču sinova i kćerki, već jednostavno da se vole, jer – tvoje dijete je tvoje dijete. Ne može neko postati gej usput i jer je nešto gledao na TV-u, nego je rođen takav kakav jeste, takav je sam po sebi divan. Mislim da svi treba da prihvatimo da smo ljudi, i da takvi kakvi jesmo, jesmo najbolji jedni za druge. Najbitnija je ljubav, porodica i ljudi – ljudi koje smo prihvatili i koji nas prihvataju, ljudi koji čine naš svakodnevni život. Moja poruka Povorci glasi: svi imamo pravo na život, da budemo voljeni i da volimo druge, i da svi želimo dobro i za sebe i za druge. Zajedno šetamo za slobodu i ljubav!
