Prije 42 godine na današnji dan umro je bosanskohercegovački pisac Mehmed-Meša Selimović. Nakon Drugog svjetskog rata bio je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, umjetnički direktor „Bosna-filma„ i glavni urednik „Svjetlosti“ (“Derviš i smrt“, „Tvrđava“, „Sjećanja“).
Njegova djela ugrađena su u temelje moderne književnosti i kulture Balkana, a mi se danas prisjećamo koga je od pisaca izdvojio kao vlasiti uzor i inspiraciju za stvaralaštvo. “To je Dostojevski. To je „Zločin i kazna“, roman koji je cijeli moj život preokrenuo i usmjerio… I poslije toga za mene više ne postoji pisac tog ranga, tek mi se Thmas Wolfe prikazao u sličnom svjetlu kao Dostojevski. Naravno, ima mnogo pisaca koje volim, ali to su dva pisca koja izdvajam između svih.”
Najbolji romani
Selimović je najbolje romane je napisao šezdesetih i sedamdesetih godina. Njegova prva knjiga, zbirka pripovjedaka “Prva četa“, objavljena je 1950. kada mu je bilo 40 godina. Roman “Tišine“, objavljen je 11 godina kasnije. Uslijedili su romani “Tuđa zemlja” i “Magla i mjesečina“. “Derviš i smrt“, objavljen 1966., postao je pravo remek-delo. Radnja romana se odvija u 19. stoljeću u BiH, a glavni motivi su usamljenost, razmišljanje i strah. Za ovaj roman je sam Selimović rekao da je roman o njegovom bratu, jer je u njemu prikazao jedva čujnu pobunu protiv društva i atak na sebe zbog kukavičluka i šutnje kada je o njegovom bratu riječ.
Četiri godine kasnije, objavljen je roman “Tvrđava“, koji je, za razliku od prethodnog, optimističniji i ispunjen vjerom u ljubav. „Pišući zato što ne mogu drukčije, zadovoljan sam kad vidim da su moje knjige privoljele nekoga da ostane sam sa sobom, neopkoljenim, pravim, da sam sebi zaviri u dušu, kad neka moja riječ odjekne snažnije u njemu.“
