Napisala Elma Zećo
Snimio Jasmin Fazlagić
Otkako je počelo snimanje serije Mahalaši, u režiji Envera Puške, beogradska glumica Zorana Bećić-Đorđević posljednjih mjeseci živi na relaciji Beograd – Sarajevo. No, za njen rodni grad ne vežu je samo glumački angažmani, nego i njena mama, poznata kostimografkinja i scenografkinja Vanja Popović, kao i brojni prijatelji. Također, ovdje je sahranjen i njen otac, veliki glumac Zoran Bećić.
Očevim stopama
Nakon filma Ritam života, također u režiji Envera Puške, što je bio njen posljednji angažman u Sarajevu, Zorana ponovo surađuje s istim rediteljem. “Moja suradnja s Puškom počela je iznenada. Pročitao je moj intervju u vašim novinama i poželio da surađujemo na filmu. Otišla sam na razgovor misleći da se radi o castingu ili probnom snimanju, međutim, već sam bila dobila ulogu. Sviđa mi se način na koji piše, pomalo bizarno, ali u suštini s puno ljubavi i topline. I suradnja za seriju također je došla iznenada. Kada sam došla u Sarajevo majci u posjetu, on je prošao u autu pored naše zgrade i samo mi rekao da snima seriju i da će me uskoro nazvati. Nisam pitala ni koju, jer šta god da mi on da ja ću to raditi. Imamo super odnos”, kaže Zorana, koja zbog novog angažmana veći dio u Sarajevu provede sa 16-mjesečnom kćerkicom Petrom.
Njen suprug Igor Đorđević (30), glumac Narodnog pozorišta Beograd, koji je također došao ovoga puta, rijetko je može pratiti zbog brojnih obaveza. Pored rada u matičnom teatru, Igor je angažiran i u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Zorana i Igor upoznali su se u beogradskom Narodnom pozorištu, kada je on pripremao predstavu Mileva Ajnštajn, dok je ona, tada studentica druge godine akademije, s klasom radila ispitnu predstavu Komendijaši. “Imali smo probe u isto vrijeme. Viđali se i gleduckali po hodnicima. I onda mi je on na kraju prišao. Bilo je: Ili moja, ili Božija”, govori Zorana kroz smijeh.
Zaljubili su se i dugo zabavljali. Vjenčali su se 2007. godine u mjesnoj crkvi u selu Žabare, odakle je Igor porijeklom, dok se slavlje nastavilo u Topoli, gdje mu žive roditelji. Zorana, kćerka pokojnog glumca Zorana Bećića, odlučila je zadržati svoje prezime i dodati muževo: “Nisam to uradila samo zbog toga što sam donekle afirmisana glumica, nego zato što se osjećam kao pravi nasljednik svog oca. Krenula sam njegovim putem i nisam mogla da se odreknem našeg prezimena. On ima još dvoje djece, ali nisu u ovom poslu. Moj brat Aleksandar je novinar, a sestra Zaza ekonomistica.”
Burna i zabavna veza
Zorana i Igor su se odlučili na roditeljstvo onda kada su osjetili da je pravo vrijeme za to. “Igor i ja smo godinama bili zajedno, naša veza je bila burna i zabavna. Mnogo puta smo se razilazili i ponovo spajali. I kada ne bismo duži period bili u vezi, uvijek smo ostajali u kontaktu. Bili smo jedno drugom najbliži kad god bi naišao neki problem. Njega sam prvog zvala kad god sam bila u problemu, ili kada mi se nešto lijepo u životu dešavalo. Zajedno smo odrasli i sve te neke stvari koje smo prošli bile su normalne. Kada smo sazreli i shvatili da nam je u životu prioritet porodica, odlučili smo da pravimo bebu, a vjenčanje je samo po sebi bilo logičan događaj”, priča Zorana, kojoj je njen izabranik velika podrška. Kaže da je divan otac i Petri mnogo posvećen. Kada se rodila, on je bio prvi koji joj je promijenio pelene. I danas je oko kćerkice angažiran koliko i Zorana. “Pošto smo oboje velike spavalice, jedno jutro budi se prvi on, a narednog dana ja. Igor nije ni blizu onog što se zove balkanski muškarac.”
U svojim dosadašnjim karijerama glumački bračni par igrao je u dva projekta zajedno. Prvi je bio jedan studentski film, na kojem su se toliko svađali da su se poslijeg njegovog snimanja i razišli. “Bili smo mladi, ludi i blesavi. Nakon toga smo zajedno radili na seriji Šta mi spremaš, i tu se pokazali kao već odrasli i zreliji ljudi. Naša je želja da uradimo jednu zajedničku predstavu kada Petra malo poraste”, kaže Zorana.
Ni ona ni Igor nemaju bliskih rođaka u Beogradu. Oboje su tu došli na studij, ostali da žive i stekli brojne prijatelje. Dok Petru u Beogradu čuvaju naizmjenično, kada dođu u Sarajevo brigu preuzima baka Vanja, koja je svoj stan preuredila u jednu veliku igraonicu.
Dva doma
Otkako je postala majka, Zorana u Beogradu radi kao samostalna umjetnica. Tačnije, u vrijeme kada je zatrudnjela, istekao je njen ugovor s Beogradskim dramskim pozorištem, no kaže da postoji mogućnost da se suradnja ponovo obnovi. S Petrinih devet mjeseci prihvatila je prvi posao, ulogu u seriji Zauvijek mlad. Poslije toga počela se polako vraćati u pozorište i sada mijenja glumicu Slobodu Mićalović, svoju prijateljicu, u predstavi Miris kiše na Balkanu u Madlenianum teatru. Novih ponuda za sada nema, jer, svjesna je Zorana, recesija je uticala na smanjenje pozorišnih budžeta zbog čega se radi manje predstava u posljednje vrijeme.
A na pitanje koji grad osjeća u potpunosti svojim, Sarajevo ili Beograd, odgovara: “Te dvije stvari ne mogu da podijelim. Gdje su ljudi koje volim, tu je moja kuća. U Beogradu je moja mala porodica, a ovdje mi je majka, tu mi je bio i moj otac. I Beograd i Sarajevo podjedanko smatram svojim domom.”
Gracija 111, 10.7.2009.
