Piše Emina Hadžić
U svijetu opsjednutom pobjednicima i pričama o uspjehu često zaboravimo na motive, žrtve i teška putovanja koja stoje iza svakog tog postignuća. Svaka priča o uspjehu protkana je dubokim emocijama, od frustracija i strahova do neizvjesnosti.
Pobjedničkom blještavilu i glamuru često prethode brojni neuspjesi, suze i sumnje kojima smo izloženi a koji prolaze nezapaženo koračajući na tom putu. Iako je važno radovati se uspjesima i pobjedama, jednako je važno biti svjestan toga kakve žrtve smo podnosili i kroz kakve borbe smo prolazili da bismo došli do njih.
Postoje trenuci kada nam se nametnuta očekivanja čine privlačnim i ne predstavljaju teret sve do momenta kada nam zov odustajanja postaje gotovo neodoljiv. Suočavanje sa iskušenjima, spremnost da zakoračimo u nepoznato, da prihvatimo neuspjeh kao prirodni dio procesa, preuzimanje rizika i donošenje hrabrih odluka, koliko god bili teški, razvijaju nas kao individue, testiraju odlučnost i grade pobjednički karakter.
Neuspjeli pokušaji, propuštene prilike, velika razočarenja kao i sati provedeni u tihoj kontemplaciji boreći se sa nesigurnostima i sumnjama najčešće služe kao katalizator za osobni rast, razvoj i samootkrivanje.
Svako putovanje do uspjeha prepuno je odricanja i kompromisa. To su brojna propuštena obiteljska okupljanja, odgođeni godišnji odmori te dani i mjeseci provedeni daleko od voljenih samo kako bismo ostvarili svoje ciljeve. Iza svakog postignuća stoji priča o žrtvi, davanju prioriteta, dugoročnim težnjama u odnosu na kratkoročno zadovoljstvo i prihvaćanju svega što nosi uspjeh i napredak.
To je putovanje obilježeno trenucima trijumfa i trenucima poraza, trenucima radosti i trenucima tuge. To je putovanje koje ispituje naše granice, izaziva naša uvjerenja i na kraju nas oblikuje u ljude kakvi smo predodređeni da postanemo.
Hrabrost i upornost
Borba za uspjeh nije individualna borba, već zajednički napor uz podršku i ohrabrenje voljenih osoba i mentora. Iza svakog uspješnog pojedinca stoji skupina ljudi koji imaju ključnu ulogu na njihovu putu, pružajući im ohrabrenje, kada je potrebno kritiku, ali i veliku ljubav. Snaga tih odnosa i osjećaj zajedništva su ono što ih održava u najtežim trenucima.
Neovisno o tome kojeg sjaja je medalja, moramo znati da iza svake osvojene stoji jedna priča. To je priča o satima i danima provedenim u neumornom brušenju vještina, o borbama da se nastavi dalje, o snažnoj odlučnosti te o suočavanju sa sumnjama i kritikama koje nas lako izbace s tračnica koje vode do ostvarenja snova.
Put do uspjeha nije glatka, linearna putanja, već burna vožnja toboganom ispunjena usponima i padovima.
Dok slavimo postignuća drugih, ne zaboravimo im odati priznanje i za neuspjehe koji su ih doveli do uspjeha. Prepoznajmo uloženu hrabrost i upornost u suočavanju s neizvjesnostima i nevoljama kako bi ostvarili svoje snove.
Putovanje do uspjeha nije za slabiće, ono zahtijeva hrabrost, upornost i nevjerovatnu vjeru u sebe. Trenuci „dizanja iz pepela“ neuspjeha, brisanja prašine sa sebe i odlučnog marširanja prema naprijed definiraju istinski uspjeh. Ljudski duh najsjajnije blista nakon pobjeda nad nedaćama. I zapamtimo: pravi uspjeh se ne mjeri osvojenim medaljama, već snagom karaktera koji pokazujemo na tom putu.
O tome smo u Graciji pisali jučer – stavljajući u perspektivu sportske uspjehe Lane Pudar, Elvedine Muzaferija, te Lejle Njemčević.
Zaslužujemo li Lanu, Elvedinu, Lejlu…? – Gracija
Sljedeći put kada se budemo divili postignućima drugih, nastojmo ne samo slaviti njihove uspjehe nego i priznati put koji ih je doveo do te tačke. Poštujmo borbe, žrtve i padove koji su oblikovali njihov put i crpimo inspiraciju iz njihove upornosti i odlučnosti. Jer upravo se na trnovitom putu uspjeha otkriva prava veličina svakog pojedinca.
