Snimci Privatni album
Dobro jutro! Divno sam se naspavala! Istina, malo sam se gurala sa svojim suspavačima, ali ipak me nisu uspjeli istjerati sa mog omiljenog mjesta ispod jorgana uz njihova leđa. Nakon obaveznog jutarnjeg fitnessa i maženja u krevetu, spremna sam za drijemež u mom pufnastom ružičastom krevetiću u dnevnoj sobi, gdje mi se nekad pridruži i kolegica Mila.
Još sam umorna od jučerašnjeg izleta – 10 kilometara od Doline mira do izvora Miljacke i nazad! Puno je to koraka za moje kratke noge, posebno jer moram trčati od jednog do drugog izletnika. Volim da su mi svi na oku i situacija pod kontrolom. Ipak sam ja tu da ih čuvam!
Drijemam samo jednim okom, jer čekam da čujem – Mala, šetnja! Šetamo kao i obično do gradskog parka, gdje mogu slobodno da trčim i sve dobro iznjuškam. Ne volim da donosim loptu, drvo i slične nepotrebne aktivnosti – to ostavljam kolegama. Ipak su oni u prošlosti morali da skupljaju ovce, donose ulov, istjeruju jazavce iz jazbina i slično. Mi pekinezeri smo čuvali kineskog cara dok spava, grijali ga i pravili mu društvo. Zato ja kao prava dvorska dama elegantno trčkaram uz moju T. i moga Z.
Kolege koje srećemo me često njuškaju i gnjave, umjesto da se pristojno predstave. E, to mrzim. Odmah ih otjeram, koliko god da su veći od mene. Onda se svi oko mene smiju, jer sam ja tako mala, a oni veliki, ali to je zato što ne znaju legendu o pekinezerima. Moj pradeda Lav zaljubio se u moju prabaku Majmunicu. Toliko ju je volio da je zamolio bogove da ga smanje, kako bi mogao biti s njom. Oni su mu ispunili želju, ali su toliko bili dirnuti njegovom ljubavlju da su mu ostavili lavlje srce. Tako smo mi pekinezeri naslijedili od prabake buljave oči i spljoštenu njušku, a od pradede lavlju grivu na prsima i lavlje srce. I ne bojimo se ničega!
Poslije šetnje, idemo u kafanu. Ja najviše volim kada idemo kod Andree u Smutihanu na Čaršiji, gdje se jede samo voće i piju voćni sokovi. Andrea mi se uvijek obraduje, zove me Svilenom Princezom i ima za mene neku pseću poslasticu, a iz njene ruke mi prija čak i mrkva!
I, dok drijemam nakon napornog grickanja, zovu me – Mala! – ali, umjesto kući, idemo u pseći vrtić Pet Care na Breki. Hura! Igraću se sa Tedijem i Blekijem, mojim najboljim drugovima, a možda opet bude i neki parti, kao za Halloween, ili onda kad smo slavili moj drugi rođendan i kad sam dobila pravu pseću tortu. Onog novog frenčija što me stalno njuška i liže po njušci moram staviti na svoje mjesto. Ne družim se ja sa svakim!
Tek smo počeli da se igramo, kad opet čujem – Malaaa! Moja T. je došla po mene, kad prije! Istina, mi psi živimo u trenutku, ali ovaj trenutak je bio zaista kratak. O, pa već je mrak napolju! Vrijeme leti kad se uživa.
Ipak, sretna sam da vidim moju T. i da se vozim u autu. U autu mi T. kaže da idemo kod Bake. Ovaj dan je sve bolji i bolji! Obožavam Baku, i ona mene. Kod nje me čeka moj omiljeni ručak, skuhan samo za mene: piletina, meso i riža – mljac! Dok su one pile kafu, ja sam ispraznila korpu za papir. Ponosim se rezultatom, iako nisam dobila nikakvu pohvalu za svoj rad, naprotiv!
Evo nas napokon kod kuće gdje me čeka moj Z., mnogo smo se poželjeli. Ležim mu u krilu dok gledamo televiziju i ne dam ga nikome, odmaram se nakon svih današnjih uzbuđenja. Uskoro idemo svi na spavanje. Sada počinje moj posao – cijelu noć ću ih čuvati dok spavaju, jer oni su moj car i carica. Laku noć.
