NaslovnicaZDRAVLJEDestigmatizacija demencije

Destigmatizacija demencije

Septembar je mjesec posvećen borbi protiv Alzheimerove bolesti. Stoga u narednim redovima donosimo osnovne činjenice vezane za demenciju u cilju podizanja svijesti, razbijanja stigme i sticanja većih znanja kako bismo bili kadri prepoznati ovu bolest, ali i djelovati te pružiti podršku

Napisala Emina Kučuk,
psihologinja i istraživačica u Centru za demenciju u Sarajevu

Demencija je u našem društvu još uvijek vrlo stigmatizirana tema. Na to ukazuju statistički podaci o dijagnosticiranju, kao i o životnom vijeku osoba oboljih od demencije. Naime, u našoj državi, zbog neadekvatnog tretmana, dijagnoze, pravovremenog dijagnosticiranja te izostanka sistemske podrške, životni vijek osoba oboljelih od demencije je značajno kraći nego u razvijenim državama Evrope. Prosječna starost stanovnika BiH u trenutku smrti su 74 godine. Podatak da BiH ima 20,5% osoba preko 60 godina svrstava je u najstariju zemlju Evrope. Međutim, alarmantnost situacije oslikava činjenica da je u istom popisu u kategoriji 50-60 godina bilo 535.112 osoba, što predstavlja 73,8% cijele populacije iznad 60 godina starosti. Ovaj broj će recipročno i drastično podići procentualna sudjelovanja svih narednih starosnih grupa u 2023. godini, a da uopće ne uvodimo podatke o migracijama mladih, radno sposobnih, koji odlaze iz BiH, zbog čega se dodatno smanjuje ukupan broj stanovnika, snižava postotak mlađih starosnih grupa, a povećava procenat starijih starosnih grupa.

Demencija nije staračka zaboravnost

Kada govorimo o populaciji preko 60 godina, demencija je već jedna od vodećih nezaraznih bolesti u našoj državi. Vrlo važno je naglasiti kako demencija nije normalan tok starosti niti je normalna staračka zaboravnost. Rani simptomi demencije se manifestuju kao nemogućnost upamćivanja novih sadržaja, dezorijentisanost u vremenu i prostoru, nemogućnost organizacije svakodnevnih aktivnosti i obaveza, nedostatak koncentracije, pa čak i smetnje u govoru (nedostatak riječi), te problemi s ravnotežom.
Navedeni simptomi ne smiju da se zanemaruju, relativiziraju i opravdavaju starošću. Podatak je da ljudi u razvijenim zemljama sa demencijom žive u prosjeku do 15 godina, a u BiH u prosjeku do 7,5 godina. To ukazuje na potrebu podizanja svijesti, razbijanja stigme, pravovremene dijagnoze i uspostavljanja kvalitetnog postdijagnostičkog tretmana, koji omogućava dostojanstven život osobi oboljeloj od demencije.
Iako se demencija ne može izliječiti, mnogo toga se može poduzeti kako bi se pomoglo osobama sa demencijom.
Starenje je biološki proces i počinje u trenutku našeg rođenja. S vremenom naš mozak odbacuje sadržaje i vještine koje ne razvijamo ili ne koristimo. Međutim, vidljive promjene starenja očituju se uglavnom iznad 40. godine. Većina ljudi u starosti primjećuje da ima povremene smetnje u pamćenju, što može biti rezultat fiziološkog procesa starenja, ali isto tako može biti prvi alarm za nastanak demencije.
Razlika između normalnog povremenog zaboravljanja ili smetnji u prisjećanju određenih sadržaja i demencije je sljedeća: osoba oboljela od demencije nikada se ne prisjeti sadržaja koji se desio u bliskoj prošlosti, dok osoba koja ima blagi kognitivni deficit usljed starosti će se sadržaja ili informacije prisjetiti za određeno vrijeme. Osoba koja manifestuje simptome demencije savršeno će vam prepričati događaj iz prošlosti, nerijetko do sitnih detalja, ali neće moći da vam kaže informacije iz najbliže prošlosti. Takvo stanje nerijetko je popraćeno neuobičajenim ponašanjima za karakter, svakodnevne rutine i navike osobe.

Šta je demencija?

Naš mozak izgrađen je od ćelija koje ze zovu neuroni, a veze između neurona putem kojih komuniciraju i prenose informacije od jednog do drugog nazivaju se sinapse. Ukoliko je veza između neurona onemogućena iz nekog razloga, neuroni umiru. Kada govorimo o demenciji, propadanjem neurona stvaraju se rupe, i slikovito rečeno: mozak se suši. Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem ranije stečenih mentalnih funkcija koji vodi smanjivanju ili čak nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Znači, demencija predstavlja stečeno i trajno sniženje dvije ili više intelektualnih funkcija. Ona je značajan riziko faktor za razvoj drugih gerijatrijskih problema kao što su: padovi, lomovi, infekcije, urinarna inkontinencija i sl.
Najveći broj oboljelih od demencije su osobe iznad 65 godina, međutim, obolijevaju i mlađi od 65 godina: u Japanu su zabilježeni slučajevi već od 40 godina. Pojavom takozvane digitalne demencije, bilježimo podatke čak i u dječijem uzrastu.
Alzheimerova bolest je tip demencije koji je najzastupljeniji. Od nje boluje do 60% svih oboljelih od demencije. Uzrok Alzheimerove bolesti još uvijek nije poznat. Nažalost, iako je danas najzahtjevnije dijagnosticirati demenciju jer ne postoji jedinstveni test uz pomoć kojeg bismo saznali da li osoba pati od demencije i kojeg tipa, sve češće se dijagnoza uspostavlja nakon uvida i subjektivnog mišljenja specijalista ili nakon CT snimka glave. Nepotpunom dijagnostikom se propušta prilika utvrditi uzrok, tj. bolest koja se manifestuje kao demencija. Krivom dijagnozom se smanjuje mogućnost uspješne terapije, međusobnog odnosa lijekova, slabiji su rezultati postdijagnostičke podrške jer dijagnoza demencije znači ostvarenje prava na postdijagnostičku podršku

Gdje otići po savjet?

Za demenciju ne postoji jedan jedinstven lijek. Za sada postoje različite farmakološke terapije koje, ukoliko se sa liječenjem krene pravovremeno, uz promjenu načina života i provođenje aktivnosti nefarmakološke podrške, daju izvanredne rezultate poboljšanja kvalitete života. Stoga je potrebno izvršiti pravovremenu dijagnozu.
Da bi medikamentozna terapija imala učinak, mora biti upotpunjena i kombinovana sa nefarmakološkim pristupom, koji podrazumijeva okupacione, psihološke terapije, fizičku aktivnost, plan i način ishrane te fizikalne vježbe i aktivacije.
Na samu pomisao kako je demencija neizlječiva bolest, postoji strah kako je nakon dijagnoze sve izgubljeno. Međutim, to nije tačno. Prije svega, moramo da podižemo svijest i znanje o demenciji kako bismo mogli da prepoznajemo prve znakove demencije kod naših najbližih i u našoj okolini, kako ne bismo imali strah od istih i kako bismo ljudima koje volimo omogućili pravovremenu dijagnozu i samim tim i mogućnost da se tok njihove bolesti uspori.
Sram je jedan od najvažnijih razloga zbog kojih ljudi ne idu po pomoć zbog problema sa zaboravljanjem. Stigma i predrasude se rađaju iz straha, a strah se rađa iz neznanja. Stoga se moramo informisati i učiti o demenciji. U Sarajevu postoji Centar za demenciju, koji nudi sve potrebne informacije i savjetovanje oboljelih, ali i njihovih porodica te osoba koje se brinu za njih.

Gracija 426, septembar 2022.