Tražeći malo mogućnosti na nekom komadu zemlje za svoje dane s ove strane
vječnosti, nemali su naši sad negdje zagledani u druge krajolike. U tuđim jezicima. U
svačijem svakodnevnom preplitanju slika svijeta i traženja sebe davne riječi su ko
pojašnjenja. Ko da nam je naš neko olakšao bauljanje. Pukim riječima. A taj možda
nekad negdje nepoznat zagledan u svoje vidio i naše.
U novoj pjesmi Radio dva s aluzijom na engleskog glumca raščuvenog sa svojih
replika prepletene su slike ovdašnjeg i dalekog uklopljene u konačnici u muziku
Jasmina Vesnića i tekst Damira Ovčine. S izvedbom slavnog pjevača slavne
sarajevske grupe. Dražena Žerića Žere. Naš tren vječnosti.
