Priredila Mila Durić
Snimci AG
ADMIRALSKI SIN Rođen je 8. decembra 1943. godine u gradiću Melbourne na Floridi, kao sin admirala Georgea Stephena Morrisona i Clare Clark, koji su radili u američkoj pomorskoj službi. Budući da je rođen u porodici vojnih službenika, često je bio prinuđen seliti se iz jedne države u drugu. U djetinjstvu je, usljed odsustva oca, neprekidno bio u sukobu sa autoritetom majke, jedinom tačkom oslonca i porodičnom ikonom. U školi je bio među boljim učenicima, stalno je čitao, bio je pažljiv slušatelj, a tokom privremenog stanovanja u San Francisku postala mu je veoma bliska beat kultura. Sviđalo mu se priređivanje različitih vrsta iznenađenja profesorima i kolegama, pa je znao, naprimjer, namjerno pasti niz stepenice i praviti se mrtav. Jim se nije mogao pohvaliti sretnim i bezbrižnim djetinjstvom zbog različitih problema, a situacija se drastično pogoršala kada ga je navodno, kako se povjerio bliskom prijatelju, silovao otac. Majka ga nije htjela saslušati, govoreći mu kako bezočno laže.
BESMRTNOST Morrisonova muzika, kao i njegov život, bili su objekt obožavanja, skoro religija mnogobrojnih obožavatelja iz cijelog svijeta. Često mu se pripisivala samo njegova “prokleta” strana, puna pretjerivanja zanimljivih u knjigama i filmovima; Jimova stvarna slika je bila mnogo drugačija. Bio je to obrazovan i osjetljiv čovjek, ponekad i stidljiv u društvu žena, istinski pjesnik koji je želio promijeniti svijet, a od tog istog svijeta osuđen pa pomilovan, postavši besmrtan.
DIONIS Uspjeh je uslijedio odmah nakon izlaska prvog albuma. Muzika Doorsa bila je psihodelični blues-rock apsolutne originalnosti: Manzarek je na klavijaturama uspijevao stvoriti zvuk sa motivima vodvilja, boogie woogie i jazz; Krieger se savršeno uklapao sa svojom flamenco gitarom, čas ciganskom, čas havajskom. Stvarali su idealnu atmosferu za anđeoski i istovremeno demonski Morrisonov glas, začinjen elementima teatralnosti grčke tragedije na koncertima, tako pažljivo praćenim kao da se sam bog Dionis ukazao kako bi publiku naučio ludovanju.
FBI U godinama uspona sa Doorsima Jimov stil života bukvalno je bio “seks, droga i rock and roll”, i to svakim danom sve intenzivniji. Postao je bijesni i razdražljivi alkoholičar, što je bend itekako osjetio. Tokom jednog koncerta u Miamiju 1969., zbog ogromne količine droge i alkohola u sebi, bio je u takvom stanju da je publici pokazivao genitalije i simulirao felacio Kriegeru dok je ovaj svirao. Tada je bio i uhapšen zbog opscenog ponašanja, a FBI je već ranije otvorio Jimov dosje zbog njegovih poziva na prestupe i uništavanje.
PROKLETSTVO SLOVA J Nakon Morrisonove smrti novinari su pisali o “J prokletstvu” – Janis Joplin, Brian Jones i Jimi Hendrix također umrli u 27. godini. Sahranjen je na poznatom pariškom groblju Pere Lachaise. Danas je njegov grob ograđen, a originalna nadgrobna ploča mijenjana je zbog mnogobrojnih grafita fanova, koji ga neprestano pojećuju i kojih je svakim danom sve više.
LOS ANGELES Daleko od roditelja, koji su preselili u Phoenix, dugo godina živio je kod bake i djeda, veoma pobožnih i konzervativnih, pohađajući školu i trudeći se smanjiti noćne izlaske. Jim se osjećao nekako skučeno, Florida mu je bila premala u to doba prilično teško za Ameriku, kada je nakon Kennedyjeve smrti muzički pokret vapio za osjećajem slobode za sve mlade. Odlučio je preseliti u Los Angeles i upisati se na fakultet. Iako su mu roditelji obećali samo novac za stan, učinio je što je želio, slagavši da stan plaća više. Tako mu je ostajalo dovoljno novca da upiše fakultet i ima dovoljno za knjige.
SEX, FIGURE I PIJANSTVA Jimov prvi susret sa seksom u adolescentnom dobu bio je psihički veoma nesiguran; zabavljao se izrezivanjem figura iz stripova koje je zatim stavljao u različite nedolične položaje. Imao je tada i djevojku, Tandy Martin, sa kojom je veza bila prilično poremećena i frustrirajuća i koju je često prisiljavao da prisustvuje njegovim noćnim pijanstvima.
KRVAVI INDIJANCI Jedan od najznačajnijih trenutaka u njegovom životu, kako je sam tvrdio, desio se kada je 1947. sa porodicom putovao u New Mexico. “Prvi put sam otkrio smrt… ja, moja majka, otac, baka i djed putovali smo kada se kamion pun Indijanaca sudario sa automobilom. Krvavi Indijanci ležali su i umirali svuda naokolo. Bio sam dijete i morao sam ostati u automobilu, a otac i djed izašli su da pogledaju. Nisam vidio ništa osim ljudi i jedne zabavne crvene, krivudave linije na zemlji. Ali znao sam šta se dešava, osjećao sam ljudsku strepnju oko sebe. Prvi put sam osjetio strah, činilo mi se kako duše tih umrlih Indijanaca, jedna ili dvije, kruže oko mene i ulaze u moju dušu, a ja sam bio kao spužva, spreman da ih upijem.” Imao je tada samo četiri godine.
PATRICIA I PAMELA Jim Morrison i novinarka i spisateljica Patricia Kennealy obavili su 1970. godine obred sličan vjenčanju, ceremoniju u stilu Wicca (kosmičko spajanje osoba), ali kako je on nije najozbiljnije shvatio, veza nije ni potrajala. Mnogo ozbiljnija i duža bila je veza sa Pamelom Courson, koju je Jim nazvao “kosmičkom partnericom”. Upoznao ju je u Los Angelesu 1966., a umrla je tri godine nakon njega usljed predoziranja. Morrison i Pamela preselili su se u Pariz u martu 1971., gdje se Jim želio posvetiti samo poeziji i prestati piti. Umro je u kadi svoje kuće trećeg jula iste godine. Mnogi biografi tvrde kako je smrt bila izazvana pretjeranom količinom droge, a ljekarski izvještaji govore o srčanom udaru, mada obdukcije nije bilo. Sve što je imao, ostalo je Pameli, koja bez njega nije mogla dugo izdržati – izvršila je samoubistvo u aprilu 1974. godine.
DROGA I SAMOUNIŠTENJE Jim je i prije formiranja grupe koristio halucinogene droge i pio alkohol u ogromnim količinama. Znalo se desiti da dođe pijan na snimanje, tako se u pjesmi Five to One čak čuje njegovo štucanje. Pretjeranost je bila uobičajena i u seksu, uvijek sa novim partnericama ili u bijesnim orgijanjima, mada je bio u vezi sa obožavanom Pamelom. Tada se droge poput marihuane i LSD-a nisu smatrale ilegalnim i opasnim, a kako ih je Jim nemilice trošio, postale su veoma popularne kod mladih. Jimu je droga pomagala da pobijedi svoju urođenu stidljivost i nedostatak samopouzdanja. Osjećao se duhovitijim, inteligentnijim, drugačijim i hrabrijim, osjećao je pripadnost jednom ekskluzivnom krugu ljudi. Mogao je biti infantilno neugodan i okrutan prema prijateljima i prema neznancima. Alkohol je, mnogo više nego droga, naglašavao njegovu mračnu stranu, bacajući ga naizmjenično u depresiju i iracionalnu euforiju, što mu se sviđalo i što ga je uzbuđivalo. Eksperimentirao je sa različitim “koktelima”, odlazio u pustinju kako bi probao čisti meskalin jer je čitao o njegovim efektima istinskog ludila, gutao je LSD kao bombone – bio je na putu samouništenja.
ŽIV! Priču o životu Jima Morrisona pretočio je 1991. godine Oliver Stone u biografski film The Doors, gdje ga je sjajno odigrao Val Kilmer. Najbliži Jimovi prijatelji smatraju kako ga je film iskrivljeno i samo djelimično prikazao. Ray Manzarek prekinuo je saradnju sa Stoneom nakon što je ovaj odbio promijeniti neke spektakularne, ali nerealistične scene. Mnogi vjeruju kako Morrison negdje tajno živi sa Pamelom, pogotovo nakon što se pojavila knjiga francuskog grafičara Jacquesa Rocharda Vivo!, u kojoj tvrdi kako mu je Jim povjerio, kada ga je 1980. sreo u Parizu, da je inscenirao vlastitu smrt zbog ogromnog tereta popularnosti. Nastranu priče, legenda o Jimu Morisonu, kao i one o Elvisu, Marilyn i Jamesu Deanu, živjet će vječno. Platili su besmrtnost vlastitim životima. Lijepo je pomisliti kako je ta cijena u Jimovom slučaju služila za kupovinu karte u jednom pravcu za put u zemlju iza Vrata.
