Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Doktorica Aida Kulo Ćesić specijalista je kliničke farmakologije te profesorica farmakologije i toksikologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koja je znanje o metodologiji naučnog rada stekla na Katoličkom Univerzitetu Leuven u Belgiji, gdje je radila doktorsku disertaciju. Ujedno je članica Evropske akademije nauka i umjetnosti, sa brojnim učešćima na stručnim i naučnim skupovima. Tokom prošle i ove godine, kao članica organizacije Green Council, zajedno sa prof. dr. Sanelom Klarić, stručnjakinjom iz oblasti arhitekture i zelenog stanovanja, predvodila je pilot-istraživanje “Studija kvaliteta zraka u odabranim zgradama obrazovnih institucija Kantona Sarajevo”. Sa dr. Aidom Kulo Ćesić razgovarali smo o rezultatima studije, ali i svim gorućim pitanjima koje otvara problem zagađenog zraka u Kantonu Sarajevo.
Kako zagađeni zrak, posebno u ovim omjerima kao što je u Sarajevu, utiče na zdravlje?
– Sigurno nepovoljno, primarno na respiratorni sistem (uzrokujući poremećaj u razvoju pluća i njihovoj funkciji kod djece, bronhijalnu astmu, hronični bronhitis, hroničnu opstruktivnu plućnu bolest, upalne bolesti respiratornog sistema, cističnu fibrozu), ali je pogođen i kardiovaskularni sistem (uzrokujući oksidativni stres i upalu, poremećaj koagulacije i vaskularne autonomne regulacije, hipertenziju, ishemijske bolesti vaskularnog sistema), imunološki sistem (uzrokujući alergijske i autoimmune bolesti), centralni nervni sistem s djelovanjem na kognitivne sposobnosti, percepciju (uzrokujući poremećaje autističnog spektra, hiperaktivnosti, deficit pažnje, pad akademskih sposobnosti), kožni sistem (uzrokujući alergijske kožne bolesti, ekcem, prijevremeno starenje kože), metabolički sistem sa dijabetesom tipa 2, i ono što najviše plaši jeste uzročna povezanost pojedinih polutanata s nastankom karcinoma pluća i krvi.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, BiH je po broju umrlih od bolesti izazvanih lošim kvalitetom zraka prva u Evropi i druga u svijetu, nakon Sjeverne Koreje. Zašto ovo nije goruće pitanje?
– To je dobro pitanje. Pretpostavljam da je odgovor u inertnosti našeg sistema, koji očigledno za konkretniju reakciju čeka da i u svijetu budemo na prvom mjestu, očito nije dovoljno što smo “samo” na drugom. Nažalost, imamo slučajeve da ljudi koji su doselili u Sarajevo iz poslovnih razloga napuštaju grad zbog zagađenog zraka zimi i rizika za svoje i zdravlje svoje djece, roditelje koji napuštaju radna mjesta i Sarajevo zbog progresije respiratornog oboljenja kod djeteta usljed zagađenja zraka zimi. Ljudi koji žive u blizini izvora zagađenja, na primjer dimnjaka toplana koje imamo po cijelom gradu, znaju kakav ih “miris” dočeka kad u vrijeme grijne sezone izađu napolje.
Kako se zagađeni zrak reflektuje na zdravlje naših najmlađih sugrađana?
– Što je osoba mlađa, to je osjetljivost na polutante iz zraka veća. Primarno je razlog nezrelost organizma odnosno posebno respiratornog, imunološkog i nervnog sistema, posebno najmlađe djece. U odnosu na odrasle osobe, djeca dišu brže, imaju brži metabolizam po kilogramu tjelesne težine, apsorbiraju više inhalatornih polutanata jer imaju veću plućnu apsorptivnu površinu po kilogramu tjelesne težine, pri tome dišu pretežno na usta i na taj način im nos ne pruža zaštitu u smislu zadržavanja polutanata na svojoj sluznici. Pored djece, posebno su ugroženi i hronični bolesnici, starije osobe i trudnice.
“Raduje me činjenica da je na nivou KS-a formiran Centar za upravljanje kvalitetom zraka i da se stvari polako pomiču i na federalnom nivou, prave dugoročni akcioni planovi. To je znak da je kritična masa zabrinutih postignuta i problem konačno prepoznat”
Kažu nam da su zakoni dobri, ali da njihovo neprovođenje u praksi te nepostojanje kazni za zagađivače dovode do ovakvog stanja. Da li se nadležni obraćaju struci, ljekarima koji imaju informacije o pacijentima s oboljenjima povezanim sa zagađenim zrakom?
– Prema mojim saznanjima, to dosad nije bila praksa; čak sam čula izjavu jedne od nadležnih osoba da ne postoje naši podaci o štetnim efektima zagađenog zraka na zdravlje ljudi, nego samo pretpostavke na bazi istraživanja u drugim zemljama. Drago mi je, s druge strane, da ima i nadležnih koji znaju da postoje zabrinjavajući podaci iz deset bh. osnovnih škola iz perioda 2006-2009. godina, a objavljeni 2010. Ovi podaci govore o lošoj kvaliteti unutrašnjeg zraka u učionicama i povezanosti iste sa respiratornim oboljenjima naše školske djece. Evaluiran je i uticaj načina ventiliranja, čišćenja, materijala ugrađenih u interijer, namještaja i drugih faktora za koje se može pretpostaviti da utiču na kvalitet unutrašnjeg zraka u učionicama. U poređenju s osnovnim školama u Srbiji, Kosovu, Albaniji, Mađarskoj i Italiji, u našim su školama tada izmjerene najviše koncentracije PM10, benzena, ksilena, tulena i NO2, i najviša prevalenca astme kod školske djece. U istoj publikaciji objavljene su i preporuke kako popraviti kvalitet unutrašnjeg zraka, a veliko je pitanje da li su ih nadležni iz tog perioda ozbiljno shvatili i da li su obezbijedili njihovu implementaciju. Mi smo također ove godine objavili podatke iz pilot-studije koju smo proveli u četiri osnovne škole u Kantonu Sarajevo.
Kad bismo popravili kvalitet zraka, imali bismo i manje respiratornih i drugih oboljenja koje ste spomenuli. Da li iko o tome vodi brigu?
– Raduje me činjenica da je na nivou KS-a formiran Centar za upravljanje kvalitetom zraka i da se stvari polako pomiču i na federalnom nivou, prave dugoročni akcioni planovi. To je znak da je kritična masa zabrinutih postignuta i problem konačno prepoznat.
Na koji način vi osobno djelujete u kontekstu kvalitete unutrašnjeg zraka?
– To je jedan od nekoliko naučnih polja na kojima radim. Primarno me interesira objektivna procjena stanja kvalitete unutrašnjeg zraka u prostorijama u kojima borave vulnerabilne populacije kao što su djeca, a onda i svi drugi. Objektivna procjena se svakako temelji na naučnim principima uz korištenje naučnih metoda.
Šta nevladina organizacija Green Council, čija ste članica, radi u kontekstu smanjenja zagađenja zraka?
– Postala sam član Green Councila upravo zbog njihove jasne opredijeljenosti za dobrobit sredine u kojoj živimo. Za mene je to prilika za istraživački rad u naučnom polju koji je direktno društveno koristan. Green Council osmišljava na dokazima baziranu strategiju koja bi dovela do poboljšanja kvalitete zraka, traga za optimalnim rješenjima, kontinuirano organizira i provodi istraživanja, informiše javnost o važnosti problema loše kvalitete zraka kroz publikacije, podnosi rezolucije. Tako smo prof. Sanela Klarić i ja okupile interdisciplinarni naučni tim i provele pomenuto pilot-istraživanje u periodu 2020/21. Naši su rezultati potvrdili slab kvalitet unutrašnjeg zraka u učionicama, posebno u vrijeme grijne sezone kad su se vrijednosti PM2,5 čestica penjale do šest puta iznad preporučenih vrijednosti za zatvoreni prostor, vrijednosti CO2 bile i do tri puta više od preporučenih, temperatura bila uglavnom viša, a relativna vlažnost uglavnom znatno niža od preporučene.
Zagađenje zraka u Sarajevu je, između ostalog, uzrokovano i nepovoljnim položajem grada. Šta se tu uopšte može učiniti?
– Bila sam na naučnoj konferenciji na kojoj su naučnici i inovatori raspravljali o mogućnostima prevazilaženja problema zadržavanja zagađenog zraka u Sarajevu, upravo imajući u vidu specifičan položaj grada, neadekvatnu stambenu gradnju i druge uzroke. Mislim da se, dok ne dođemo do konkretnog rješenja za Sarajevo, trebamo koristiti metodama zaštite zraka koje koriste drugi gradovi i sredine sa sličnim problemom, uključujući zabranu voženja automobila koji ne zadovoljavaju kriterije sigurnosti zraka, zabranu loženja nečistih goriva, osiguranje planiranja zaštite zraka u okolini saobraćajnica i industrijskih pogona, osiguranje adekvatnog zbrinjavanja otpada, osiguranje implementacije energetski efikasne gradnje uzimajući u obzir zdravstveni aspekt.
Šta mi kao građani možemo da uradimo? Postoje li efikasni načini da se zaštitimo: maska, odlazak u planine, šta još?
– O stanju zagađenja zraka možemo da se informiramo putem dostupnih aplikacija i shodno tome i ponašamo. Maska koju nosimo zbog pandemije Covida-19 je svakako korisna zaštita i od pojedinih polutanata iz zraka. Nažalost, mlađa djeca ne nose ili rijetko nose maske. Odlazak na planine svakako pomaže, a korisni su i adekvatna ventilacija i prečišćivači zraka u zatvorenim prostorima, biljke koje apsorbiraju polutante, adekvatan režim čišćenja prostora, pravilno kuhanje, grijanje. Osim toga, poboljšanju kvalitete zraka ćemo doprinijeti tako što šetamo ili vozimo bicikl umjesto da vozimo automobile, promoviramo prevoz javnim saobraćajem ili u doba prije pandemije sve popularniji tzv. carpooling.
