Snimci AG
Humphrey Bogart spada među najveće holivudske ikone, čiji se filmovi i danas gledaju s jednakim interesom kao u vrijeme najveće popularnosti, sredinom prošlog vijeka. Jednako karizmatičan i kao kapetan, špijun, vojnik, gangster ili naučnik, nije bio tipičan filmski ljepotan: nije imao mišićavo tijelo, bio je visok samo 173 centimetra, nije imao savršene crte lica, a zbog ožiljka na usni imao je problema s izgovorom. Žene su ga, ipak, obožavale. A, možda je upravo zahvaljujući običnom, neholivudskom izgledu, s kojim se mogao identificirati svaki muškarac, bio omiljen i kod pripadnika jačeg spola.
Nikada nije uzimao časove glume, ali je posjedovao izuzetan glumački talent, bio uporan i odlučan da se usavrši, iako vaspitan u uvjerenju da biti glumac nije za džentlmena. Da se upornost isplatila, dokaz je Oscar za najbolju mušku ulogu, kojeg je dobio 1951. za ulogu Charlieja Alnutta u filmu Afrička kraljica Johna Hustona, s Katharine Hepburn. “Način kako preživjeti Oscare je pokušati nikad ne osvojiti drugi… Previše je onih koji ga osvoje, onda pomisle kako su nadmašili sebe, postaju prestrašeni i prestanu riskirati. A rezultat svega toga je mnogo dosadnih uloga u dosadnim filmovima.”
BEZ RODNOG LISTA Humphrey DeForest Bogart rođen je u New Yorku 25. decembra 1899. Njegov otac Belmont bio je jedan od najpoznatijih torakalnih hirurga, a majka Maud Humphrey, poznata kao feministica, bavila se ilustriranjem magazina. Za reklamnu kampanju dječije hrane Mellins, naprimjer, iskoristila je crtež malog Humphreya, bila veoma uspješna u svom poslu i zarađivala duplo više od muža. Bogartovi su pored najstarijeg Humphreya imali dvije kćerke, Frances i Catherine Elizabet. Živjeli su u otmjenom stanu na Manhattanu, uglavnom bili zauzeti vlastitim karijerama, često su se svađali i nedovoljno su pažnje poklanjali djeci, o kojima je brinula irska dadilja. “Majka i otac se nisu previše brinuli za nas. Vaspitavani smo veoma pošteno, ali bez osjećaja. U našoj porodici poljubac je bio pravi događaj”, priznao je Humphrey, kojeg su kao dječaka zadirkivali zbog imena, pretjerane urednosti, uvojaka i odjeće Little Lord Fauntleroy koju mu je birala majka.
Iako je bio loš, mrzovoljan učenik, nimalo zainteresiran za učenje, kao ni za vannastavne aktivnosti, poslije završene Trinity School, zahvaljujući jakim porodičnim vezama, primljen je na najstariju prestižnu pripremnu školu u Americi, koledž Phillips Academy u Andoveru, u Massachusettsu. Taj izbor je značajno obilježio njegov karakter. Roditelji su se nadali da će njihov jedinac poći na Yale, ali je 1918. izbačen. Kao razlozi izbacivanja spominju se loše ponašanje, pušenje i sklonost alkoholu, te navodni incident: bacanje upravnika u vještačko jezero u kampusu. Bilo kako bilo, razočarani roditelji su se morali utješiti njegovom odlukom da se u proljeće iste godine prijavi u Mornaricu SAD-a, gdje je uglavnom bio član posade koja je američku vojsku vraćala iz Evrope poslije potpisivanja primirja. Nakon nekoliko mjeseci na brodu odlučio se vratiti kući, gdje otkriva kako je otac oslabio, najvjerovatnije zbog ovisnosti o morfiju, da mu posao slabo ide i da je izgubio dosta porodičnog novca.
Boravak u mornarici ga je promijenio, osamostalio se, počeo družiti s raznim ljudima, ne gledajući pritom koje su rase, vjere ili seksualne orijentacije, a znao je prkositi konvencionalnom ponašanju i autoritetima, što će pokazati kasnije u filmskim ulogama. Zaposlio se kao organizator pozorišnog impresarija Williama A. Bradyja, koji je u njemu vidio mogućeg glumca i bukvalno ga natjerao da izađe na scenu. Rezultat se nije pokazao značajnim, prvi nastupi nisu bili sjajni, ali je Humphrey već pokazao svoj čvrst karakter i nije se obeshrabrio.
ROMANTIČNI GANGSTER Godine 1929., dok je glumio u It’s a Wise Child, primijetio ga je agent 20th Century Foxa i ponudio jednogodišnji ugovor. Dobio je par sporednih uloga, prešao u Universal i 1931. snimio neubjedljiv film Bad Sister, uspjeh je izostao te se odlučio posvetiti teatru. Lutao je Bogart između teatra i filma, dok 1935. Na Broadwayu nije zaigrao gangstera Dukea Manteea u predstavi The Petrified Forest. Nakon velikog uspjeha, Warner Bross odlučuje snimiti istoimeni film, s Bogartom u glavnoj ulozi. Od tada pa do 1948. godine, svaka je dva mjeseca snimao po jedan film, uvijek glumeći negativca, ali pored najznačajnijih tadašnjih glumaca: Edwarda G. Robinsona, Jamesa Cagneya, Georgea Rafta… Njegova vještina ogledala su u izvođenju sporednih uloga na takav način da se isticao kao glavni glumac, a zahvaljujući Bogartu na gangstere se počinje gledati kao na romantične figure.
Poslije prvih uloga, Visoke Sierre i Malteškog sokola (1941), Bogart postaje zvijezda prvom romantičnom ulogom u filmu Casablanca, koji 1943. osvaja Oscara, a on biva nominiran za najboljeg glavnog glumca. Uspjeh danas kultnog filma počiva na odnosu Bogarta i Ingrid Bergman: iako se na platnu osjećala magnetska privlačnost glavnih likova, između njih nije bilo ljubavi. Inače, Bogart je u nekim scenama Casablance imao posebne cipele s visokim đonovima, jer je Bergmanova bila viša od njega.
Rijetko je gledao svoje filmove, nije odlazio na premijere i nije igrao po ustaljenim holivudskim pravilima, kako bi se dodvorio novinarima, čak je lažnim izjavama štitio privatnost, želeći zadovoljiti interes publike i medija. Nikada nije glumio lažnu pristojnost, ali je uvijek bio fer prema kolegama, a znao je biti velikodušan prema onima koji su imali problema. Veoma otvoren i direktan, javno je komentirao neuspjehe glumaca, reditelja ili studija, a kolegi Robertu Mitchumu divio se zbog izjave da u Hollywoodu možete opstati samo kao oponent. “Ne shvatam zašto ne možeš reći ako neko nije dobar, kada bi se to više govorilo imalo bi nekog pozitivnog efekta. U Hollywoodu me neprestano opominju zbog mojih izjava, kažu mi da ću zbog njih imati problema.”
Zbog ovakve i sličnih izjava, ljudi iz svijeta filma znali su ga izbjegavati, a popularnost mu nije bila na visini, jedino je štampa, nenavikla na iskrenost, bila oduševljena Bogartom. Iako je kao mlad bio nezainteresiran za učenje, Bogart se divio piscima i cijelog života mnogo je čitao, često je citirao Platona, Alexandera Popea, Ralpha Emersona i znao preko preko hiljadu Shakespeareovih rečenica. Neki od njegovih najboljih prijatelja bili su scenaristi Louis Bromfield, Nathaniel Benchley i Nunnally Johnson.
LAUREN I BOGIE Bili su sretni, iako potpuno različiti: on je bio jednostavan i štedljiv, Lauren sklona luksuzu i rastrošna; on je volio biti u kući, a ona je obožavala noćne izlaske; on je volio more, a ona patila od morske bolesti. Iako su se često svađali zbog Bogartovog pretjeranog uživanja u alkoholu, njihova ljubav bila je neuništiva
LJUBAV NA PRVI POGLED Autor Bogartove biografije The Making of the Legend, novinar Darwin Porter, tvrdi da je taj neumorni i nezasitni ljubavnik bio u tri nesretna braka, tokom kojih nije prestajao varati supruge s bezbroj ljubavnica, među kojima su bile i slavne glumice: Bette Davis, Marlene Dietrich, Ingrid Bergman, Jean Harlow. Humphrey Bogart skrasio se tek kada je upoznao i oženio ljubav svog života, glumicu Lauren Bacall. Sreli su se na snimanju filma Imati i nemati, a zajedno snimili još tri: Duboki san, Mračni prolaz i Otok Largo, te postali jedan od najpoznatijih filmskih parova. Lauren je tada imala 19 godina, on 25 više, a bio je u mučnom braku s glumicom Mayo Methot, koja je imala problema s alkoholom i depresijom. “To je bila ljubav na prvi pogled, iako sam sebi obećala da nikad neću biti s oženjenim muškarcem. Dok ga nisam upoznala mislila sam da je neobrazovan i površan, a onda me sasvim iznenadio. Bio je inteligentan, duhovit, imao je smisla za humor, često smo se smijali. Važno je znati se smijati i u nekim situacijama kada ti ništa nije smiješno, to smatram važnom osobinom”, riječi su Lauren Bacall. Vjenčali su se 1945. godine na imanju Bogartovog bliskog prijatelja Louisa Bromfielda, dobitnika Pulitzerove nagrade. Živjeli su u otmjenom dijelu Holmby Hillsa i bili sretni, iako potpuno različiti: on je bio jednostavan i štedljiv, Lauren sklona luksuzu i rastrošna; on je volio biti u kući, a ona je obožavala noćne izlaske; on je volio more, a ona patila od morske bolesti. Iako su se često svađali zbog Bogartovog pretjeranog uživanja u alkoholu, njihova ljubav bila je neuništiva. Bio je vjeran obožavanoj Lauren, te su ga druge žene potpuno prestale zanimati. Godine 1949. dobili su sina Stephena Humphreya Bogarta, a tri godine kasnije kćerku Leslie. U knjizi se spominju i Bogartova impotencija, uzrokovana nesretnim brakom s drugom suprugom Mary Philips, nakon čega je počeo razmišljati o sebi kao homoseksualcu, kao i depresija i razmišljanje o samoubistvu. “Nikad nisam otišao dalje od pomisli na samoubistvo, nisam mogao da zamislim kako sam sebi režem vrat.”
Kako je bio dugogodišnji strastveni pušač, Bogart je obolio od raka jednjaka, ali je odbijao odlazak kod ljekara sve do januara 1956. godine. Tada su mu na operaciji izvađeni jednjak, dva limfna čvora i rebro, išao je na kemoterapiju, ali je bolest već bila uznapredovala. Umro je godinu dana kasnije, 14. januara 1957., nakon što je pao u komu: imao je 57 godina i bio težak svega 36 kilograma. Na posljednji oproštaj velikog glumca stigle su brojne filmske kolege: David Niven, Ronald Reagan, Spencer Tracy, Danny Kaye, Gregory Peck, Gary Cooper, Marlene Dietrich. Među njima bila je i Katharine Hepburn, koja je rekla: “Bogie je bio jedan od najvećih frajera koje sam ikad upoznala, uvijek je koračao uspravno i sredinom ceste.” Bogart je kremiran, a u urnu, položenu na groblju Forest Lawn Memorial Park u Kaliforniji, stavljena je i mala zlatna pištaljka. U znak sjećanja na njihov prvi zajednički film, prema želji supruge Lauren Bacall, na nadgrobnoj ploči je uklesano: “Ako nešto želiš, samo zazviždi.”
