Zvanični podaci govore da žene čine preko 50% populacije u Bosni i Hercegovini, dok je
njihov udio u broju upisanih studenata/ica na svim nivoima visokog obrazovanja tokom
posljednjih godina preko 55% i u konstantnom porastu. No, stopa zaposlenosti ženske
populacije iznosi tek 25%, dok se više i rukovodeće pozicije u poslovnom svijetu i politici čine
rezervisanim samo za muškarce. Činjenica je da u BiH na svim nivoima vlasti postoje
usvojene strategije razvoja obrazovanja i zapošljavanja koje nude rješenja za marginalizirane
grupe društva, među kojima su i žene, no u praksi postoje brojne formalne i neformalne
barijere koje ograničavaju rodnu ravnopravnost u svim segmentima društva. Pozicija u kojoj
se žene nalaze, bez obzira koju oblast života analiziramo, nezavidna je i teža u odnosu na
muškarce, naročito u kontekstu neizbježnih posljedica pandemije i globalne krize.
Ovo nam potvrđuje i naša sagovornica, Dženana Alađuz, novinarka i direktorica nevladine
organizacije Infohouse, koju sa pravom možemo nazvati rodnom šampionkom. Zahvaljujući
dugogodišnjem iskustvu aktivistice koja se zalaže za promociju ljudskih prava, naročito prava
žena i mladih, Dženana je jedna od rijetkih osoba koja može dati sveobuhvatan osvrt na
razloge neravnopravnog položaja žena u bh. društvu, ali i uvid u trenutno stanje u kojem se
nalazi ženski aktivizam u našoj zemlji.
„Krenuli smo 1996. godine sa svega tri izabrane žene na visokim pozicijama i da, gledajući
postotak današnje zastupljenost žena mnogi bi rekli „ipak se kreće.“ Ali ne mogu, ni u
najboljoj namjeri, reći da je politička zastupljenost od 20tak procenata u političkim halama
moći dovoljna, da je marginalizacija žena na tržištu rada, a posebno u organima odlučivanja
najbogatijih budžetskih preduzeća prirodna pojava, dok je nevidljivost u tradicionalnim a
netrpeljivost na društvenim medijima očekivana“ na početku našeg razgovora ističe
Dženana.
„Iako sam po prirodi optimista, nalazim da mi je teško naći ohrabrujuće i pozitivne riječi
kojima bih opisala današnji položaj bosanskohercegovačkih žena u javnom prostoru
političkog života, ekonomskog, medijskog i onog virtualnog, na društvenim mrežama. Od
kada je BiH postala država demokratije, poziciju žena na mjestima odlučivanja je moguće
opisati u najboljem slučaju kao stagnirajuću, a u realnom slučaju – kao opadajući faktor“
dodaje Dženana.
Politička situacija u kojoj se nalazi BiH, blago rečeno, može se nazvati vrlo kompleksnom.
Stvaranje društva znanja i jednakih prilika za sve, društva vladavine prava i demokratije, u
kojem će u uslovima stabilnosti i blagostanja životni standard rasti, jednostavno nije u
fokusu političkih aktera. Obzirom na još uvijek snažan uticaj tradicije u bh. društvu,
patrijarhat je i dalje iznimno dominantan kako u kući tako i na ulici. To je glavni razlog zašto
se ženski pokreti, aktivistice, feministice moraju konstantno boriti protiv hiljadu prepreka
samo da bi pokrenule i najmanju inicijativu. Jedini način da žene dobiju veću kontrolu nad
vlastitim životom i okolnostima koje ih okružuju jeste kontinuirano obrazovanje i
osnaživanje.
„Uloga znanja i obrazovanja za status žene u društvu je neprocjenjiva, ali nekim i dalje teško
dostižna. Statistike pokazuju da su žene većina na polju nezaposlenih osoba u BiH, da su
žene iako procentualno više obrazovane i dalje na manje plaćenim pozicijama. U BiH postoje
područja i zajednice u kojoj se ženskoj djeci ne omogućava ravnopravno školovanje, a niko
od lokalnih vlasti ne čini ništa da tu nepravdu ispravi“ ističe Dženana.
Bosna i Hercegovina je daleko ispod evropskog praga kada govorimo o ulaganjima u
obrazovanje, no znanje je neupitno pokretač i budućeg razvoja, stoga se od unapređenja
obrazovanja jednostavno ne može i ne smije odustati.
„Moramo se sjetiti što je prije moguće da je ovo građanska država i da imamo pravo i
mogućnosti smijeniti one koji nam ne čine dobro. Mi zaslužujemo bolje, naša djeca trebaju
najbolje uslove života. Živjeli smo evo 30 godina pod čizmom etnonacionalističkog
patrijarhata i druga smo država u svijetu po korupciji, po smrtnosti od korone, po smrtnosti
od zagađenog zraka, među posljednjima po slobodi medija ili poštivanju ljudskih prava.
Vrijeme je za drugi program“ poručuje Dženana, te smatra da bi najbolji primjer uspjeha bile
zemlje u kojima su žene u vlasti ili na čelnim mjestima. Ove zemlje se mogu pohvaliti
budžetskim suficitima, stopom nezaposlenosti ispod 4% i mnogim drugim pozitivnim
društvenim promjenama. „Upravo ženski, feministički program može biti ono što nam
treba.“
No, ovakav program zahtijeva i podrazumijeva osnažene, neovisne i jake žene, kojima
predstoji trnovit put do pozicije na kojoj bi imale mogućnost odlučivanja i priliku da
sudjeluju u društvenim procesima.
Svim liderkama i onima koje to žele postati Dženana poručuje: „Tokom godina aktivizma
spoznala sam da je kamen temeljac uspjeha žene njena vjera u sebe i svoje sposobnosti.
Drugi i treći kamen su prijateljice i kolegice. Samo solidarne možemo uspjeti, jer mi smo jedine kojima je stalo do naših prava.“
Da je solidarnost je ključ za osnaživanje i uspjeh žena u Bosni i Hercegovini potvrđuju i druge
uspješne žene – liderke koje su svojim djelovanjem inicirale i donijele promjene u okruženju
ili lokalnoj zajednici. Njihove priče promovisane su i na konferenciji „Susreti liderki za razvoj“
održanoj 16.12.2021. godine u Sarajevo, u organizaciji projekta „Žene na izborima u BiH“
kojeg finansira Švedska a implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).
