Priredila Elma Tahirović
Mnogi od najpoznatijih parfema na svijetu, kao što su Chanel No. 5, Joy Jeana Patoua i Guerlainov Shalimar, sadrže u sebi ružu. Njen miris definira određenu ideju ženstvenosti, u isto vrijeme nježnu i misterioznu. Ovaj cvijet ima dugu historiju u svijetu parfema – i muških i ženskih. U antičkoj Grčkoj potapali su ružine latice kako bi dobili mirisno ulje za tijelo, i za žene i muškarce, a “Traité des Odeurs”, francusko uputstvo iz 18. stoljeća o kreiranju aroma, uključuje recepte za muške mirišljave vodice sa “pregršt ruža”. Koncept rodno podijeljenih parfema zapravo se tek pojavio u 20. stoljeću – posebno nakon Drugog svjetskog rata, kada je reklamiranje prinudno nametnulo eru rodnih normi.
Mračna strana ruže
Sada, kada su te podjele odbačene, nova generacija parfema naglašava androginu privlačnost ruža. One možda jesu delikatnog izgleda, ali njihov miris može biti veoma jak, zemljani i kožni, dok neki elementi arome imaju čak, kako kažu parfimeri, “metalnu mirisnu kvalitetu, poput krvi. Današnji parfemi od ruže često vuku na njenu mračnu stranu, te nisu naročito “feminizirani”. Umjesto toga, ruža je svedena na svoju botaničku esenciju, te otkriva miris ruže koja raste, miris zemlje i kiše koji je hrane, trave koja je okružuje, stabljike i listova.
Njena grublja interpretacija ogleda se u novom Cartierovom parfemu Oud & Pink, koji asocira na trnje i latice, sa začinskim, zasićenim mirisom ruže, uparenim sa “grubim i mračnim” oudom (agarom), kazala je parfimeristica brenda Mathilde Laurent. Rezultat je kompleksan, i nimalo lepršav. Za Aesopov miris Rōzu, francuski dizajner parfema Barnabé Fillion želio je predstaviti cjelokupan ciklus ruže – uključujući zemlju iz staklenika i uvelo lišće – kombinirajući japansku shiso mentu i mahovinasti. U međuvremenu, za miris Vigilante njujorškog brenda St. Rose korišten je reciklirani ekstrakt ružinih latica, a nabavljen je od dobavljača koji čuva latice odbačene u procesu stvaranja čistog ružinog ulja, te ih destilira po drugi put, kako bi stvorio još zemljaniji miris.
Veoma specifična aroma
Ove uniseks mješavine izazov su “blijedoj i otrcanoj percepciji ruže za bakice”, kaže James Craven, arhivista u kultnoj londonskoj parfimeriji Les Senteurs, te smatra da dodatak irisa i vanilije često rezultira staromodnim, puderastim mirisom. Nasuprot tome, za mirisnu kreaciju L’Homme À La Rose, pariški parfimer Francis Kurkdjian – entuzijasta kada je riječ o ružama – naglasio je ružu iz damaska, kao i centifoliju daškom blistavog grejpfruta, kreirajući sunčani miris. “Za mene je ruža poput platna”, kaže Kurkdjian. “Kao svila koju možete pretvoriti u suknju ili kravatu. Sve zavisi od toga šta od nje želite napraviti.” Kada pomirišete L’Homme, dodaje, “ne znate je li u pitanju miris za žene ili za muškarce – jer posjeduje dvosmislenost koja mi se veoma sviđa; pustite mislima na volju i učinite ga svojim”.
Pa ipak, ruža je “veoma specifična” aroma, kaže Kurkdjian, jer za neke može biti preintenzivna. Ima ugodnu jačinu, ali koja neke pomalo guši. Craven, pak, ističe priču o rimskom caru Elagabalu, koji je navodno goste na večeri ugušio gomilom latica ruže. Osjetljiviji nosevi zato više uživaju u nježnijim interpretacijama, poput sapuna ili tinktura za tijelo, kao što se činilo prije nekoliko stoljeća.
