In memoriam: Ivica Vidović

“Velikan”, “dobar kolega”, “izraziti pozitivac”, “šarmantan”, “dobar kolega” samo su neki od izraza koje su na vijest o smrti hrvatskog glumca Ivice Vidovića upotrijebili njegove kolege

Nedavno objavljeno

Dragi naš Servantes

Napisala Živana Jovančić
Snimci AG i Filmski arhiv

Početkom godine sreli smo ga u Kozarskoj Dubici, u vrijeme snimanja  filma Top je bio vreo, reditelja Bobana Skerlića. U ekipi sa 48 glumaca iz BiH, Hrvatske i Srbije, Ivica Vidović bio je najstariji protagonist. I dok smo s glumcima i rediteljem razgovarali ili u improvizovanom studiju ili u restoranu, gdje su po običaju u pauzi snimanja filmaši odmarali uz ručak, njega nije bilo moguće primijetiti. “U hotelu je, danas ništa ne snima pa odmara”, rekla nam glumica Gordana Gadžić kad smo se u razgovoru zainteresirali za njenog supruga i kolegu Ivicu Vidovića. Čekali smo ga, željeli smo bar riječ-dvije progovoriti s ovim dragim čovjekom i izuzetnim  glumcem, a kako je pred nama bio dug put, riješili smo da napokon krenemo.

Teška vremena 

I upravo tad, na izlazu iz restorana, naišao je Ivica. Vidjelo se po svemu, njegovoj kosi, licu, usporenom hodu i držanju tijela da su godine učinile svoje, samo je sačuvao melanholiju i vječno blagi osmijeh na licu. U Skerlićevom filmu tumačio je lik Vlaje, koji zajedno s komšijama proživljava u podrumu zgrade sarajevske ratne dane. “Ovo mi je prvi koprodukcijski film u postratnom periodu. Veoma sam obradovan susretom s kolegama. Vremena su teška i drago mi je da se još nađe posla za ovako stare ljude kao što sam ja”, skromno i tiho pričao je Ivica Vidović. Bio je to njegov posljednji film, a možda i posljednji intervju. Nije nam tada pominjao bolest, a i kolege su pričale da je raspoložen, oran za rad, iako se znalo da su reditelj i filmska ekipa mijenjali termine snimanja da bi što prije stigao u Zagreb, na liječnički pregled. Nije izdržao tešku bolest, preminuo je u 72. godini u KBC Rebro, nakon treće operacije i to sedam mjeseci nakon što je otkriveno da ima rak.

Ivica Vidović kao Paulino i Gordana Gadžić kao Carmela u predstavi Ay, Carmela

Europljanin i intelektualac

Godinama pozorišni, filmski i televizijski glumac, Ivica Vidović igrao je na sceni Hrvatskog narodnog kazališta, Teatra &td, bio je član splitskog HNK, a odlaskom u penziju iz Gavelle osnovao je kazališnu družinu Teatar Rugantino sa suprugom Gordanom, u kome je bio umjetnički direktor, reditelj i glumac. Od prvog filma Rana jesen do posljednjeg Top je bio vreo, na velikom platnu ostvario je brojne uloge, a Srebrenu arenu u Puli dobio je za film Kužiš, stari moj. Na malom ekranu igrao je u brojnim TV serijama, a pamtit ćemo ga po liku Tončija Servantesa iz Našeg malog mista i Hrsuza Halilčića, “Europljanina i intelektualca“, iz Taleta, a posljednja TV serija u kojoj je igrao bila je Naša mala klinika. Istaknuti glumac odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, dobitnik je Nagrade “Fabijan Šovagović“ Društva hrvatskih filmskih reditelja, te nagrade Grada Zagreba. Sa suprugom Gordanom ima sina Filipa i kći Anu, te sina Luku kojeg ima iz braka s glumicom Mirjanom majurec. Rođen je 10. maja 1939. u Beogradu, diplomirao je na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, a sahranjen je u Komiži na Visu, u mjestu svog odrastanja.

Gracija 158, 29.4.2011.
Prethodni članakAlen Muratović
Naredni članakHljeb od žare

Pročitaj još
Related

Kako smo proslavili Gracijin rođendan u Tuzli

Jeste, rođendan Gracije je bio u aprilu, ali su...

AVALON PRODUKCIJA PREDSTAVLJA KONCERT AMIRE MEDUNJANIN U SKENDERIJI

Svjetski priznata umjetnica Amira Medunjanin 22. jula će održati...