Oslobađajuća presuda koja je donesena prije nekoliko dana u Okružnom sudu u Banjaluci izazvala je lavinu osuda brojnih romskih udruženja, ali i boraca za zaštitu prava djece.
Podsjetimo, presudom su krivice za trgovinu djetetom oslobođeni otac trinaestogodišnje djevojčice Alija Alić (51), te Mehmed Bosak (47) i njegov sin Ismet Bosak (19). Alić se teretio da je 10. januara prošle godine u Doboju sa Mehmedom Bosakom dogovorio i obavio prodaju svoje trinaestogodišnje kćerke za 1.000 maraka, a da je prodata kako bi zasnovala prinudni brak.
Ismet Bosak bio je optužen da je nakon što mu je otac kupio trinaestogodišnjakinju, odveo A.A. na područje Visokog i počinio obljubu.
LEGALIZACIJA NASILJA
Nedžad Jusić iz Udruženja Euro-Rom oštro je osudio oslobađajuću presudu, kazavši za Udar da ona zapravo predstavlja nasilje i ubijanje romske porodice i Roma na području Bosne i Hercegovine.
–Ta presuda je nakaradna. Ona legalizuje nasilje nad djecom i zlostavljanje djece, i to je katastrofa. Mi muku mučimo da tu pojavu suzbijemo, da obrazujemo romsku žensku djecu a oni nas sada sputavaju i vraćaju nas hiljadu godina unazad. To je apsurd, jer to je zlostavljanje i podsticanje na zlostavljanje djece – naglasio je Jusić.
Mišljenja je da bi se trebao pokrenuti postupak protiv sudije koji je donio ovakvu odluku, jer ovakva odluka podstiče i poziva druge da seksualno zlostavljaju djecu, obzirom da se sada i drugi mogu pozivati na sudsku praksu iz Banjaluke, isto kako se i odbrana pozvala na odluku Apelacionog suda u Srbiji, koja je vezana za identičan slučaj koji se dogodio u ovoj zemlji.
Jusić je kazao da je to direktno pozivanje romske zajednice, kao i drugih, da mogu zlostavljati romske djevojčice.
–To nije nikakva romska tradicija, da se djevojčice od 12, 13 ili 14 godina seksualno zlostavljaju, to je užas. Bilo koja vrsta nasilja nad maloljetnom djecom i djevojčicama je užas. Zabranjeno je i zakonom Bosne i Hercegovine, pa vi krivično odgovarate ako stupate u seksualne odnose sa djecom mlađom od 14 godina. A sudija koji je tumač zakona kaže da to može proći kod Roma. To je užas – naglasio je Jusić.
Dodao je da je običajno pravo ispod formalnog prava, odnosno da je formalno pravo jače.
–Postoje međunarodne konvencije o zaštiti djece od nasilja u porodici i seksualnog zlostavljanja, koje smo mi prepisali i ratifikovali. Naš zakon, porodični zakon i svi drugi zakoni definišu ovu oblast, i na kraju će neki sudija reći-ma hajde može, to je romsko dijete – kazao je razočarano Jusić.
POVREDA OSNOVNIH PRAVA DJECE
Na presudu je, između ostalih, reagovala i Ženska romska mreža „Uspjeh,“ i izrazila duboku zabrinutost, te osudila oslobađajuću presudu Okružnog suda u Banjaluci.
–Imajući u vidu pozitivno pravne propise Republike Srpske (Krivični zakonik Republike Srpske, Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS i Porodičnog zakona RS) i međunarodne standarde koji štite prava djece, odnosno svake osobe mlađe od 18 godina, tj. Konvenciju UN o pravima djeteta, Istanbulske konvencije, Konvencije Vijeća Evrope o borbi protiv trgovine ljudim, te Palermo protokola UN jasna je namjera zakonodavaca da djecu maksimalno zaštite od bilo koje zloupotrebe i nasilja. Između ostalog, ovi standardi i ukazuju na to da dječiji brakovi, koji su suštinski vanbračne zajednice koje su sklopljene prije punoljetstva, dovode do povrede osnovnih prava djece, prije svega prava na nesmetan psihofizički razvoj, njihovog prava na zaštitu zdravlja i prava na obrazovanje i da su samim tim nedopustiva i izrazito štetna praksa – naveli su iz Ženske romske mreže „Uspjeh“.
Dodali su da je zakonodavac, upravo imajući u vidu zrelost mlađih od 18 godina i njihovu mogućnost donošenja tako važnih životnih odluka, obavezao druge subjekte da procijene i odluče da li je to što djeca hoće zaista njihov najbolji interes i da li su oni fizički i duševno sposobni za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka.
Ovaj standard prihvatio je i Porodični zakon Republike Srpske koji članom 36. utvrđuje da brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života; iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka, a prije donošenja odluke sud je obavezan pribaviti mišljenje organa starateljstva.
–Takođe, standardi zaštite djece koja su žrtva trgovine ljudima jasno naglašavaju da pristanak djeteta koje je žrtva trgovine ljudima na bilo koji oblik iskorištavanja ne utiče na postojanje ovog krivičnog djela – rekli su iz udruženja.
SUD IZNAD ZAKONA
Također su naglasili da, donošenjem oslobađajuće presude, Okružni sud u Banjaluci se stavio iznad zakona Republike Srpske i međunarodnih standarada za zaštitu najboljeg interesa djeteta i propustio da izvrši svoju dužnost i zaštiti najbolji interes djeteta čija su prava ozbiljno ugrožena kako od strane njenog oca, tako i od strane druga dva počinioca koji su najbezočnije iskoristili nedovoljnu zrelost djevojčice.
–A takođe prihvatajući nesuvisle argumente odbrane ovaj sud je u praktičnom smislu ozakonio anticiganizam (Prema definiciji Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije iz 2011, ANTICIGANIZAM je specifična forma rasizma, ideologija koja je zasnovana na rasnoj superiornosti, forma dehumanizirajućeg i institucionalnog rasizma uzgajana istorijskom diskriminacijom, koja se, pored ostalog, izražava nasiljem, govorom mržnje, eksploatacijom, stigmatizacijom i najgorom vrstom diskriminacije.) – naveli su.
Također su oštro osudili i stavove iznesene od strane tima odbrane, tačnije advokata Vladimira Kovačevića i Aleksandra Jokića.
Podsjetimo, Vladimir Kovačević, advokat optuženih, kazao je ranije za Udar da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, „jer se tu radi o romskoj populaciji koja ima jasna pravila koja se baziraju na običajnom pravu koje je staro nekoliko hiljada godina”.
Advokat je smatrao da, prema stavu svih Roma, odnosno njihovih vjerskih poglavara, djevojka za udaju tj. osoba koja može da skolopi brak je ženska osoba koja je napunila 13 godina.
–Kod njih je djevojka od 18 godina stara za brak. Ono što je tu bitno je da se tu radi o neotklonivoj pravnoj zabludi, to što su oni učinili je nešto što su njihovi preci radili hiljade godina unazad. To je dio njihove tradicije, što nikako ne može biti kvalifikacija djela da se radi o trgovini ljudima – tvrdio je Kovačević.
OTVOREN PUT ZA DRUGE ZLOUPOTREBE
Iz Ženske romske mreže „Uspjeh“ reagovali su na ovakve izjave, ističući da su veoma štetne jer promovišu izmišljenu tradiciju.
–U toku samog postupka, a i po donošenju oslobađajuće presude tim odbrane je dao više izjava koje su pored toga što su netačne takođe i izrazito mizogene; pune rodnih stereotipa; predrasuda prema Romima, Romkinjama i romskoj tradiciji, a izrazito štetne jer promovišu štetne pseudo i izmišljene tradicije koje nemaju uporišta u stvarnim tradicijama Roma/kinja, te podstiču da se negativna slika i sterotipizacija o Romima/kinjama dalje širi i osnažuje. Potpuno je neprihvatljivo da se ovakvi retrogradni stavovi predstavljaju kao dokaz i kao validan argument kako bi se djetetu, koje je u trenutku izvršenja krivičnih djela imalo 13. godina, uskratilo pravo na pravnu zaštitu i sigurnost, a pogotovo pravo na djetinjstvo, a posebno se otvara mogućnost za dalje zloupotrebe i kršenja prava djece – istakli su, te također osudili i odluku Apelacionog suda Srbije koja je u ovom slučaju služila kao argument.
Članice Ženske romske mreže „Uspjeh“ kazale su da dižu glas u ime 20.000 Roma i Romkinja iz cijele BiH sa namjerom da apeluju na sve institucije da napokon shvate da su i romska djeca također –djeca, i da zaslužuju da sva njihova dječija prava i njihov najbolji interes budu zaštićeni.
–Pravna struka i nauka su se razvijale hiljadama godina da bi se u 21. vijeku neotklonjivom pravnom zabludom nazivale prakse koje su dokazano štetne za djecu, ali i za cijelu društvenu zajednicu. Sa punim pravom i autoritetom našeg ličnog, profesionalnog i aktivističkog iskustva odgovorno tvrdimo da dječiji brakovi nisu tradicaja Roma/kinja, da ni u kom slučaju nije tačan stav tima odbrane da je ‘prema stavu svih Roma/kinja, odnosno njihovih vjerskih poglavara, djevojka za udaju tj. osoba koja može da sklopi brak je ženska osoba koja je napunila 13 godina. Kod njih je djevojka od 18 godina stara za brak – kazali su iz udruženja, i pozvali pravosudne i sve druge institucije da ne zatvaraju oči pred kršenjem prava Roma, Romkinja, a pogotovo dječaka Roma i djevojčica Romkinja, te da učine sve što je neophodno kako bi se domaći i međunarodni pravni standardi primjenjivali i na zaštitu prava bez izuzetka.
KLJUČ U OBRAZOVANJU I ZAPOŠLJAVANJU
Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine kazali su za Udar da su u prethodnih desetak godina imali veoma mali broj registrovanih pojedinačnih predmeta po pitanju maloljetničkih brakova među Romskom populacijom, a u kojima se može postaviti i pitanje krivične odgovornosti u slučaju zasnivanja vanbračne zajednice sa maloljetnim licem.
–Bez obzira na navedeno, ombudsmeni su svjesni teškog položaja u kojem romska populacija živi što je sigurno jedan od razloga za pojavu pomenutog fenomena – rekli su nam.
Naglasili su da su konkretne opšte mjere koje je potrebno preduzeti kako bi se popravio težak socio-ekonomski status Roma predstavljene u Specijalnom izvještaju o položaju Roma u Bosni i Hercegovini.
–Nesumnjivo je da ključnu ulogu u oslobađanju od upitnih tradicija imaju obrazovanje i zapošljavanje, jer vode većoj ekonomskoj nezavisnosti žena Romkinja – zaključili su iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.
ZATVORSKA KAZNA
Prema porodičnim zakonima Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta, maloljetnim osobama nije dozvoljeno sklapanje braka, osim kada se radi o osobi s navršenih 16 godina, a za koju je utvrđeno da je fizički i psihički sposobna da vrši prava i dužnosti koje nastaju u bračnoj zajednici.
U FBiH i Brčko distriktu predviđena je zatvorska kazna u trajanju od tri mjeseca do tri godine za punoljetne osobe koje žive u vanbračnoj zajednici s osobom mlađom od 16 godina, kao i za roditelja, odnosno staratelja koji maloljetnoj osobi to omogući ili je na to navede.
Za navođenje maloljetnika na brak iz koristoljublja predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Krivični zakon Republike Srpske za punoljetnu osobu koja živi u vanbračnoj zajednici s osobom mlađom od 16 godina i roditelja, odnosno staratelja koji je to omogućio, predviđa novčanu ili kaznu zatvora do dvije godine, a ako roditelj ili staratelj omogući brak maloljetnika iz koristoljublja, za to je propisana kazna do tri godine zatvora.
KRŠENJE KONVENCIJE
Dakle, presuda suda se pravda običajnim pravom, institutom braka i inostranom sudskom presudom u istoj pravnoj stvari, odnosno sličnim predmetom iz Srbije, gdje je Apelacioni sud u Beogradu poništio presudu Višeg suda u Pančevu i optuženog oslobodio krivice za obljubu djeteta.
S obzirom na porodične zakone po kojima sklapanje braka nije dozvoljeno osobama mlađim od 18. godina, brak se kao institut nije mogao upotrijebiti za donošenje oslobađajuće presude jer se isti prema jasnim činjenicama nije mogao zaključiti na zakonit način.
S druge strane, običaj se kao izvor prava ne može koristiti pri donošenju sudskih odluka jer su Sudovi u Bosni i Hercegovini isključivo vezani važećim zakonima, zbog čega sve osobe koje se nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru ili nacionalnu/etničku pripadnost imaju jednak pravni tretman i zaštitu.
Sud nije vezan ni sudskim odlukama u istim ili sličnim predmetima, a naročito ne inostranim presudama, pa je jedini relevantni međunarodni akt na koji je sud trebao paziti Konvencija o pravima djeteta, što nažalost nije bio slučaj.
(PORTAL-UDAR.NET)
