Nedavno objavljeno

Šta smo naučili o bosanskohercegovačkoj modnoj sceni u doba koronavirusa?

Ujedinivši snage, modni dizajneri i dizajnerice u Bosni i Hercegovini su proizveli na hiljade maski za lice i zaštitnih odijela – i niko nije ovu nemilu situaciju iskoristio kao priliku za profit

Piše: Amra Zvizdić

Ako uzmemo u obzir činjenicu da moda posjeduje vlastiti vizuelni jezik, te da gotovo uvijek predstavlja odraz društvenog stanja i određenog vremenskog konteksta, ne čudi da je modna industrija u vremenu pandemije koronavirusa dala svoj značajan doprinos u borbi protiv najveće zdravstvene krize modernog doba. To smo prvenstveno mogli vidjeli na primjeru velikih konglomerata, poput francuskog LVMH, koji je u svojim pogonima za proizvodnju parfema i beauty proizvoda otpočeo proizvodnju tečnosti za dezinfekciju ruku. Isti primjer slijedile su grupacije Bulgari, L’Oréal i Clarins. Potom je stigao odgovor iz velikih modnih kuća, pa su tako Fendi, Louis Vuitton i Prada otpočeli proizvodnju hirurških maski za lice. Yves Saint Laurent i Balenciaga su najavili proizvodnju pamučnih maski, dok su pojedini modni dizajneri, poput libanonskog couturiera Tonyja Warda, počeli proizvoditi pamučne bolničke posteljine i zaštitna odijela za medicinske radnice i radnike.

Bilo je nebrojeno pozitivnih primjera kojima smo svjedočili, a koje su vlasti odlučile adekvatno nagraditi. Tako su Francuska i Italija samo neke od evropskih zemalja koje su privredne subjekte oslobodile plaćanja poreza do okončanja vanrednog stanja, donijele set odluka koje poslodavcima zabranjuju otpuštanje uposlenica i uposlenika, te uvele niz olakšica koje imaju za cilj što bržu stabilizaciju proizvodnog i poslovnog procesa.

Važnost domaće proizvodnje

Iako je još uvijek nejasno kojim tempom, sigurno je da će se svjetska modna scena oporaviti. Ali, šta je sa Bosnom i Hercegovinom, državom u kojoj modna industrija faktički ne postoji? Uz izuzetak nekoliko talentovanih modnih dizajnerica i dizajnera čija kreativnost nije upitna, na sceni je duboko nerazumijevanje mode kao važnog ekonomskog pokretača društva.

Međutim, to nikada nije zaustavilo napore i želju bosanskohercegovačkih modnih dizajnerica i dizajnera da ponude svoju viziju mode i donkihotovski nastave borbu na domaćem tržištu prezasićenom takozvanom “brzom” modom. Iako često u nezavidnoj situaciji, bili su prvi koji su se odazvali apelu medicinskih i sanitarnih radnica i radnika koji su se suočili sa deficitom zaštitne opreme. Ujedinivši snage, za vrlo kratak period proizveli su na hiljade maski za lice i zaštitnih odijela. Bio je to značajan doprinos i humana gesta. Nikada važnost i nužnost domaće proizvodnje nisu bili toliko očiti kao u trenutnoj situaciji kada ovisimo isključivo o sebi. U vrijeme zatvaranja granica, otežanog uvoza, strožijih i dugotrajnijih carinskih kontrola, jasno je da se možemo primarno osloniti samo na one resurse koji su nam dostupni u Bosni i Hercegovini.  

Od Sarajeva do Ljubuškog

Prvi pozitivan primjer na bosanskohercegovačkoj modnoj sceni koji smo uočili bio je angažman modne dizajnerice Belme Tvico-Stambol. Odmah po proglašenju vanrednog stanja, a na poziv i molbu nekoliko javnih institucija, čitav tim uposlenica i uposlenika brenda Belma Tvico otpočeo je proizvodnju jednokratnih i višekratnih zaštitnih odijela i maski za lice za medicinsko i sanitarno osoblje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do sada su izradili 200 zaštitnih odijela i nekoliko stotina maski za lice.

Suočeni sa nedostatkom materijala, iz brenda Belma Tvico kažu da, nažalost, ne mogu nastaviti sa procesom proizvodnje zaštitne opreme iako za to postoji velika volja. “Dobra volja postoji, ali sada čekamo odluku nadležnih institucija koje moraju odobriti veću narudžbu materijala i njegov uvoz u našu državu. Jedino tako ćemo u što kraćem periodu riješiti problem deficita nužne zaštitne opreme.”

Potom je uslijedio primjer modne dizajnerice Ene Dujmović, koja je s kolegama i kolegicama iz branše otpočela proizvodnju višekratnih maski za lice. Ena Dujmović, Naida Đekić, Adela Hodžić i Milan Senić ujedinili su snage i dokazali da se u modi mogu roditi  iskrena prijateljstva, te da sujeta nije uvijek imperativ u modnoj zajednici. Izrađuju pamučne sterilizovane maske za lice koje su podjednako funkcionalne i sigurne. Izrađene od pamučnog materijala koji se može otkuhavati, maske sadrže pregradu za dodatni zaštitni filter u koji se najčešće stavlja sterilna gaza. Također, maske sadrže ušiveni komad žice koji omogućava da se sigurno pričvrste na lice. Maske dijele besplatno svima onima kojima su u ovim trenucima najpotrebnije.

U saradnji sa GSS Ljubuški, ljubuški brend Lola.tees izrađuje maske za lice za potrebe doktorica i doktora i medicinskog osoblja uposlenih u Domu zdravlja Ljubuški i na Klinici za pedijatriju KBC Mostar. Izrađuju pamučne, višeslojne i višekratne maske koje se mogu prati na visokim temperaturama. Uz pomoć volontera, izrađuju i dostavljaju zaštitne maske i za dječiju onkologiju Odjela za pedijatriju SKB Mostar, Centar za dijalizu SKB Mostar, Roditeljsku kuću Sarajevo i Kliniku za ginekologiju SKB Mostar. Ono što se u ovom slučaju ističe kao pozitivan primjer jeste činjenica da je Grad Ljubuški prepoznao ovu humanitarnu akciju i pružio finansijsku pomoć.

Pozitivan primjer pružila je i modna dizajnerica Selma Berisalić, vlasnica modnog brenda Selma Starfinger. Zajedno sa svojim timom ovih dana izrađuje i poklanja maske za lice od čistog pamuka. Otkuhavanjem materijala prije izrade, osposobljavaju maske za ponovnu upotrebu. Modna dizajnerica Jasna Hadžimehmedović-Bekrić u ovim trenucima misli na svoju lokalnu zajednicu, pa je tako izradila maske za lice za svoje komšije i drage prijateljice i prijatelje.

Nesebična pomoć

Ono što je važno naglasiti jeste činjenica da niko od modnih dizajnerica i dizajnera iz Bosne i Hercegovine nije iskoristio ovu nemilu situaciju kao priliku za profit. Iako na društvenim mrežama možemo vidjeti objave ljudi koje maske za lice prodaju, bosanskohercegovačka modna zajednica je ovo prepoznala kao priliku za nesebično pružanje pomoći.  

Međutim, pitanje je da li će javnost upamtiti njihove napore i ljudsku dimenziju djelovanja nakon što pandemija završi. Koliko zapravo cijenimo modu sa potpisom made in B&H? Da li u svojim ormarima posjedujemo odjevne komade proizvedene u Bosni i Hercegovini? U konačnici, da li će vlast konačno čuti glas, ili vapaj za pomoć, modnih dizajnerica i dizajnera iz Bosne i Hercegovine? Jedna stvar je sigurna: mi ćemo im uvijek rado ustupiti svoj medijski prostor, podržati njihov rad i, u situacijama kao što je ova, pohvaliti za humanost i nesebičnost koju ovih dana iskazuju.

 

Latest Posts

Raport

spot_img