NaslovnicaNAŠE PRIČEALISA ČAJIĆ: Ljubav treba da nas vodi kroz život, kao i Antigonu...

ALISA ČAJIĆ: Ljubav treba da nas vodi kroz život, kao i Antigonu nekad

Ovogodišnju pozorišnu sezonu Alisa Čajić ispraća punog srca: pobrala je pohvale za odigranu naslovnu ulogu u tragediji Antigona na sceni Pozorišta mladih te dobila pripravnički staž u Narodnom pozorištu koji nagovještava bolju glumačku budućnost

Napisala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom

Nekad Marija Crnobori, kasnije Ena Begović, u novije vrijeme Dora Fišter, Milica Grujičić, Vanja Ejdus, Dijana Vidušin, Sara Poljak, Simona Dimkovska, Ilda Bisić, Zana Marjanović, Maja Izetbegović… Svaka od ovih glumica jednom je bila Antigona, junakinja iz istoimene Sofokleove tragedije. Antigona je aktuelna za teatarske umjetnike od prastarih vremena do našeg milenija, jedan je od najpoželjnijih likova svjetske književnosti, velika uloga i veliki izazov za svaku glumicu.
“To je prilika koja se ne propušta, koja se dešava jednom ili nijednom u karijeri. Jedna od životnih želja bila mi je igrati Antigonu, osjetila sam se počastvovanom kad me je reditelj Damir Kustura pozvao da je igram”, kaže nam presrećna Alisa Čajić (29), sa kojom razgovaramo nekoliko dana nakon premijere održane 31. maja u Pozorištu mladih. Trudila se, kaže nam, da utisne “jedno zrno ličnog nadahnuća” kreirajući starogrčku junakinju.

Prvi put u ulozi TV voditeljice

“Ona je hrabra i odlučna, vjeruje u svoje stavove, ni u jednom momentu ne želi da se preda. Trudila sam se da to iznesem do kraja. Ako se sa Antigonom mogu sjediniti u nekom stavu iz njenog doba sa stavom iz sadašnjeg vremena, onda je to rečenica koja je u završnici obilježila njen monolog: ‘Ja za ljubav samo dođoh na taj svijet.’ Ta se misao može i danas primijeniti na sve nedaće koje su nas snašle. Ljubav treba da nas vodi kroz život, kao i Antigonu nekad. Mogu se sjediniti sa njenim emocijama koje gaji prema bratu, to je nešto što je bezvremensko, mislim da će uvijek ostati ta ljubav prema najbližima, to se ne može nikad promijeniti. Ljubav treba da vodi i mlade ljude, i svakog čovjeka, a ne da nas mržnja truje.”
Ovih dana Alisa je dobila pripravnički staž u Narodnom pozorištu, što je još jedan razlog da blista od sreće. Optimistično iščekuje septembar s nadom da će se naći u podjeli novog projekta bez razlike i odmah, a za godinu dana, veli ona, osvojiti glumačke adute koji će je napokon uvesti na veliku scenu Kuće na Obali. Njeni glumački putevi bili su zanimljivi i inače u zadnje vrijeme. Igrala je u TV seriji Konak kod Hilmije, u igranom filmu Žaba, reditelja Elmira Jukića, ali i u filmskom prvijencu Timura Makarevića Ništa, samo vjetar, lani prikazanom u Švedskoj. Nije taj film vidjela ni bh. publika, a nije ga vidjela ni Alisa. “Zadovoljstvo mi je da govorim o tom filmu jer sam ulogu dobila na kastingu, nakon sat vremena. Radovala sam se kao malo dijete kad su mi to javili, bila sam presretna, vesela. Timur je profesionalac, sa mnom je radio posvećeno na ulozi Nace, djevojke iz skromne porodice. Ja sam za sebe napravila njenu biografiju da je lakše kreiram, ona je savremen lik, ima svoje želje, težnje, snove, emotivna je, ali pomalo izgubljena u ovom vremenu. Ne znam kada će film biti prikazan kod nas, ali ću ga pogledati iako ne volim sebe gledati na ekranu”, govori Alisa te naglašava kako ne pravi razliku između uloga. “Vjerujem u onu glumačku frazu da ne postoje male i velike uloge. Ja sam imala, recimo, malu ulogu u Žabi, ali to iskustvo mi je veoma vrijedno. Tu je i divni režiser Jukić, zato sam odmah pristala da igram kad me pozvao.”
Ljubav prema glumi za Alisu nije upitna uopšte, samo je puki slučaj htio da postane voditeljica zabavne emisije Nedjelja u zemlji čuda na TV1. Povjerenje joj je ukazala urednica Hatidža Nuhić i pripremala je. Emisija je bila inspirativna, nudila je slobodu, poticala maštu, tako da su se Alisa, Hatidža i Aldin Tucić brzo uigrali i, veli, pokupili simpatije i pohvale televizijske publike. Upravo je završila prvu sezonu, nema više tremu, ohrabrena je, stoga je pitamo može li poslije izvjesnog vremena voditeljski posao potajno škoditi glumačkoj profesiji. Ne mora tako biti, obje skoro istovremeno ističemo kao “dokaz” glumca i voditelja Tarika Filipovića.


“Da, Tarik je taj, on mi je bio i gost u emisiji. Imam sreću što je moj kolega, može biti uzor kad razmišljamo o glumcu koji voditeljski posao iznese kao dobru ulogu. Zašto sam vam rekla da sam imala ogromnu tremu? U svom poslu lišena sam treme, jer iza tebe je akademija, iskustvo, uloga koju si spremio, to je ono što želiš da pokažeš, a u ulozi voditelja našla sam se prvi put. Imam sa sobom partnere, ali nije dogovorena svaka akcija, tekst, replika, tu se igra na improvizaciju. Našla sam se u poslu za koji većina misli da je sličan glumi, ali nije.”
Odnedavno nastupa u predstavi Dame biraju, sa ekipom je provela mjesec dana na turneji u Hrvatskoj te osjetila šta znači život na točkovima. Uprkos svemu, za nju je to bilo nezamjenjivo iskustvo. Od naredne sezone će zamjenjivati glumicu Nancy Abdel Sakhi kad god budu igrali u Sarajevu. Razmišlja da s kolegom Emirom Fejzićem ponovo scenski oživi komad Venera u krznu, svoju diplomsku predstavu, koja privlači publiku. “U mojoj profesiji najteže je čekati. Ja sam radoholičar, uživam kad imam puno posla, tada najbolje funkcionišem.” Veli nam da je samokritična, vjeruje da je sreća presudna u životu, u poslu, u svemu. Skoro tri godine otkako je diplomirala, osobni pogled na karijeru opisuje iskreno, iz svake njene riječi zrače energija, volja, duhovna snaga. “Antigona je bila odskočna daska, nadam se da će sve ići nabolje. Dosadašnji put u karijeri opisala bih kao put iščekivanja nečeg velikog. Ali nisam samo iščekivala, puno sam radila na sebi, nikad nisam odustala.”
Nije joj svojstveno da poslovne probleme donosi kući, da time opsjeda supruga i kolegu Marija Drmaća. To je stvar i nekog internog, intimnog dogovora među partnerima, nešto u čemu se bespogovorno slažu. Stoga na naše pitanje šta je najveći izazov u braku u kome su supružnici glumci, Alisa lakonski odgovara: “Izazov je da odolimo priči o poslu. Dovoljno je što se bavimo istom profesijom, nema potrebe da o tome pričamo. Naravno, razgovaramo kad neko od nas kreira ulogu, pomažemo jedno drugom, ali, generalno, trudimo se da o poslu ne pričamo.”

Gracija 370, 14.6.2019.