Napisala Mersiha Drinjaković
Snimila Sanela Babić
Svojim pjevanjem godinama osvaja scene i puni koncertne dvorane širom svijeta, ali u ovoj našoj priči, duboko simboličkoj i povezanoj solidarnošću, Amira Medunjanin je postala, usudit ćemo se reći, megafon za one koje su ušutkane. “Čini se da žene u ovom novom svijetu nikad nisu imale više obaveza na svojim leđima”, kaže ona. “Pravo je pitanje: kada žene imaju vremena da se bave sobom? A solidarnost je prisutna, ne mogu reći da je nema. Mislim da je više pitanje koliko smo spremne da se otvorimo jedna drugoj i da podijelimo sve što nam je važno u određenom trenutku.”
Tu sam!
I onda kada je nama bilo važno u određenom trenutku, ona je to shvatila i otvorila se spremno i srčano našoj ideji. Na Gracijinoj Donatorskoj večeri za žene koje izlaze iz sigurnih kuća “Uz nju, za njenu slobodu” bila nam je potrebna upravo emocija Amirinog glasa. Jednostavno je “vibrirala” na frekvenciji koju smo željeli da osjete svi oni koji su 27. decembra 2024. bili u Narodnom pozorištu. I njezina kratka poruka “Tu sam”, jer – to je Amira. Kad nešto želite istinski podržati, stvari su jednostavne. A opet, kad ste uz nekog deklarativno, mahnete mu usput i nastavite dalje, bez zaustavljanja i razmišljanja o tome koliko je važna mogla biti vaša podrška.
Amira nije takva. Za muzičku divu čiji su nastupi rasprodani mjesecima unaprijed i dogovaraju se preko menadžera, uvijek postoje izuzeci poput rečenog koji odražavaju veličinu nečije ljudskosti.
Više od pjesme
Razmišljala sam kako je to izgledalo u njezinoj glavi kad sam joj uputila molbu za dolazak na Donatorsku večer, bez puno nade da će u prezauzetom decembru naći vremena za Gracijinu akciju. “Pravite događaj da pomognete ženama koje su žrtve nasilja?! Evo, ja mogu doći da nastupim.”
Amira Medunjanin i Alma Abdagić, autorica Alme, tu su nam noć dale puno više od same izvedbe pjesme. Dok su pjevale, među prisutnima je zavladalo jedinstveno stanje duha – osjećaj zajedništva, solidarnosti i čvrsta odluka da moramo nastaviti graditi mrežu podrške onima koje tu podršku trebaju.
“Svašta nam se dogodi u životu. U suštini smo veoma krhka bića i teško nam se nekada nositi s gubitkom voljene osobe. Ali, uvijek postoji neko ili nešto što nam daje podstrek da nastavimo. Uz podršku bliskih ljudi, koji su s nama u teškim trenucima, i njihovu ljubav, sve možemo prevazići i krenuti dalje. Stihovi pjesme koju je Alma napisala posvećena je ženama koje su imale priliku iskusiti univerzalnu ljubav”, kazat će nam. I ta podrška i ljubav koju stvaramo za druge i koju osjećamo zauzvrat zapravo su jedini ispravan put kojim možemo ići u globalnim promjenama opterećenom svijetu koji se odmiče od solidarnosti.
Ovakav čin u kojem je Amira zdušno učestvovala ima moć da razbije zidove šutnje i skrene pažnju na ono što se predugo guralo pod tepih. Njezin glas tu postaje nezaustavljiv, on ruši predrasude, razbija stigmu i otvara prostor u kojem žrtve ne moraju da se osjećaju same.
Muzika nije samo zabava – ona je pokret, snaga, stav. A kada se ta moć zbira zajedničkih vrijednosti stavi u službu plemenitosti onda postaje himna otpora, i svaka melodija postaje svjetlo u mraku, a svaka žena zna – nije sama.
Ovaj tekst pišem dok slušam Amirinu pjesmu Pjevat ćemo što nam srce zna. Da je samo nju napravila u ovih sad već skoro 22 godine karijere, mnogo je.
