Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimci Irfan Redžović
Tužan je grad Zenica ovih dana i sedmica, tužan i osramoćen”, drhtavim glasom govori glumica i TV voditeljica Snežana Vidović (36), nekadašnja predsjednica Udruženja za spašavanje i zaštitu životinja “Šapa” Zenica, a danas njegova glasnogovornica. Naime, svi normalni ljudi zgroženi su masovnim trovanjem pasa lutalica krajem januara, koji su u mukama umirali na ulicama Zenice. Dvadeset ih je ubijeno, a četvero je preživjelo trovanje. Užasnuti slikama iz Zenice, od Snežane smo zatražili više informacija, jer se, osim na nedužne životinje, hajka digla i na članove “Šape” – jer štite životinje!
Šta se to dešava u Zenici?!
– Svjedočimo masovnom trovanju pasa na ulicama grada, starih pitomih pasa pored kojih su generacije djece odrastale u raznim dijelovima Zenice, pasa od kojih su neki imali i 10 godina, čije leševe pronalazimo, kao i ostatke otrova. Izostaje osuda gradonačelnika i izabranih zvaničnika. A na društvenim mrežama i portalima vodi se do sada neviđena kampanja blaćenja, spinovanja, klevetanja, direktnih napada, progona, zastrašivanja članova “Šape”, kao i hranitelja napuštenih pasa, kojima se zovu inspekcije radi dvije zdjelice hrane pod balkonom, jer u Zenici i hranjenje pasa, izgleda, postaje kažnjivo. Ovo što se dešava u Zenici ovih dana je anticivilizacijski čin i školski primjer dobro navođene masovne histerije, harange – jednom riječju, sa teškim posljedicama.
Koliko pasa je dosad otrovano, odnosno ubijeno?
– Otrovana su, što mi znamo, 24 psa, od kojih je 20 ubijeno. Većina je nađena mrtva, nekoliko ih je umrlo u toku ukazivanja veterinarske pomoći: u agoniji, trzajima, s pjenom na usta… To su slike od kojih čovjek zanijemi, slike neviđene patnje… I tako su umirali svi. Četiri psa su preživjela trovanje i trenutno su, nadamo se, van životne opasnosti. Otrovana je i jedna maca, koliko je Udruženju poznato i prijavljeno. Bojimo se da je brojka puno veća, ali da se sva tijela nisu niti pronašla, a bojimo se i da je ovo samo početak. Koristim priliku da ponovim da je trovanje pasa ne samo krivično djelo po osnovu ubijanja i mučenja životinja nego i po osnovu izazivanja opće opasnosti po sve građane, jer kontaminiranost tla stvara opasnost da sutra dijete koje dodirne snijeg na kojem su tragovi otrova i ruku stavi u usta također nastrada, kao i vlasnički psi. Ovo je ozbiljno krivično djelo!
Da li je utvrđeno ko su počinitelji?
– Slučajeve prijavljujemo, na građane apelujemo i savjetujemo šta da čine ako vide otrovanog psa ili mačku, koga da zovu. Udruženje na uviđaj zove policiju MUP-a ZDK, kao i predstavnike Tužilaštva ZDK. Predmet je otvoren, istraga se vodi, izjave su date od svjedoka događaja, Tužilaštvo ZDK je dalo nalog za obdukciju nekoliko tijela i analizu otrova. To je ono što u ovom trenutku možemo reći. Neka nadležni rade svoj posao. Spekulisati o počiniteljima ne želimo.
Kako je došlo do odluke da se sa zeničkih ulica sklone psi lutalice ako nisu nikom učinili ništa nažao?
– Hvala vam na ovom pitanju. Jer upravo je novootvoreno sklonište za životinje, čiji je vlasnik Grad, a koje je dato na upravljanje komunalnom preduzeću “Alba” Zenica, napunjeno takvim psima –pitomim, zdravim, socijaliziranim, sterilisanim. Takav pristup ne vodi rješenju niti će riješiti probleme građana. Zašto se s ulica sklanjaju psi koji nemaju nikakav istorijat napada, ugriza, a na ulici ostavljaju oni koji su navodno odgovorni za milionsku odštetu koju Grad Zenica, kako kažu zvaničnici, treba da plati svojim izgriženim građanima? Gdje su ti psi i zašto se njih ne sklanja? Da li ih nema, ili ne znaju ko su, ili je interes da ti psi ostanu na ulici!? Udruženje “Šapa”, koje godinama spašava, liječi, provodi projekte sterilizacije i kastracije napuštenih pasa i poznaje pse kao i teren, od početka ukazuje na sve greške i nelogičnosti ovog pristupa. Problem napuštenih životinja rješava se djelujući na njegov UZROK i radeći na prevenciji napuštanja, na kažnjavanje napuštanja, na prevenciji rasta populacije, na udomljavanju i slično. Uklanjanje pitomih pasa s ulice je predstava za javnost, stvaranje privida da se nešto radi, ispunjavanje predizbornih obećanja… Uklanjanjem pasa ne djeluje se na uzrok problema, već na posljedicu. “Šapa” je ponudila pomoć nadležnim da se identifikuju psi koje treba prve skloniti, ponudila stručnu pomoć, kao i pomoć u udomljavanju…
trovanje pasa
Šta se imputira Udruženju “Šapa”? Ko vas i za šta vas sve optužuju?
– Mašta ovdje graniči s potpunim bezumljem i psihopatologijom: ide se od optužbi da Udruženje truje pse, da ih prodaje – što žive, što mrtve, da profitira, da odvozi pse na sela, da drži pse u ilegalnim azilima… Dakle, za sve ono protiv čega se mi borimo i godinama prijavljujemo. Imputiraju nam to mračnjaci sakriveni iza lažnih profila na Facebooku, ina udruženja koja su davno izašla van okvira svojih statutarnih ciljeva a koja se tobože brinu za ugrožene građane pa se opsesivno bave “Šapom”, indivudue koje djeluju pod okriljem mraka – jer se pse odvodi, hvata, ubija i truje pod okriljem mraka, individue koje prijete i fizički nasrću na “Šapine” aktivistice…
Zašto to rade?
– Riječ je o klasičnoj hajci, harangi, školskom primjeru pokušaja rušenja kredibiliteta udruženja koje časno ispunjava statutarne ciljeve i pomaže zajednici. Godinama se obrću teze i “Šapu” se optužuje da želi pse na ulicama grada, a “Šapa” radi upravo sve suprotno od toga.
Je li i prije je bilo sličnih situacija u vašem gradu?
– Ovo, nažalost, nije prvi slučaj trovanja, ubijanja i mučenja pasa u Zenici. I ranije smo činili isto –prijavljivali, javno obavještavali, apelovali na nadležne, kao u slučaju masovnog trovanja iz avgusta 2016., te odvođenja i ubijanja pasa u julu 2015. Nažalost, niko nije bio procesuiran. Nadamo se da to neće biti slučaj i ovog puta.
Jeste li razgovarali s vlastima, postoji li ikakvo obrazloženje?
– Udruženje je osam godina bilo konstruktivan partner Gradu i Gradskoj upravi, pružajući svu moguću pomoć i noseći najveći “teret” – što sa radom na terenu, što konkretnim akcijama. Zahvaljujući radu Šape i takvom partnerstvu koje je trajalo godinama, Zenica je bila primjer dobre prakse. S novom administracijom jasno je da se odnos prema ovom pitanju umnogome promijenio, kao i klima u gradu; javni istupi izabranih zvaničnika su, može biti, ohrabrili brojne individualne akcije i svojevrsnu pomamu i histeriju na društvenim mrežama protiv napuštenih životinja i samog Udruženja. I novoj administraciji smo odmah na početku ponudili partnerstvo i konkretnu pomoć. Dijalog je trajao pa je naglo prekinut bez ikakvog objašnjenja od strane onih koji donose odluke, što upućuje na dvoličan i neiskren odnos. Nažalost, sve što je uslijedilo, kao i najave uklanjanja pasa s ulica, daje dovoljno materijala da se izvuku neki zaključci. Mi smo i dalje otvoreni za saradnju i spremni da pružimo pomoć svima.
Udruženje “Šapa” je odlučilo podnijeti krivične prijave, ali i tužbu. Protiv koga?
– Udruženje će po osnovu počinjenja krivičnih dijela trovanja, ubijanja i mučenja životinja podnijeti krivične prijave direktno Tužilaštvu ZDK. U pripremi su i tužbe za klevetu protiv svih onih koji su u javni prostor iznijeli neistine o Udruženju te pokušali lažno inkriminisati i diskreditovati Šapu.
Gdje su psi koji su izbjegli trovanje i šta je sa azilom?
– Psi koji su izbjegli trovanja su pod skrbi Udruženja, sklonjeni na sigurno, pod veterinarskom kontrolom i svakodnevnom terapijom. Sklonište, nažalost, još nije otvoreno za javnost, što je zakonska obaveza. Prema našim saznanjima, kapacitet skloništa je popunjen već sada, a znamo da bh. zakon ne poznaje rok za držanje pasa u skloništima, a tamo su sada pitomi, udomljivi psi. U više navrata smo, i pismenim i usmenim putem, zatražili mogućnost posjete skloništu i ponudili pomoć sa udomljavanjem životinja, a ni dosad nemamo pozitivan odgovor. Sačekat ćemo još u nadi da će menadžment “Albe”, kao zvanični upravitelj, prepoznati dobrobiti od saradnje sa “Šapom”.
Šta mogu učiniti aktivisti iz drugih bh. gradova?
– U mnogim gradovima su se slična ili ista nedjela dešavala. Podrška nam je jako bitna; bitno je da svi zajedno dignemo glas i rasvijetlimo ovaj problem, da ne ćutimo, jer ćutanje je znak odobravanja, likovanja, ohrabrivanja, ili pak saučesništva. Bitno je da proširimo istinu o svemu što se dešava u Zenici, jer danas Zenica, sutra neki drugi grad. Daje nam snagu kad vidimo koliko se običnih ljudi javilo i osudilo ovaj zločin, dalo podršku, kao i niz javnih ličnosti, intelektualaca. Znamo da nismo sami.
Šta je vama osobno najteže palo u svemu ovome?
– Mržnja koja me okružuje. Pitam se zašto i gdje živimo i kako popraviti društvo koje nepovratno ide u pravcu fašizacije. Pitam se kada je najbolji čovjekov prijatelj postao predmet ovolike mržnje i zašto. Iskaljujemo se na slabijem od sebe. Pa da li je moguće da su nam u BiH psi baš za sve krivi i da će nam biti bolje onda kada ih ne bude?! Ko će onda kada ne bude pasa biti na redu?, kako reče naš dobar drug, pisac Selvedin Avdić. Tužna sam, jako sam tužna ovih dana kada gledam s kakvom strašću te ljudi koji te ne poznaju mogu mrziti i željeti ti zlo. I kako je lako manipulirati ljudima. Tužna sam, ali sam sigurna da ćemo iz ovoga izaći još jači i odlučniji da istrajemo u borbi za bolje društvo, za bolju Zenicu, uz pomoć i podršku prijatelja i svih onih koji su danas glas razuma u BiH.
