Napisala: Anida Sokol
Snimio: Nikola Blagojević
Australska glumica Kym Vercoe na scenu je maestralno prenijela lično iskustvo koje je kao turistkinja doživjela u Višegradu prije dvije godine. U okviru programa Modul Memorije 2011. odigrana je dirljiva i iskrena predstava Sedam kilometara sjevernoistočno, koja je dobila naziv po udaljenosti rehabilitacijskog centra Vilina Vlas od Višegrada. Predstava je teatarski spomenik ženama mučenim u centru koji je tokom rata služio kao logor. “Uvijek sam se pitala imam li pravo da pričam o onome što se desilo u BiH i nisam sebe željela predstaviti kao žrtvu”, govori glumica i rediteljica predstave, premijerno prikazane prošle godine u Sydneyu, Kyminom rodnom gradu, a u Sarajevu je imala svoju evropsku premijeru.
Priča o zaboravljanju
Poput svakog turiste, Kym je uživala u prirodnim ljepotama i ležernom životu Balkana i s Andrićevom knjigom Na Drini ćuprija u ruci posjetila je i Višegrad. Poslušala je savjet autora bh. vodiča Tima Clancyja, Amerikanca koji godinama živi u Sarajevu, i odsjela u rehabilitacijskom centru Vilina Vlas. Kada se vratila u Australiju, gdje inače igra u političkim i društveno angažiranim predstavama teatarske grupe Version 1.0, saznaje za mračnu prošlost centra: Vilina Vlas bio je logor u kojem je mučeno i silovano 200 žena. Potresena ovim saznanjem, Kym odlučuje pisati Timu Clancyju u nadi da će iz vodiča izbrisati Vilinu Vlas, vraća se u Višegrad, gdje uglavnom nailazi na negiranje zločina, i odlučuje, u počast ženama koje su svi zaboravili, svoju dirljivu ispovijest prenijeti na pozorišne daske.
Negiranje onoga što se desilo
“Ovo je priča o zaboravljanju onoga što se desilo i negiranju loših stvari koje su se dogodile. To je također i priča o mom putovanju po Balkanu i mojoj ljubavi prema Bosni”, govori Kym o predstavi koja je sarajevskoj publici predstavila strašnu činjenicu za koju mnogi nisu znali. “Iz historije nikada ne učimo, i zbog toga je važno sjećati se. Nekada osjećam da su gradovi poput Višegrada, koji ne žele da se sjećaju, zaglavljeni na istom mjestu, a kada ste zaglavljeni počinjete ponavljati iste stvari”, kaže i priznaje da i u Australiji, gdje je predstava oduševila publiku, postoji problem zaborava, te nakon više stoljeća još se prešućuje genocid nad domorocima.
Kafa i cigarete
Kymina borba nije bila uzaludna: u novom izdanju vodiča nema Viline Vlasi, a na Wikipediji se danas može saznati o mračnoj historiji ovog rehabilitacijskog centra. Autor vodiča Tim Clancey bio je među sarajevskom publikom i glumica uz smijeh priznaje da je zbog toga bila veoma nervozna, te joj je odlično sjela cigareta koju je zapalila na bini. Počela je pušiti u Sarajevu, tokom teških razgovora s novinarkom Edinom Kamenicom o onome što se dešavalo u Višegradu tokom rata.
Ulični plesač
Kaže da bez cigareta i kafe, koju je također počela piti u Bosni, to ne bi mogla podnijeti. U svemu pomaže i ples, pa je Kym za potrebe predstave ukrala neobične pokrete sarajevskog uličnog plesača, koji poput Andrićevog Ćorkana, neustrašivo pleše, uprkos podsmijesima prolaznika. “Bila sam očarana kada sam gledala kako pleše, kao da je fluidan, nekoliko puta sam prolazila pored njega, upoznala ga i snimila. Predstava je mračna i potrebni su dijelovi koji će opustiti publiku. Pomislila sam da bih voljela plesati s njim i odlučila postaviti njegov snimak i zaplesati na bini”, govori autorica.
To je život
Ona je, pored mračne istine, kroz predstavu ukazala na svu prirodnu ljepotu BiH, zabavni bosanski mentalitet i anegdote koje su joj se desile na putovanjima, a uglavnom se odnose na jezik i taksiste. “U Sydneyju je sve veoma užurbano. Ali ovdje, bez obzira koliko je neko zauzet, uvijek ima vremena za kafu, cigaretu i priču. To je divno. To je život.”
I sama ima sjećanje koje boli: kada je imala 12 godina roditelji su joj se razveli, što je Kym teško podnijela. Danas živi u multikulturalnom predgrađu Sydneya, među susjedima iz Vijetnama, Grčke i raznih dijelova svijeta. Uživa u divnoj bašti, kućnim ljubimcima, prirodi, knjigama, oceanu i plažama. Ova australska glumica dobro je shvatila bosanski mentalitet: zaborav, poricanje, rakija i cigarete, ali i užitak u priči i humoru, zbog kojih se i danas vraća u ovu malu zemlju na Balkanu, za koju kaže da ima oblik ljudskog srca.
