Piše Emina Hadžić
U današnjem svijetu punom različitosti, pojam normalnog ponašanja ili normalne situacije je relativan. Nešto što se smatra normalnim za jedno biće, za drugo može biti sasvim neobično ili neprihvatljivo.
Izreka “Što je normalno za muhu, nije za slona” zorno ilustrira ovu situaciju. Poznato je da sama prisutnost muha, njihovo ponašanje, način prehrane, nas ljude uznemirava, izaziva nam nervozu i gađenje, dok je za njih to sasvim normalno. S druge strane, slon je plemenita i veličanstvena životinja čije prehrambene i životne navike nikako nisu prihvatljive nekim drugim životinjskim vrstama kao ni nama ljudima.
Svi smo mi dio raznolikog ekosustava i svako od nas ima određenu ulogu u njemu. Naša različitost doprinosi očuvanju ekološke ravnoteže, što je ključno za opstanak planete.
Ova se izreka također reflektira u situacijama kad se pojmovi normalnosti razlikuju među kulturama ili društvima. U situacijama kada način pozdravljanja, oblačenja, religijske prakse, kao i mnogi drugi životni aspekti značajno odstupaju među kulturama. Ono što se smatra normalnim i prihvatljivim u jednom dijelu svijeta, može biti potpuno drugačije od onog što je normalno u drugom.
Važno je biti otvorena srca
Kako bismo živjeli u određenoj harmoniji, ova izreka nam ukazuje na važnost poštivanja i razumijevanja različitosti te na uvažavanje činjenice kako pojam normalno ponašanje nije decidiran niti za njega postoji univerzalna definicija. U ovom bogatom i svedostupnom svijetu važno je biti otvorena srca i naučiti cijeniti različitosti. Umjesto da osuđujemo i stigmatiziramo različito i nepoznato, potrudimo se i dajmo si priliku da istražimo i naučimo o drugim kulturama i običajima. Prihvaćanjem različitosti, kulturološkom tolerancijom i razumijevanjem izbjeći ćemo predrasude i stereotipe te na taj način razvijati međunarodnu i multikulturalnu zajednicu.
U konačnici, poruka ove izreke je vrlo jednostavna: normalno je ono što je prirodno ili uobičajeno za određeni kontekst ili vrstu, a različitost i raznovrsnost čine naš svijet interesantnijim i bogatijim. Stoga, umjesto da osuđujemo nešto što ne razumijemo ili što se razlikuje od naših osobnih uvjerenja, potrudimo se da razumijemo i poštujemo različitosti.
Pitanje “šta je to normalno?” trebalo bi nas sve potaknuti na razmišljanje o našem odnosu prema različitosti, toleranciji i razumijevanju drugih, a kako bismo mogli prihvatiti druge, prvo moramo prihvatiti i zavoljeti sebe.
Prihvaćanjem različitosti stvorit ćemo bolji svijet u kojem svako od nas može naći svoje mjesto.
