Danas su poremećaji u ishrani glavni uzrok smrti psihičkih bolesnika, a osobe koje ih imaju izložene su ogromnim rizicima, fizičkim i psihičkim. Ne treba biti čudno da su poremećaji u ishrani sve češća pojava kada većina ljudi teži idealnom tijelu, koje će zadovoljno prihvatiti i u kojem će se dobro osjećati. Za takve poremećaje karakteristična je stalna prisutnost brige zbog oblika tijela, hrane, osjećaja gubitka kontrole… Poremećaj ishrane pod nazivom anoreksija poznat je od 19. vijeka, i u pitanju je pojava kod koje osoba počinje gubiti normalnu, relativno ustaljenu kontrolu nad apetitom. Bulimija, povezana s morbidnim strahom od debljine, zapažena je tek sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kod ovih poremećaja važno je prepoznati simptome, a najlakši način je utvrditi da li postoji preopterećenost hranom, vlastitom tjelesnom građom i gubitkom kilograma.
Kako prepoznati poremećaj u ishrani?
Potvrdni odgovori na neka od sljedećih pitanja ukazuju na mogućnost postojanja poremećaja u ishrani:
- Da li ste opsjednuti hranom i stidite li se svog tijela i tjelesne težine?
- Povraćate li, uzimate li tablete ili laksative tokom dužeg razdoblja?
- Da li se izgladnjujete?
- Osjećate li krivicu nakon jela?
- Počinjete li svakog jutra s novom dijetom?
- Da li pretjerano vježbate?
- Provodite li previše vremena u kupatilu?
- Izbjegavate li razgovore o hrani?
- Vagate li se više puta dnevno?
- Osjećate li se depresivno i izolirano?
- Često mijenjate raspoloženje?
- Imate li neredovan menstrualni ciklus ili ste izgubili menstruaciju?
Vrste poremećaja
Razlikujemo tri različita poremećaja u ishrani, to su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje.
ANOREKSIJA je psihička bolest, stanje okarakterizirano kao poremećaj pri kojem osobe odbijaju održavati minimalnu tjelesnu težinu, jer se bolesno boje debljine. Oboljeli od anoreksije opsjednuti su mršanjem i, iako znaju izgledati kao živi kosturi, misle da su debeli. Uporna želja za stalnim mršanjem pretvara se u izgladnjivanje, koje može uzrokovati i smrt. Devedeset posto oboljelih od anoreksije su djevojke i žene, od kojih neke ponekad imaju 15 posto manju tjelesnu težinu od odgovarajuće i još uvijek su ubijeđene da su predebele. Odbijaju hranu, pomoć prijatelja i rodbine i liječenje, 20 posto oboljelih ostaju hronično bolesne, a potpuno se oporavi samo 40 posto.
Znakovi koji ukazuju na anoreksiju: odbijanje održavanja odgovarajuće tjelesne težine, stalan strah od debljanja, stalan gubitak težine, ritualno ponašanje vezano uz hranu (sjeckanje hrane na komadiće, predugo žvakanje), poteškoće konzumiranja hrane u javnosti.
Emotivne karakteristike: depresija, česte promjene raspoloženja, preopterećenost tjelesnom težinom, izolacija od prijatelja i porodice, izbjegavanje veza.
Tjelesne karakteristike: česte glavobolje, osteoporoza, izostanak menstrualnog ciklusa, tamni podočnjaci, sivkast ten, krhkost kose i noktiju, propadanje zubne cakline, problemi sa zubima, srčani zastoj.
BULIMIJA NERVOZA je poremećaj koji također počinje s nepravilnom prehranom, obično bezazlenom dijetom. Osobe s bulimijom imaju povećan apetit, tokom kojeg se naizmjenično smjenjuju prejedanje i izbacivanje hrane (povraćanjem, laksativima, diureticima, pretjeranom vježbom). Bulimija je češća od anoreksije, ali ju je teže ustanoviti jer oboljelim najčešće uspijeva održavati normalnu tjelesnu težinu. Mnogi psihijatri tvrde da se bulimija najčešće javlja kod osoba koje su živjele u nesređenim porodicama, s problemima alkoholizma ili ovisnosti o drogama. Takve osobe teže određenom savršenstvu koje su sami zamislili ili im je nametnuto od strane roditelja.
Znakovi koji ukazuju na bulimiju: pojačan strah od debljanja, nedostatak kontrole u blizini hrane, preokupacija mislima o hrani (konzumiranju i nekonzumiranju), prejedanje, čest osjećaj gladi, tajno konzumiranje hrane.
ŽIVI KOSTURI Oboljeli od anoreksije opsjednuti su mršanjem i, iako znaju izgledati kao živi kosturi, misle da su debeli. Uporna želja za stalnim mršanjem pretvara se u izgladnjivanje, koje može uzrokovati i smrt
Emotivne karakteristike: česta promjena raspoloženja, depresija, impulsivnost, zloupotreba lijekova i alkohola, samopovrjeđivanje, nedostatak samopouzdanja, izražena potreba za prihvaćanjem od strane okoline, povećana seksualna aktivnost, razmišljanje o samoubistvu.
Tjelesne karakteristike: gubitak zubne cakline, problemi sa zubima, ispucale usne, problemi sa štitnjačom, grlobolja, nepravilan menstrualni ciklus, problemi sa srcem
KOMPULZIVNO PREJEDANJE je ozbiljan poremećaj u ishrani koje bi takvim trebale smatrati i oboljele i osobe u njihovoj blizini. Kompulzivno prejedanje čine epizode prejedanja, neprekidno konzumiranje hrane i porast kilaže. Bitno je naglasiti da postoji razlika između kompulzivnog i povremenog prejedanja, koje se ponekad svima dešava. Tjelesna težina osobe koja boluje od kompulzivnog prejedanja može varirati od normalne do prekomjerne ili do pretilosti, a oboljeli često vježbanjem ili čak “kompulzivnim vježbanjem” nastoje potrošiti prekomjerne kalorije. I dok zdrava osoba uživa u tjelesnim aktivnostima, oboljeli znaju zaboraviti da bi u vježbanju trebali uživati. Mnogo je razloga zbog kojih nastaje ovaj poremećaj, a kao i kod anoreksije i bulimije, hrana postaje sredstvo za borbu s depresijom, stresom, strahom, emocionalnim ili svakodnevnim problemima. Oboljelim osobama hrana postaje utjeha i jedini način da sebi olakšaju, da potisnu ili zaborave probleme koji ih muče. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u pubertetu i to osobama koje se nisu naučile nositi s problemima ili stresom. Uglavnom počinje epizodama prejedanja, na koje se nadovezuju osjećaji mržnje i gađenja prema samom sebi, što postaje začarani krug i može trajati godinama ako oboljeli ne potraže stručnu pomoć.
Znakovi i simptomi kompulzivnog prejedanja: osoba vjeruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava, prežderavanje, strah od nemogućnosti prestanka konzumiranja hrane, stid zbog tjelesne težine, osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja, provođenje raznih dijeta, odbijanje konzumiranja hrane u javnosti, objašnjavanje vlastitih neuspjeha prekomjernom tjelesnom težinom, depresija
VAŽNO!!!
Liječenje poremećaja u ishrani će trajati kraće i proći bez komplikacija što se prije potraži stručna pomoć. Poremećaji su progresivni, kao ovisnosti, i liječenju je potrebno prići što ozbiljnije. Svakoj osobi se pristupa individualno, a zbog kompleksnih psihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti odgovarajući tim sastavljen od ljekara, nutricionista i psihologa, koji će preporučiti određene tretmane i kontrolirati liječenje. Sami, bez adekvatne pomoći, ne možete se izliječiti od poremećaja u ishrani!
