Razgovarala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimci Radoš Jovanović i privatni album
Nikolina Vujić, vokalna solistica, akademska muzičarka, profesorica muzike, muzikoterapeutkinja, kantautorica i džez pjevačica, zaljubljenica u ples i pokrete te djevojka koja umjetnost živi i dušom i tijelom, ovo će ljeto zasigurno pamtiti kao vrijeme velikih promjena koje su joj definirale životni put. U junu je oduševila publiku nastupom u mjuziklu Kosa, koji se na bh. umjetničku scenu vratio nakon 30 godina. Aktivno je učestvovala u cijelom projektu od njegovog početka do kraja, ne samo kao izvođačica nego i kao organizatorica i promotorica cijelog događaja. Utisci se još nisu ni slegli, a već je bila na letu za Sjedinjene Američke Države. U New Yorku i Chicagu upoznala se sa američkim muzičkim teatrom, kao i vodećim ljudima ove industrije, a imala je priliku i da se okuša na audiciji. Već s krajem ljeta dočekale su je najljepše vijesti – dobila je Chevening stipendiju, pa će svoj master studij nastaviti na Odsjeku za muzički teatar Kraljevskog velškog koledža za muziku i dramu u Cardiffu. To je za tridesetogodišnju Nikolinu, kako kaže, prilika za ostvarenje onoga o čemu je maštala cijeli život.
Šta je za vas značio nastup u kultnom antiratnom mjuziklu Kosa?
– Kosa se nalazi na listi mojih omiljenih mjuzikala, a njena priča i dalje prenosi univerzalne i veoma bitne poruke. Vjerujem da nikada neću zaboraviti osjećaj kada su počeli prvi taktovi pjesme Aquarius i kada sam s ostalim solistima izašla na scenu i ispred sebe vidjela hiljade ljudi u publici. Ta podrška je vrlo značajna kada se bavite umjetnošću u Bosni i Hercegovini. Ova izvedba Kose je bila i jako emotivna jer je bila i oda svim umjetnicima koji u opsjednutom Sarajevu nisu odustali od muzike, teatra i umjetnosti.
Koliko je važno da poruku o besmislu rata pošaljemo baš danas, u vrijeme dok se još jedan rat dešava u srcu Evrope i dok nas konstantno plaše novim ratovima?
– Tužno je svjedočiti konstantnim sukobima i monstruoznim dešavanjima diljem svijeta. Upravo zbog takvih dešavanja potrebno se više okretati onome što nas spaja kao ljude, a to su ljubav, umjetnost, poezija, vizija o sretnijoj budućnosti bez vladavine straha i mržnje. Nekako, koliko god da se tehnološki usavršavamo ili koristimo svoj um za kreiranje izvanrednih stvari, zapostavljamo srce i plemenitost. Potrebno je raditi na sebi, ali i nesebično prenositi dalje svoje iskustvo i ono naučeno.
S druge strane, u vrijeme dok nam svi spočitavaju gubitak kulturnog identiteta, ali i kulturnih sadržaja općenito, ne samo u Sarajevu, nego u cijeloj BiH, ovaj mjuzikl je, čini se, pokazao da ipak postoji publika koja traži ovakve sadržaje, ali i cijela jedna generacija mladih umjetnika rođenih nakon rata kojima treba dati šansu?
– Generacije mladih umjetnika i ljudi u BiH zaslužuju perspektivu, ne samo šansu. Od 2013. godine se u Sarajevu i u drugim gradovima u BiH izvode mjuzikli, predstave koje su svaki put bile rasprodate, međutim, i dalje ne postoji scena za muzički teatar i ne postoji niti jedan mjuzikl koji je uvršten u repertoar naših pozorišta. Potrebna je nova i suvremenija struktura ne samo u našim kulturnim institucijama već i u našem obrazovnom sistemu. Naše društvo zaslužuje kvalitetan i raznovrstan kulturni sadržaj, a muzički teatar svakako treba biti veliki dio toga.
“Naše društvo zaslužuje kvalitetan i raznovrstan kulturni sadržaj, a muzički teatar svakako treba biti veliki dio toga”
Kažite nam nešto više o vašoj ulozi u internacionalnoj organizaciji za muzički teatar Brodway Across Borders?
– Ova jedinstvena priča započeta je 2018. godine mjuziklom The 25th Annual Putnam County Spelling Bee s ciljem da umjetnici iz BiH sarađuju sa dva reditelja iz Chicaga, Ryanom T. Nelsonom i Aaronom Thielenom. Samoinicijativno sam se prijavila na audiciju za ovaj mjuzikl i dobila glavnu ulogu. Mjuzikl je doživio vrlo uspješnu premijeru u Narodnom pozorištu u Sarajevu i reprize u nekoliko bh. gradova, a reditelji su se zaljubili u BiH i nastavili surađivati sa određenim umjetnicima među kojima smo bili glumac Sanjin Arnautović i ja. Nastavili smo surađivati i uslijed pandemije smo sa kolegama iz čitavog svijeta stvorili prvi online mjuzikl Spring Awakening. Shvativši da Sanjin i ja gajimo veliku strast i ljubav prema ovoj umjetničkoj formi, Ryan i Aaron su nas zadužili da vodimo svoje projekte pod okriljem BiH Broadwaya, da bi nas krajem 2020. pozvali da postanemo članovi globalne organizacije umjetnika Broadway Across Borders. Ova organizacija ima za cilj da putem muzičkog teatra umreži umjetnike iz čitavog svijeta, koji će potom samostalno ili kroz organizaciju stvarati nove produkcije i projekte.
Upravo ste u sklopu Brodway Across Bordersa otputovali u Chicago i New York?
– Iskustvo u Chicagu i New Yorku bila je sjajna nagrada za sav dosadašnji trud i rad. Mislim da je nemoguće dati potpun odgovor na ovo izvanredno iskustvo i dvije sedmice ispunjene upoznavanjem svijeta američkog muzičkog teatra i te industrije generalno. Ja i troje kolega: Sanjin Arnautović iz BiH, Adrian Kieroński iz Poljske i Lucia Miorin iz Njemačke, pogledali smo tokom posjete dva koncerta, dvanaest predstava, od kojih je šest bilo na Broadwayu, imali kasting u dvije najbolje agencije za talente – Chicago Stewart Talent i New York Pearl Studios, razgovarali sa članovima ansabla mjuzikala It Came From Outer Space, Hamilton, Six, Alice, Pearl’s Rollin’ with the Blues, The Music Man i Life After, te radili na našim glumačkim i pjevačkim vještinama sa nevjerovatnim profesorima kao što su Amanda Dehnert i Kelli Morgan McHugh, a to je samo dio onoga što smo iskusili. Ono što me najviše oduševilo tokom razgovora i radionica jeste to što su svi naznačili neophodnost timskog rada i autentičnosti svake individue u ovoj industriji. Naravno, pored mnogo truda i rada.
Kada i zašto ste odlučili aplicirati za Chevening stipendiju?
– Oduvijek sam željela studirati ili živjeti u drugoj državi, ali sam čekala pravi trenutak, trenutak u kojem ću biti spremna na taj korak. Biti dobitnik najprestižnije stipendije na svijetu, kao što je Chevening, stvarno je ostvarenje sna. Ali nije bilo dovoljno samo poželjeti i čekati da se ostvari. Prvi put za Chevening stipendiju sam se prijavila prije dvije godine, nekoliko mjeseci prije početka globalne pandemije. Gledajući sa ove distance, mislim da sam ipak veoma sretna što te godine nisam izabrana, iako sam bila primljena na Royal Welsh College of Music and Drama, na Odsjek za muzički teatar, jer bih provela svoje dane slušajući online predavanja. Prošle godine u septembru sam započela novu aplikaciju za istu stipendiju, ali sa detaljnijom pripremom. Kada sam završila sa svim online prijavama uslijedio je proces pripremanja i čekanja na datume audicija. Ponovo sam aplicirala na Odsjek za muzički teatar na Royal Welsh College of Music and Drama u Cardiffu. Nakon što sam poslala prvu audiciju, koja se sastojala od tri pjesme i dva monologa, trebalo je sačekati rezultate. Poslije dva mjeseca dobila sam odgovor da sam prošla u drugi, uži krug audicija, i da je pored spremljenog materijala potrebno spremiti i plesnu tačku, te je novi krug pripreme započeo. Uporedo s tim pripremama stigla je i informacija da je moja aplikacija prihvaćena i da sam pozvana na intervju za Chevening stipendiju. Kada je došao drugi krug audicija, razgovarala sam s komisijom i izvela odabrani materijal putem Zoom platforme. Vivien Care, voditeljica programa za muzički teatar, rekla mi je da se sjeća moje audicije od prije dvije godine, što me jako obradovalo. Nekoliko mjeseci kasnije dobila sam pozitivne vijesti i od sekretarijata Cheveninga i od Collegea.
S kakvim očekivanjima putujete u Cardiff?
– Radujem se svemu što slijedi. Vjerujem da će odlazak u Cardiff biti važna i pozitivna promjena za mene. Naći ću se u okruženju umjetnika gdje će, vjerujem, nastati i nove ideje o kojima ćemo sigurno pričati neki naredni put.
